Između brojnih papa imenom Benedikt dvojica su dobila čast oltara: sveti Benedikt II. (+685.) i blaženi Benedikt XI.(22. X. 1303. – 7. VII. 1304.).
Poslije Bonifacijeve smrti kardinali su 22. listopada 1303. godine jednoglasno izabrali kardinala Nikolu za papu, koji iz zahvalnosti prema svom predšasniku uze njegovo krsno ime i prozva se Benedikt XI.
Kao papa, Benedikt XI. nastojao je oko pravde i mira: stoga je pružio ruku pomirenja i francuskom kralju Filipu Lijepom, i obitelji Colonna, i gibelinskoj stranci. Međutim, u samome Rimu vladao je veliki nemir. Stoga je miroljubivi papa bio prisiljen s cijelim dvorom preseliti u Perugiu, gdje je nakon kratkog pontifikata od niti devet mjeseci umro 7. srpnja 1304. godine.
Pokopan je u istom mjestu u crkvi Svetoga Dominika, gdje mu je kasnije podignut monumentalni spomenik. Također su mu podignuli spomenik i u crkvi Svetog Nikole u rodnome mjestu Trevisu. Papa Klement XII. proglasio ga je blaženim 1736. godiine.
Benedikt XI. ušao je i u hrvatsku povijest time, što je bulom od 9. prosinca 1303. trogirskoga dominikanca fra Augustina Kažotića imenovao za zagrebačkog biskupa. Tako je svetac unaprijedio sveca. Lozinka blaženog Benedikta bila je: „Rasvijetli lice nad slugom svojim” (Ps 31,17).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
