Splav Kon-Tiki, kojom je Thor Heyerdahl plovio preko Tihog oceana u nastojanju da dokaže kako su prethistorisjki narodi iz Južne Amerike mogli naseliti pacifičke otoke, 1947. razbila se udarivši u hridi kod Raroie nakon 101 dana puta i oko 7 tisuća prijeđenih kilometara.
Kon-Tiki je ime dobio po Viracochi, bogu sunca Inka koji se navodno nekad nazivao Kon-Tiki. Pustolovni Norvežanin Heyerdahl je tvrdio da su južnoamerički narodi naselili Polineziju u južnom Pacifiku u pretkolumbovska vremena što je znanost tada smatrala nemogućim usprkos nekim čvrstim dokazima da su narodi u spomenutim područjima imali kontakata kroz povijest.
Kon-Tiki je ekspedicija organizirana isključivo kako bi se dokazalo da je bilo tehnički moguće preploviti Tihi ocean isključivo uz pomoć materijala i tehnologije iz tog doba. Heyerdahl i njegovi pomoćnici otišli su u Peru, gdje su isključivo pomoću lokalnih materijala izradili splav koristeći metode i tehnologije lokalnih naroda, a prema crtežima španjolskih konkvistadora. Tijelo splavi bilo je napravljeno od devet trupaca balse (Ochroma pyramidale) dužine oko 13.5 metara i širine oko 60 centimetara. Preko njih su kao lateralna potpora užetom od konoplje vezani trupci dužine oko 5.5 metara i promjera oko 30 centimetara. Glavni jarbol bio je napravljen od mangrovog drveta i vezan tako da tvori A okvir na kojem je bilo oko 20 kvadratnih metara veliko jedro. Na splavi je bila i ‘kabina’ površine nešto manje od 10 kvadratnih metara, načinjena od bambusa i bananinog lišća.
Petorica pustolova koji su na Kon-Tikiju isplovili s Heyerdahlom bili su Erik Hesselberg, Bengt Danielsson, Knut Haugland, Torstein Raaby i Herman Watzinger. Sa sobom su ponijeli 250 litara vode pohranjene u bambusovim cijevima, puno kokosa, krumpira, tikava i ostalog voća i povrća koje se moglo prikupiti na polazištu, a tijekom plovidbe često su i s lakoćom lovili velike količine ribe. Jedini komad moderne opreme koji su nosili bio je radio apart. Kon-Tiki je iz peruanskog Callaoa isplovio 28. travnja 1947. , pri čemu mu je povukavši ga kojih 50 milja pomogao vojni brod, a nakon toga ga je uhvatila Humboldtova struja usmjerivši ga prema zapadu.
Prvo kopno koje su ugledali bio je atol Puka-Puka i to 30. srpnja, a 4. kolovoza stupili su i u kontakt sa stanovnicima otoka Angatau no nastavili su put zbog nemogućnosti sigurnog pristajanja. Nakon 101 dana prelaska Pacifika pri prosječnoj brzini od oko 1.5 čvorova, sedam pustolova i njihov Kon-Tiki nasukali su se na Raroi, nenaseljenom otočiću iz otočne skupine Tuamotu. Nakon nekoliko dana na pustom otoku Norvežane su pronašli stanovnici okolnih otoka, poveli ih sa sobom i priredili im kvalitetnu, višednevnu pacifičku feštu. Brodolomci su na koncu spašeni kada ih je pokupila francuska kočarica Tamara, koja ih je, zajedno sa spašenim Kon-Tikijem, prebacila do Tahitija. Heyerdahl je o svojoj pustolovini napisao knjigu ‘Kon-Tiki’ koja je bila veliki hit, a dokumentarni film o ekspediciji osvojio je i Oscara 1951. Originalni Kon-Tiki, spašen s plaže Raroie, danas je izložen u Muzeju Kon-Tiki u Oslu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
