Osnažen svojim gospodarskim uspjesima, ali oslabljen aferama, islandski premijer Bjarni Benediktsson ipak vodi na prijevremenim parlamentarnim izborima održanim u subotu, ali ljevica opasno prijeti njegovu ostanku na vlasti, pokazuju djelomični rezultati.
Konačni rezultati ovih izbora koji su imali samo jedan krug, ne očekuju se prije nedjelje ujutro, a izgled novog parlamenta ni najmanje ne govori o sastavu buduće vlade: formiranje desne ili lijeve većine moglo bi potrajati tjednima, pa i mjesecima.
Kada je oko 1.45 sati po srednjoeuropskom vremenu prebrojana trećina glasačkih listića, Nezavisna stranka konzervativnog premijera Bjarnija Benediktssona, dobivala je 17 od 63 mjesta u Althingiju, jednodomnom parlamentu tog otoka južno od Arktika.
“Sretan sam što vodimo, ali stvari su jako složene. Vjerujem da možemo sastaviti vladu”, rekao je Benediktsson za AFP u noći na nedjelju.
Njegova stranka, koja je sudjelovala u gotovo svim vladama od 1980., gubi 4 mandata i u stopu je prati Lijevi zeleni pokret karizmatične Katrin Jakobsdottir koja osvaja 12 mjesta.
Kao čelnik najveće stranke u zemlji, Benediktsson treba dobiti predsjednikov mandat za sastavljanje većine, što je ustaljena praksa. Ne uspije li, to će pokušati učiniti Jakobsdottir.
Ta mogućnost nije tako nezamisliva ako se gleda aritmetički: tradicionalni i potencijalni partneri konzervativaca (Progresivna stranka, liberali) nisu ostvarili veći uspjeh i zajedno donose tek 10 mandata.
Centar, oformljen prije tek nekoliko tjedana, dobiva sedam mandata, ali životopis njegova čelnika, bivšeg premijera Sigmundura Davida Gunnlaugssona, koji je 2016. podnio ostavku pošto se spominjao u panamskim dokumentima, bit će uteg za svaku vladu u kojoj bude sudjelovao.
Jakobsdottir bi na ljevici mogla pozvati na pregovore Socijaldemokrate i Piratsku stranku (protivnici establišmenta). No zajedno će imati tek 26 mandata, što je premalo u odnosu na potrebnu većinu od 32 mjesta. Morat će im se priključiti četvrta stranka.
Odgovarajući na upit AFP-a nakon prvih djelomičnih rezultata, Jakobsdottir je, po običaju, bila jako suzdržana. “Nitko nema jasnu većinu. Sve su stranke otvorene za dijalog”, rekla je.
Ovo su četvrti parlamentarni izbori nakon financijske krize 2008. koja je tu nordijsku zemlju gurnula u stagnaciju, otkrila tijesnu povezanost političkih i gospodarskih elita, ali i iznjedrila narodni pokret “protiv establišmenta”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
