Američka udruga pedijatara (ACPeds) nedavno je objavila priopćenje za javnost u kojoj je sažeto njihovo novo stajalište o boli kod nerođene djece.
Iako ACPeds tvrdi da ovo pitanje može biti relevantno za pravne i moralne rasprave o pobačaju, smisao njihovog priopćenja, kažu, nije usredotočiti se na to treba li pobačaj biti legalan ili moralan.
>Hod za život ove godine u 15 gradova: ‘Glas rođenih za život nerođenih’
Umjesto toga, “nacionalna medicinska udruga licenciranih liječnika i zdravstvenih radnika koji su specijalizirani za skrb o dojenčadi, djeci i adolescentima”, fokusira se na to kako se medicinski tretiraju mladi ljudi u pogledu upravljanja boli.
Oni navode: “Iako je očito neetično nauditi nedužnim ljudskim bićima bez obzira na njihovu sposobnost da osjete bol, zbog rezultirajućih akutnih odgovora na stres i naknadnih potencijalnih dugoročnih negativnih učinaka, ACPeds smatra da je izbjegavanje i ublažavanje neonatalne i pedijatrijske boli, kao i i izravno liječenje fetusa medicinska i etička obveza.”
Izjava udruženja daje pregled sve većeg broja dokaza koji upućuju na to da je “nocicepcija (koja se odnosi na anatomske i fiziološke odgovore na štetne podražaje)” moguća čak i kod vrlo mladih ljudi, već od 12 tjedana starosti. Pozivaju se na istraživanja Stuarta W.G. Derbyshirea i Johna C. Bockmanna.
>Francuska ustavom zaštitila pobačaj; pogledajte kako se u Parizu slavi ubijanje nerođenih
Ovo je nevjerojatno. To znači da su se ljudi stari 9-11 tjedana dovoljno razvili da pokažu nocicepciju.
ACPeds razmatra druge dokaze koji pomiču vremensku crtu boli dojenčadi i fetusa. Mnoge studije o reakcijama na bol nedonoščadi, pa čak i reakcijama fetusa na bol, pridonijele su sve većem konsenzusu da ljudi mogu osjećati bol od vrlo rane dobi, te da su bolni podražaji zapravo bolniji prije otprilike 43-44 tjedna trudnoće.
Ovo je važno otkriće za udruženje pedijatara jer to znači da se vrlo mladim ljudima cijeli život može promijeniti na temelju načina na koji se upravlja njihovom boli. Na ljudski razvoj može drastično utjecati iskustvo bolnih podražaja u ranoj dobi. Zbog toga, ACPeds “zagovara potrebu za in-utero, neonatalnom i pedijatrijskom prevencijom, ublažavanjem i liječenjem boli.”
U udruženju pedijatara (ACPeds) se također protive tvrdnji Međunarodnog udruženja za proučavanje boli (IASP) da bol mora imati dvije komponente da bi se smatrala stvarnom boli ili boli od moralnog i etičkog značaja, a to su biološka/osjetilna i emocionalna.
IASP pokušava odvojiti ideju boli od nocicepcije (svjesnog doživljaja boli), inzistirajući na tome da bol također mora imati aspekt svjesnog iskustva ili percepcije.
>Podaci HZJZ-a: Sve manje rođenih, a sve više pobačaja
Međutim, to vrlo brzo nailazi na etičke dileme, piše LifeNews.
Bol je stoga čisto subjektivna i nikada nije doista spoznatljiva. A za ljude koji ne mogu prenijeti svoju percepciju boli drugima, kako možemo znati osjećaju li doista bol, i kako onda taj nedostatak znanja govori o tome kako možemo postupati s tom osobom? Kako to onda utječe na područja poput medicine, gdje profesionalci moraju uzeti u obzir etiku kada razvijaju tretmane?
Udruga ACPeds tvrdi da je nocicepcija, neovisno o tome je li osoba koja prima podražaj toga svjesna ili ne, dovoljna da definira bol. To je barem dovoljno za liječnike i medicinske stručnjake, koji moraju moći koristiti mjerljive karakteristike kako bi odredili smjerove djelovanja pri liječenju pacijenta.
Dobro je poznato da za svakog čovjeka ublažavanje tjelesnog odgovora na bolne podražaje pomaže u poboljšanju ishoda liječenja kao što je operacija.
Zapravo, ACPeds se referira na studiju provedenu na dojenčadi podvrgnutoj operaciji srca koja su primila slabiju ili jaču anesteziju. Ishod studije bio je toliko nepovoljan da su autori odlučili da ga etički ne mogu pokušati ponoviti. Bebe koje su primale jaču anesteziju imale su bolje rezultate na markerima biološkog stresa nego bebe koje su primale lakšu anesteziju. Također, nijedna beba koja je primila jaku anesteziju nije umrla prije otpusta iz bolnice, dok je 4 od 15 beba koje je primila slabiju anesteziju umrlo.
Iako bi neki ljudi tvrdili da bol (ili njezin nedostatak), bez obzira na njegovu definiciju, ne čini ubijanje čovjeka više ili manje etičnim; za druge ljude, bol povezana s ubijanjem čovjeka je vrlo važna. Za neke ljude, činjenica da bi ljudski fetus mogao osjetiti bol postupka pobačaja bila bi apsolutno relevantna za njihov stav o pobačaju.
>Pobačaj je najčešći uzrok smrti u svijetu 2023. godine, ubio je 44,6 milijuna ljudi
Čini se da sve veći broj dokaza o nocicepciji kod vrlo mladih ljudi snažno ukazuje na činjenicu da bi čovjek star 12 tjedana doista osjeća bol. Uzmite u obzir činjenicu da je prema najnovijim procjenama CDC-a o pobačaju u 2018. godini ubijeno preko 40 000 ljudi koji su podnosili bol.
Za kraj, ACPeds završava svoje priopćenje za javnost riječima: “Dvostruki standard medicine da se prizna sposobnost boli kod željenih prerano rođenih beba dok se to negira kod neželjenih nerođenih beba iste gestacijske dobi je nesavjesno.”
Kakvo god naše mišljenje bilo o ovome te svodimo li stav udruženja pedijatara na političko pitanje ili ne, činjenica jest da sposobnost ljudskih fetusa da osjete bol za mnoge predstavlja važnu kariku u raspravama o pobačaju.
