Danas se svi slažu oko toga kako je Trumpov izborni uspjeh iznenadio većinu analitičara, stručnih promatrača, a posebno medijsku klasu koja je slijepo navijala za pobjedu Hillary Clinton. Pobjeda Trumpa, iznad njegovog osebujnog gromovitog karaktera, uznemirujućeg i pučkog stila, koji utjelovljuje mješavinu John Waynea, Jerry Lee Lewisa (alias “killer”) i WASP-ovsku verziju Berlusconija, održava zapravo pobjedu jedne singularne populističke izborne ponude koja je zadovoljila velik dio potražnje izbornog tijela. Naime, dok su republikanci i demokrati nastojali pridobiti glasove „novih emergent izbornih većina“ sastavljenih od urbane diplomirane mladeži, afroamerikanaca, latinosa i pomodarskih društvenih manjina, jednostavno su zanemarili igrati na kartu običnog puka i marginaliziranih nezadovoljnih slojeva „working class“ koji su mahom glasali za Trumpa.
Doista, Trumpova pojava na raskrižju specifičnog američkog populizma punog kičastog spektakla i ksenofobičnih i protusistemskih šok slogana, zapravo odgovara na trenutni politički i društveni zahtjev do sada neindentificarnog sloja biračkog tijela u političkoj sceni: glasove bijele srednje i radničke klase, gubitnika i deklasiranog sloja „američkog sna“. Trumpova izborna retorika i tematike unutar njegovog često nespretnog, ali instinktivno spontanog političkog diskursa – protjerivanje ilegalnih imigranata i građenje zida duž južne granice SAD-a, revidiranje sporazuma o slobodnoj trgovini (ALENA) kako bi se zaštitila radna mjesta Amerikanaca, povlačenje američkih vojnika iz inozemstva, povratak jednoj vrsti izolacionizma “America first“, odgovora na zabrinutost i očekivanja baze, američkih narodnih slojeva često zanemarevanih ili napuštenih od strane vladajućeg plutokratskog i dinastičkog američkog sustava. Zbog toga je taj Trumpov secesionistički diskurs-jaz i odcjepljenje naroda od vrha političkog establišmenta – noćna mora svih povlaštenih bogatih čuvara neoliberalnog i oligarhijskog poretka, politički korektnih newyorških gentrya, i snobovskog „people“ svijeta Hollywooda, jer simbolički održava jasan prekid osiromašenih i napuštenih narodnih slojeva s tzv. američkom „dubokom državom“ – „deep state“, bila ona demokratske ili republikanske franšize: heterogeni skup središta moći, konzultanata, lobista, donatora i poslovnih ljudi, financijaša s Wall streeta i vojno-industrijskog kompleksa koji kontrolira sve poluge političke, ekonomske i financijske moći. Trump utjelovljuje taj rastući jaz između Amerike – centra sa svojim povlasticama, korumpiranih političara, milijardera i – odsječene Amerike- periferije, bijelog, radničkog i srednjeg sloja, društvene žrtve financijske krize, gubitnike neoliberalnog i darwinističkog sistema. Sada je pitanje hoće li Trump imati hrabrosti i volje kapitalizirati ovaj val narodne i populističke secesije i ući u sukob s glavnim akterima američke „duboke države“? Za sada, nitko to ne zna, vrijeme će reći: ili će doći do realnog zaokreta u dosadašnjoj američkoj globalističkoj vladavini ili će Trumpova pobjeda biti jednostavno Pirova pobjeda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
