Trener Chelseaja Jose Mourinho istaknuo je da je iz godine u godinu sve bolji u svom poslu, da je puno napredovao, osim u jednom segmentu, a to su odnosi s javnošću.
“Iz godine u godinu sam sve bolji trener. Napredovao sam u pripremi utakmica, čitanju igre, metodologiji treninga. Jedino se nisam promijenio kad je u pitanju odnos s medijima, uvijek sam iskren, nikada nisam bio licemjer”, rekao je Mourinho u intervjuu za britanski Daily Telegraph, dodavši kako će vjerojatno još 20 godina biti trener.
Njegov otac bio je nogometni vratar i upisao je jedan nastup za Portugal prije negoli je postao trener. Mourinho je svog oca pratio na treninzima i utakmicama. Nakon što nije uspio ostvariti igračku karijeru, upisao je studij sporta u Lisabonu, a prvi posao bio mu je učiteljski. Radio je sa djecom sa Downovim sindromom.
“Iako nisam imao dovoljno vještina za taj posao, uspio sam ostvariti mala čuda i to samo zato jer sam se emocionalno povezao s tom djecom”, napomenuo je trener Chelseaja.
Da li je trener najvažnija osoba u klubu?
“Naravno da nije. Najvažniji su navijači, potom vlasnik, pa igrači i tek onda dolazi trener. No, u trenera su uprte sve oči. Njegove poteze prate igrači, ljudi u klubu, navijači, novinari, svi”, kaže Mourinho.
Ne zanima ga moda, udobnost mu je važnija od trendova, u njegovoj garderobi sve je sivo i crno, nema mjesta za limun žute košulje. Priznaje da je vjernik.
“Svakog se dana molim, ali ne idem svaki dan ili tjedan u crkvu. Molim se za svoju obitelj, ženu i djecu, za roditelje. Nikad s Bogom ne razgovaram o nogometu, nikada”, dodao je.
Govoreći o velikom novcu koji se vrti u nogometu, Mourinho je kazao kako su prije mladići ulazili svijet nogometa očekujući da postanu bogati po završetku karijere, a danas “klinci” očekuju da budu bogati prije negoli odigraju prvu utakmicu. Kaže da roditelji imaju važnu ulogu u životu profesionalnih nogometaša, ali ističe da oni ne smiju upravljati životom svoje djece: “Najgore je kad roditelji napuste svoj posao čim im djeca potpišu profesionalni ugovor. Usele mu se u kuću i počnu upravljati njegovim životom”.
Govoreći o važnosti obrazovanja, naveo je slučaj jednog svojeg bivšeg igrača: “Imao sam igrača koji mi je došao na trening s novim autom. Pitam ga ima li kuću? Nemam, kaže on. Pitam ga ima li ušteđevinu u banci? Nemam. Pa što će ti onda još jedan auto? A on mi kaže da ga je njegov otac dobio besplatno, na leasing, da je on samo potpisao papire. Pitam ga da li zna što je leasing? On mi kaže da to znači da je besplatno. A ne, ništa nije besplatno. Dođi, sada ću ti objasniti što je leasing”.
Mourinho ističe važnost talenta i napominje: “Kod igrača je najvažniji talent. To je jedina stvar koju ne možete naučiti. No, za mene je u nogometu najvažniji kolektiv, a individualnost je dobrodošla samo ako učini kolektiv boljim. I zato kada velika zvijezda dolazi u klub, on mora raditi za ekipu, a ne obratno. Nedavno je Arsene Wenger izjavio da je protiv Zlatne lopte (nagrade za najboljeg nogometaša na svijetu). Mislim da je u pravu, jer danas sve više se gubi iz vida da je nogomet ekipni sport. Stalno se uspoređuju statistike pojedinih igrača, pa kažu ovaj je bolji jer je pretrčao 11 km, a ti samo 9 km. No, možda je mojih 9 km bilo važnije za momčad od njegovih 11 km”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
