Wimbledon, koji je upravo u tijeku, nedvojbeno je najugledniji teniski turnir na svijetu. To vam je kao Ferrari među automobilima. Sve u tenisu možete osvojiti, no, ako nemate Wimbledon nemate ni pola. U drugom kolu Wimbledona, na što Hrvatska može biti ponosna, imamo Ivu Karlovića i Marina Čilića. Realna je mogućnost da će do njihovog međusobnog dvoboja doći već u 3. kolu, dakle, u šesnaestini finala.
Hrvatska pamti bolje dane
No, Hrvatska je znala u Wimbledonu za puno bolje rezultate, zadnjih dvije godine Marin Čilić dolazi do četvrtfinala gdje ga u pravilu zaustavlja srbijanski tenisač Novak Đoković. S obzirom na neuvjerljive igre tijekom dosadašnjeg dijela sezone plasman u četvrtfinale ove godine za Marina bio bi stvarno lijep rezultat, iako se Čilić na travi relativno dobro snalazi.
Kako iz ove perspektive izgledaju daleki dani uspjeha u Wimbledonu Marija Ančića, koji je svojedobno došao do polufinala. Da ne spominjemo Gorana Ivaniševića, koji je 2001. godine ispisao jednu od najljepših priča u stoljetnoj povijesti Wimbledona. Naime, te godine Goran se vratio s ruba ponora, s pozivnicom, kao nepostavljeni igrač, prošao kroz brojne zapreke, preskočio Safina, Roddicka, dramu s Timom Henmanom u polufinalu te stigao do finala i Patricka Raftera. Te 2001. Ivanišević je osvojio svoj prvi i jedini Wimbledon. Doček koji je poslije toga u Splitu uslijedio ne da se riječima opisati. Godine su prohujale, sjećanje ipak ne blijede.
Da je bilo to što nije
Goran Ivanišević je prvi puta u finalu Wimbledona igrao davne 1992. imao sve u rukama, međutim, nije izdržao, pokleknuo je u pet setova od Andre Agasija. Neki su tada teniski znalci prognozirali “ovaj će mali pet puta slaviti na londonskoj travi.” Nažalost, Goran je imao svoj Portugal devedesetih, Petea Samprasa. Da je bilo to što nije sve bi bilo drugačije, Goran bi devedesetih vladao Wimbledonom.
Ove godine bez velikih najava i Goran devedesetih
Ove godine u Wimbledon hrvatski predstavnici došli su skromno, bez velikih najava, što se pokazalo opravdanim, nema više hrvatskih tenisačica, ispale su Donna Vekić, Mirjana Lučić-Baroni… Kad smo već kod “Mikice”, tko se sjeća njenog velikog polufinala Wimbledona iz 1999., protiv neponovljive Nijemce Steffi Graf? Mirjana je tada imala 17 godina, baš kao i Janica Kostelić.
Kakva vremena hrvatskog tenisa. Devedesetih smo imali Mirjanu Lučić, imali smo Ivu Majoli, imali smo Gorana, i to čak dva. Prpića i Ivaniševića. Hrvati i Wimbledon uvijek su imali neku poveznicu koju su znali pretvoriti u zajedničku priču. Prva hrvatska priča Wimbledona svakako je Goran Ivanišević, koji je početkom devedesetih na legendarnoj londonskoj travi u jeku velikosrpske agresije nastupao sa hrvatskom maramom oko glave. I tako se na svoj način borio za Hrvatsku, za istinu o našoj domovini.
Marcus Willis i Roger Federer
Ove godine prva priča Wimbledona svakako je Englez Marcus Willis, Znate kakvi su Englezi, kad ih je razočarala nogometna reprezentacija brzo su pronašli utjehu? Willis je 772. tenisač svijeta koji je izborio meč protiv kralja Wimbledona Rogera Federera, nakon što se prije toga probio kroz pretkvalifikacije i kvalifikacije, a onda je slavio i protiv 54. tenisača svijeta Ricardasa Berankisa u 1. kolu. Najveća je to senzacija Wimbledona u ovom trenutku i zapravo je Englezi tretiraju kao senzaciju koja je veća od pobjede Islanda nad njihovom reprezentacijom. Federer i Willis igrati će u 2. kolu, povodom toga oglasio se i legendarni Goran Ivanišević.
“Sviđa mi se ova priča, sjajna je. Pretkvalifikacije, pa kvalifikacije, onda pobjeda protiv igrača koji nije lagan suparnik. Savršeno. Sada će igrati na Centralnom terenu ili Jedinici. Već je dobio najvažniji meč života i za njega samoga on je pobjednik. On je priča ovog Wimbledona i bolje od ovoga ne može. Rogera Federera ne može pobijediti, ali nije ga briga. Već je dobio sedam mečeva i on je za sebe samoga već osvojio Wimbledon”, komentirao je Goran, ali se nije tu zaustavio, u svom je stilu nastavio:
“On je najsretniji čovjek i dođe li na meč trijezan ili pijan, nema razlike. Svi će ga voljeti i Roger će biti ljubazan prema njemu. Mislim da bi nakon ovoga trebao u mirovinu jer to je to. Bolje od ovoga neće biti. Sjajno, svaka čast, jako sam sretan zbog tog momka” poručio je Goran Ivanišević, koga u Wimbledonu svi, pogotovo organizatori, tretiraju kao istinsku tenisku legendu. Goran je u karijeri igrao četiri finala Wimbledona.
Ivanišević kao Bilić
Da Willis zna što je dobar tenisač i kakav je bio podsjetimo na njegove pohvale upućene svom sportskom heroju Goranu Ivaniševiću: “Goran Ivanišević je moj heroj. U ponedjeljak mi je došao čestitati na pobjedi. Bio sam izvan sebe. Kada je 2001. s pozivnicom osvojio Wimbledon, bio sam u školi, a mama mi nije htjela reći tko je pobijedio. Kod kuće sam morao gledati cijelu snimku i sjećam se da u petom setu nisam mogao odvojiti oči od ekrana. Bio sam s Goranom svaki korak”
I kad ne igra. a ne igra već 13 godina u Wimbledonu, Goran je apsolutno velika zvijezda All England Cluba, Wimbledona, Londona i čitave Engleske, otprilike nešto poput Slavena Bilića, koji je navodno ozbiljan kandidat za izborničku funkciju Gordog Albiona, poslije kraha Engleza na Euru u Francuskoj.
