Širom Švedske i Estonije ovaj vikend obilježava se dvadeseta obljetnica od potonuća trajekta MS Estonia, u spomen na 852 ljudi koji su izgubili život u toj tragediji, pišu mediji u dvije zemlje.
Trajekt MS Estonia putovao je preko Baltičkog mora iz Tallinna za Stockholm s 989 putnika. Tijekom noći jesenja oluja bjesnila je na Baltiku, uz iznimno snažne vjetrove i visoke valove.
Prvi znak da je nešto pošlo po zlu pojavio se iza ponoći, 28. rujna 1994., kada se čuo glasan zvuk na brodu. Petnaestak minuta kasnije otpala je pramčana rampa i voda je počela prodirati na palubu na kojoj se prevoze automobili i poslan je poziv upomoć.
Tridesetak minuta nakon toga brod je potonuo, a spasioci nisu mnogi učiniti mnogo po takvom vremenu. Trajekti koji su se našli u blizini pokušali su spasiti putnike, ali za mnoge od njih bilo je prekasno jer se ili nisu uspjeli ni izvući iz broda na vrijeme, ili im je voda bila prehladna da bi dugo u njoj poživjeli.
Samo je 137 ljudi preživjelo tragediju. Nakon toga ministri su obećali izvaditi tijela iz dubine, što je bilo obećanje zbog kojeg su kasnije zažalili jer je posebno etičko vijeće preporučilo da se to ne čini jer nikad sva tijela neće moći biti izvučena na površinu. Kako bi se onemogućilo ronjenje do olupine, tri su vlade (švedska, estonska i finska) proglasile mjesto potonuća grobnicom.
Službena istraga zaključila je da je brod potonuo zbog loma pramčane rampe, budući da je vozio prebrzo po tako uzburkanom moru. Nitko nije proglašen službeno odgovornim, ali jedna skupina preživjelih i rođaka u Švedskoj otad se bori da se pokrene nova istraga.
“Mislim da smo se više-manje složili da to nije bio uzrok incidenta”, rekao je Lennart Berglund koji je u nesreći izgubio punca i punicu. “Da je bilo tako, ljude ispod palube voda bi potopila odozgo, a ne odozdo. Osim toga, brod nije mogao potonuti na način koji su objasnili. Nešto se dogodilo na dnu broda, a što, ne znamo”.
Estonci su posebnom misom te koncertom koji je počeo u subotu navečer a završio u 1,30 u noći na nedjelju, točno 20 godina nakon što je brod potonuo, odali počast žrtvamma.
Producent koncerta Lehari Laustel kazao je da tijek vremena nije ublažio šok.
Malo je Estonaca koji nisu imali prijatelje ili rođake na brodu. Estonski pjevač Urmas Alender vjerojatno je najpoznatije ime među žrtvama, a tadašnji ministar financija izgubio je brata. Poginulo je i nekoliko mladih perspektivnih trijatlonaca, kao i čitava delegacija jednog estonskog grada.
Ukupno je poginulo 500 Šveđana i 285 Estonaca.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
