Kulturno neutralne institucije su opasna zabluda klasičnog liberalizma – one nikada nisu postojale

Jedan od ohrabrujućih fenomena u posljednjih nekoliko godina bila je sve veća svijest o radikalnoj progresivnoj indoktrinaciji djece i mladih u Sjedinjenim američkim državama. Na neki način to je bilo nemoguće izbjeći, jer je woke propaganda postala zadana poruka svakog filma, televizijske emisije, knjige i videoigre. Kada svaka korporacija i sportski tim umata svoj logo u zastavu duginih boja, poruka nije baš suptilna.

Pojedinci poput Chrisa Rufoa ili Chaye Raichika, vlasnika Libs of Tik Tok Twitter računa, također su obavili “Božji posao” u razotkrivanju opscene, odvratne i materijale pune mržnje kojima ljevica izlaže djecu.

Ova zabluda ostavlja društvo bespomoćnim pred ideologijama koje ga žele uništiti iznutra

Poziv na prekid progresivne indoktrinacije je i razumljiv i opravdan, ali mnogi od onih koji se protive wokeizmu pogriješili su predlažući povratak u eru kulturne neutralnosti i nepristranog javnog trga. Ovo mitsko doba nikada nije postojalo, a zabluda o kulturnoj neutralnosti je opasna i ostavlja društvo bespomoćnim pred ideologijama koje ga žele uništiti iznutra, piše Auron MacIntyre za Blaze media.

Postala je uobičajena praksa da zagovornici LGBTQ zajednice ukazuju na crkvene službe ili videozapise djece koja uče odgovorno rukovati vatrenim oružjem i navode da su te aktivnosti sličnije indoktrinaciji nego bilo kakav drag queen nastup. Volio bih da je to istina. Bili bismo u puno boljem stanju da crkvene službe bolje usađuju djeci doktrine svoje vjere, ali ima istine u tome. Stvari koje se konzervativcima čine očito zdravima su zastrašujuće i prijeteće progresivnim aktivistima. Razlika između moralnih vizija je toliko radikalna da ono što se nekome čini prirodnim, drugome je potpuno odvratno.

Konzervativcima je sve lakše suprotstaviti se ideologiji koja je neprijateljska prema njihovim vrijednostima i dobrobiti njihove djece, ali još uvijek ne uspijevaju shvatiti kako je toj ideologiji uopće dopušteno da se održi. Kada se konzervativci zalažu protiv woke kulturne indoktrinacije, oni se općenito pozivaju na ideju vrijednosno neutralnih institucija koje rade svoj posao bez unapređivanja svjetonazora, ali ovaj koncept je sam po sebi liberalna fikcija. Kad kažem liberalna, ne mislim na progresivizam ili wokeizam; mislim na klasični liberalizam, na tradiciju mišljenja s kojom će se danas mnogi konzervativci aktivno identificirati.

Zablude klasičnog liberalizma

Previše je onih na desnici prihvatilo ideju da mnoge društvene institucije, poput vlade i korporacija, postoje u sekularnom prostoru gdje se odluke donose neovisno o moralnom ili ideološkom okviru. Konzervativci koji zagovaraju malu vladu samo žele da ih se ostavi na miru, a argumentom međusobnog razoružanja bili su nagovoreni da napuste zastupanje vlastitih vrijednosti u javnosti.

Ova ideja također je vrlo privlačna nezadovoljnim centristima — bivšim naprednjacima koji smatraju da je trenutna revolucija previše radikalna za njihov vlastiti ukus. Centristi još uvijek konzervativne vrijednosti smatraju zaostalim i opasnim, ali traže povratak liberalizmu iz 1990-ih, onom tipu koji je još uvijek iznosio argumente o slobodi govora. Oni bi se usprotivili ponovnom uvođenju kršćanstva u javni život, ali su voljni udružiti se s konzervativcima ako se drže ideje institucionalne neutralnosti. Centristi ne žele da njihova djeca uče rodnu teoriju u trećem razredu, ali bili bi jednako ogorčeni da uče deset Božjih zapovijedi.

Pozivi na obveznu toleranciju uvijek su bili samo ulazne točke u institucije

Ideološko razoružanje obećano konzervativcima nikada nije došlo i oni su se brzo našli na meti kulturnog progona bez ikakve obrane osim pozivanja na neutralnost koje se ljevica nikada nije namjeravala pridržavati. Bivši NFL trener Tony Dungy i NHL igrač Ivan Provorov prošli su tjedan postali mete woke mafije zbog svoje kršćanske vjere. Dungy je prisustvovao Hodu za život, a Provorov je odbio nositi LGBT dres koji su izdali Philadelphia Flyersi. Sportski komentatori napali su obojicu kao netolerantne fanatike, a neki su otišli toliko daleko da su predložili da bi Provorov trebao biti deportiran natrag u rodnu Rusiju zbog hereze protiv nove državne religije. Mnogi su kršćani brzo odgovorili tražeći toleranciju prema svojim uvjerenjima, istu toleranciju koju im je bilo naređeno primijeniti na druge – ali ljevica nije tako glupa.

Politički pokret koji je spreman sakatiti djecu u ime rodne ideologije ne mari za pozivanje na kulturnu neutralnost. Progresivci shvaćaju da je njihova religija nekompatibilna s kršćanstvom i da je oduvijek bila. Pozivi na obveznu toleranciju uvijek su bili samo ulazne točke u američke institucije, nikad zajedničko načelo koje bi se odnosilo na kršćane ili bilo koji drugi sustav vjerovanja koji bi se natjecao s progresivizmom.

Dokazi za to su vrlo jasni, budući da je ljevica sada učinila gotovo nemogućom interakciju s javnim institucijama za one koji se drže ortodoksne kršćanske doktrine. Držanje temeljnih uvjerenja o definiciji braka dovest će vas do otpuštanja s većine korporativnih poslova, izbacivanja iz sportske lige i diskvalificiranja za većinu državnih funkcija. Za naprednjake, tolerancija znači da njihovi stavovi vladaju bez pitanja i da se ne srame uništavati živote bilo kome tko je spreman izazvati njihovu dominaciju.

Netko dobiva, a netko gubi – treće opcije nema

Liberalizam je Amerikancima ponudio viziju neutralnih institucija koje bi omogućile društvo bez suparničkih moralnih vizija. Sav sukob oko bitnih pitanja o religiji ili konačnom značenju mogao bi se ostaviti po strani jer su svi djelovali na minimalnom prihvatljivom moralu koji bi omogućio različitim grupama da rade zajedno na tržištu. Neutralne institucije izbjegavale bi ideologiju u korist objektivnog i stručnog upravljanja koje bi poboljšalo život društva u cjelini.

Ovo je uvijek bila laž. Ne postoji nešto poput neutralne institucije. Vlade, korporacije i mediji neprestano donose vrijednosne odluke, a te će se odluke donositi na temelju moralnog okvira. Moralni okvir na temelju kojeg društvene institucije donose odluke prenosit će se kroz sve što čine. Ne postoji način da se izbjegne ova istina.

Religija koja vjeruje da su “drag showovi” dobri za djecu, ali su crkvene službe loše za njih, neće dijeliti ustanove s kršćanima; protjerat će ih ili će biti protjerana. Liberalizam ne može posredovati u ovom sukobu moralnih vizija; netko dobiva, a netko gubi. Treće opcije nema.

Pitanje je: Koje će vrijednosti vaše društvo prenositi kroz svoje institucije?

To ne znači da Amerika mora postati neka karikaturalna liberalna predodžba teokracije poput “Sluškinjine priče”, ali to znači da konzervativci trebaju istaknuti konkurentsku viziju. Čak i kad bi desnica mogla ukloniti wokeizam iz svake američke institucije, pokušaj povratka u vrijednosno neutralan prostor jednostavno poziva sljedeću predatorsku ideologiju da zavlada. James Burnham nazvao je liberalizam ideologijom zapadnog samoubojstva, jer je učinio društvo nesposobnim za obranu vlastitih vrijednosti i kulture.

>Jednoumlje kao standard u SAD-u: Za napredovanje ili zaposlenje na Sveučilištu potrebno je biti ‘politički korektan’

>Zapadna civilizacija umire: Što konzervativci trebaju promijeniti da bi počeli pobjeđivati?

>Polemika na desnici – Haywood vs. Miller: Trebaju li desničari prestati nalaziti neprijatelje među desnijima od sebe?

>Što nas Rene Girard može naučiti o globalizaciji, svetom, profanom, ‘krizi žrtve’ i kulturi otkazivanja?

Pitanje nije: treba li vaše društvo prenositi vrijednosti kroz svoje institucije? Pitanje je: Koje će vrijednosti vaše društvo prenositi kroz svoje institucije? Pozitivna vizija jedina je stvar koja će zaštititi američke institucije od neprijateljske ideologije, a konzervativci je moraju osigurati ako namjeravaju vratiti zemlju u svoje ruke.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.