Dario Čehić: Biotehnologije – alat i oružje bliske budućnosti

Foto: Narod.hr, GettyImages; fotomontaža: Narod.hr

Na području zdravstva je proizvodnja lijekova („farmacija“) dugo bila sinonim za vrhunsku tehnologiju (i znanost) i za vrhunske profite. Nakon što je Hoechst iz Frankfurta 1910. godine na tržište stavio rani antibiotik Salvarasan koji je revolucirao liječenje sifilisa, trebalo je proći četvrt stoljeća dok je Bayer iz (također njemačkog) Leverkusena 1935. god. lansirao sljedeći antibiotik širokog spektra Protonosil. Uslijedilo je uzbudljivo razdoblje razvoja antibiotika, koje se u velikoj mjeri istutnjalo do kraja 1960.-ih godina. Čitatelji s dužim pamćenjem se ipak mogu sjetiti ekstremno unosnog (i za pacijente korisnog) posla kojega je krajem 1980-ih i početkom 1990-ih godina hrvatska Pliva odradila s američkim Pfizerom, nakon što su Plivini stručnjaci razvili globalno popularni Sumamedom/azitromicinom. Farmacija je i danas jako unosna, makar iza te profitabilnosti već desetljećima ne stoje neki iznimni tehnološki proboji: već možda pola stoljeća se glavni napredci na području zdravstva bilježe na polju razvoja kirurških tehnika i dijagnostičkih aparata.

Koji napredci nisu ni približno učinkoviti kao ovi iz doba razvoja antibiotika, ili ranijeg doba razvoja na polju vakcinacije.

I sada, zaboravimo sve to: pred nama je vrli novi svijet biotehnologije.

O biotehnologiji se zapravo već dugo govori. Nakon što su 1980-ih godina razvijeni strojevi za sekvenciranje DNK, trebalo je čak 13 godina (od 1990. do 2003.) i oko milijardu dolara (kojega su dale vlade SAD-a, Japana i zemalja Europske unije) da bi „Human Genome Project“ proglasio da je sekvenciran cjelokupni ljudski genom. Zapravo, da je sekvencirano 99% genoma – što je i opet bilo netočno jer Genome Research Consortium 2020. god. objavio da je bilo do 2020. god. sekvencirano 95% genoma.

U tom razdoblju, bilježi se potres na burzama iz 2000. god., nakon što su američki predsjednik Bill Clinton i britanski premijer Tony Blair objavili da se informacije o ljudskom genomu neće moći patentirati: dioničari biotehnoloških kompanija su taj tjedan izgubili, prema nekim izračunima, čak 50 milijardi dolara. Tadašnjih, koji predstavljaju ekvivalent današnjih 75 milijardi.

Taj financijski podatak nam može donekle dočarati globalni značaj razvitka biotehnologije: recimo samo da kompletna industrija sportske obuće (Nike, Adidas, Puma, Reebok i drugi pomno njegovani brendovi prisutni u svakom gradu i gradiću u svijetu) vrijedi danas otprilike toliko, koliko je prije dvadeset godina u jednom jedinom danu na vrijednosti bila izgubila biotehnološka industrija, zbog jedne jedine loše vijesti. Koja tu industriju nipošto nije dotukla: njena vrijednost na burzama iznosi danas oko 500 milijardi dolara.

Nemojmo se zanositi, to je tek približno četvrtinu vrijednosti danas najvrjednije kompanije na svijetu, američkog Applea, te tek trećinu vrijednosti preostalih najvećih kompanija na svijetu – američkog Alphabeta (kompanija se do 2015. zvala Google; koji internetski biznis i dalje predstavlja srce njenog poslovanja), američkog Microsofta i američkog Amazona.

Uglavnom, vrijednost kompanija govori o potencijalima zarade u predstojećem razdoblju: proizvodnja obuće i drugih svakodnevnih, neophodnih i opipljivih stvari očito ima u današnjici mnogo slabiju prođu od shema zarađivanja na biotehnologijama.

Ključ razumijevanja narednog razdoblja, mogla bi nam biti činjenica recentnog „migriranja“ osnivača gore spomenutih Microsofta i Applea – naime neizmjerno bogatih Billa Gatesa i Jeffa Bezosa – iz svojih nevjerojatno uspješnih kompanija baš u taj biotehnološki sektor. Ljudi znaju prepoznati pravac u kojem se svijet kreće.

A zašto: danas svatko može dati svoj genom sekvencirati. Pri čemu cijena više nije milijardu dolara, koliko je to plaćeno u sklopu „Human Genome Project“, niti traje 13 godina: širom svijeta su dostupni laboratoriji koji pružaju tu uslugu, neki i za relativno skroman iznos od 500 američkih dolara. Najavljuju neke kompanije da će tu uslugu uskoro pružati i za već posve demokratskih 100 dolara. I sada, sjetimo se: nisu Google i Microsoft zaradili ogroman novac zato što bi PC još uvijek koštao 10 tisuća dolara, ili zato što smartphone košta 10 tisuća kuna. Kada se sekvenciranje genoma može dobiti po cijeni para cipela – „kupiti“ će ga svatko.

Iako danas još uvijek pomoću njega možemo tek predvidjeti razvitak samo jednog broja zloćudnih bolesti poput raka jednjaka (kakva vam informacija doista može spasiti život)… svatko pametan može zaključiti da će broj takvih spasonosnih informacija povećavati. Ne samo u području sekvenciranja ljudskog genoma – vidimo zadnjih mjeseci da se sekvencira i genom koronavirusa, u svrhu ovladavanja pandemijom.

I ne samo u području ljudskog zdravlja: koristi se već danas sekvenciranje genoma i u poljoprivredi i stočarstvu, tj. proizvodnji hrane.

A naposljetku, ne samo sekvenciranje genoma – većina ovih današnjih nabrzinu proizvedenih cjepiva protiv koronavirusa proizvodi su posve avangardne (i, dodaju neki: u praksi još nikada ranije masovno provjerene) mRNA tehnologije; dakle također iz domene biotehnologije.

E sada, ako imamo neku predodžbu koliko su moderne telekomunikacijske i informacijske tehnologije promijenile svijet (biznisa, medija, politike, samu dinamiku života na radnom mjestu i u kući), očekujmo da će biotehnologija u narednim godinama i desetljećima učiniti još toliko. Ili više.

Uglavnom, možda smijemo očekivati da su današnje priče s Moderninim i Pfizerovim cjepivima nekako u rangu sa svojedobnim izlaskom na tržištem „McIntosh“ stolnog kompjutora (temelj poslovnog uspjeha gore već spominjane danas najvrjednije globalne kompanije „Apple“) iz 1984., ili lansiranju tražilice „Google“ 1997. godine.

Uzbudljivo svakako. I, kako to već biva s novim stvarima, opasno.

Recimo tek, da američki Nacionalni centar za protuobavještajnu djelatnost i sigurnost (National Counterintelligence and Security Center, NCSC), dakle krovna institucija američke obavještajne zajednice, upozorava globalnu javnost u izvještaju objavljenom početkom veljače 2020. godine o opasnosti od aktivnosti NR Kine u području ovladavanja podatcima o ljudskom genomu. Dakle – ne da bi američke obavještajne službe došle do informacija o takvoj opasnosti, nego je ona tako alarmantna da su te informacije (samo dio njih, očito) udarile na sva zvona.

Uglavnom NCSC nas je odlučio informirati da je a/Kina odlučila tretirati informacije o genomu kao „strateško dobro“ („strategic commodity“), te je posve zabranila da podatci o genomu njihovog stanovništva izađu u inozemstvo, a da su b/kineske kompanije kupile razne kompanije koje se bave proizvodnjom tehnologije za sekvenciranje u SAD-u i uspostavile suradnju s velikom mrežom znanstvenih i medicinskih laboratorija (i) u SAD-u, te da posve očigledno prikupljaju podatke o genomu (i) američkog stanovništva. Pa opisuje izvještaj NSCS-a dalje da vlasti NR Kine već sada uspostavile visokotehnološki sustav nadzora cjelokupnog stanovništva svoje zapadne pokrajine Xinjiang (oko 25 milijuna stanovnika), te ga osobito koriste za kontroliranje kineskim vlastima nepoćudne Ujgurske nacionalne manjine (oko 10 milijuna pripadnika). Te naglašavaju da, nakon što su Kinezi došli do goleme količine osobnih podataka (i) o stanovništvu SAD-a – spominje se u izvještaju primjer kineskog hakiranja Anthem, velike američke kompanije za zdravstveno osiguranje, odakle su ukradeni zdravstveni i drugi osobni podatci za 78,8 milijuna američkih državljana – “kombinacija ukradenih osobnih podataka te opsežnih genomskih podataka prikupljenih izvan Kine pruža toj državi ogromne mogućnosti da precizno cilja pojedince u stranim vladama, privatnim poduzećima i drugim sektorima u svrhu nadzora, manipulacije ili iznude”.

Pandemiju koronavirusa, koju smo spomenuli ranije u ovom članku, spominju i kod NSCS: kažu da je od početka pandemije do kolovoza 2020. Kina uspostavila laboratorije za testiranje u 18 zemalja, te „ti COVID-19 laboratoriji pružaju kineskim znanstvenicima pristup zdravstvenim podatcima iz zemalja širom svijeta.“ Dodaje NSCS, da „usprkos njihovim agresivnim pokušajima nema podataka da su te kineske kompanije uspjele uspostaviti takve COVID-19 laboratorije u SAD-u“.

Iz kakve formulacije smijemo nagađati da su Kinezi to pokušali, ali su ih Amerikanci u tome onemogućili.

Kako to već ide s tijelima koje se bave nacionalnom sigurnošću (čitaj: špijunažom), NCSC zabrinuto ukazuje da bi kombinacijom kineskog zatvaranja podataka o vlastitom stanovništvu i pristupa podatcima o globalnom stanovništvu mogla SAD-u oduzeti dominaciju u razvoju biotehnologije i učiniti od kineskih kompanija predvodnike u tom polju gospodarstva.

I, mogli bismo dodati, predvodnika u budućnosti svijeta.

E sada, jesmo li mi Hrvati bili izloženi „agresivnim pokušajima“ ovladavanja podatcima o genomu (iz Kine ili odakle već), o kakvima u veljači 2020. god. govori američki NSCS, ne znamo. I kakve sve mogućnosti „nadzora, manipulacije ili iznude” pomoću genomskih podataka već postoje ili će ubrzo postojati – također ne znamo.

Na razini vica, mogu zamisliti manipulaciju u kojoj bi stanovništvo suparničke države odjednom počelo patiti od proljeva… pa mora popustiti u pregovorima. Ne oko teritorija (teritoriji su više pitanje iz prošlosti, kada su poljoprivreda i rudarstvo bili glavni izvori bogatstva), nego recimo oko uvjeta međusobne trgovine, ili statusa stranih investicija u primjerice filmsku industriju. Ili, manje smiješno, da par vodećih ljudi nedovoljno kooperativne države obole od tumora mozga… Ili, napokon, da pripadnice neke nepoćudne etničke manjine postanu sterilne; ima doista gadnih mogućnosti.

Uglavnom, vidjet ćemo jedan novi svijet. Možda „vrli“, kao iz Huxleyeve vizije svijeta u kojemu sloboda, obiteljski život i slične prevažne stvari postoje tek u rezervatima, kao endemske pojave.

A možda bude još ponekog velikodušnog poteza, poput onog Bill Clinton/Tony Blair poteza iz 2000. godine, koji su najavili da se ljudska genetika (za razliku od genetike poljoprivrednih kultura) neće smjeti patentirati i pretvarati u vlasništvo korporacija.

* Dario Čehić porečki je odvjetnik. Rođen je 1968. u Puli. Od 2004. do 2007. bio je pravni savjetnik u «Maistra» d.d. Rovinj. Ondje nastavio obavljati složene poslove vezane uz nekretnine i sudske sporove; radio također na nekim izazovnim projektima iz oblasti trgovačkog prava. Bio je glavni izvršitelj za pravni aspekt spajanja Jadran-turist Rovinj d.d. i Anita d.d. Vrsar u Maistra d.d. – danas najveću turističku tvrtku u Hrvatskoj. Od 2016.-2017. bio je savjetnik ministra gospodarstva RH i član Nadzornog odbora “INA industrija nafte” d.d. Objavljeno mu je više stručnih radova u oblasti prava. Široj javnosti postao je poznat kada je podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti odluke o uvođenju zdravstvenog odgoja SDP-ovog ministra Jovanovića u osnovne i srednje škole, na temelju kojeg je Ustavni sud uvođenje istog i obustavio.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

*** O ovoj temi ne postoji jedinstveno mišljenje u znanstvenoj zajednici, stoga Narod.hr prenosi i stručnjake koji iznose drugačije mišljenje i stajališta koja možda odudaraju od glavne struje.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.