Jeffrey Grupp u knjizi Korporatizam – novi svjetski poredak tvrdi da su korporatisti Amerikancima isprali mozak tako da vjeruju kako je normalno najveći dio vremena živjeti izvan doma. Ironično tvrdi da Amerikanci žive „kao beskućnici, u nedostatku intime razorenih obitelji“. Natjeralo ih se da rade za korporacije, da kao u radnim logorima budu svojevoljno robovi, a njihova djeca u cjelodnevnom boravku i/ili u školi… Grupp opisuje porobljavanje prezrenih na svijetu od „monopolističkih svjetskih korporacija“. Izjednačava socrealističku diktaturu s korporativnom. Korporatisti, inzistiraju na istima načelima koje ću ovdje opisati na primjeru mekdonaldizacije. Profit je njihov pr(a)vi pokretač, piše Zlatko Miliša.
F. Taylor, osnivač znanstvene organizacije rada, u ime učinkovitosti i načela racionalizacije, ustrojio je pogone po kriteriju mjerljivosti rada zaposlenika. To je danas prepoznatljivo kao mekdonaldizacija društva. Ovaj proces ima snažne implikacije na sva društva u kojima je ušla ta korporacija.
McDonald’s fenomen otkriva posljedice amerikanizacije života, gdje je glavna posljedica pojava fast food obitelji.
George Ritzer je autor pojma McDonaldizacije društva u knjizi The McDonaldization of Society. Ritzer analizira McDonaldizaciju kao glavno sredstvo načela racionalizacije, a koje omogućava korporacijama da umnažaju profit uz minimum troškova. Taj pojam se koristi kao novi aspekt otuđenja u različitim društvima, a etabliran je u sociologiji rada, organizacije, potrošnje i sociologije globalizacije.
Temljna načela mekdonaldizacije
Ritzer plan te korporacije u knjizi objašnjava načelima učinkovitosti, mjerljivosti, isplativosti, predvidljivosti i kontrole, kao temeljima funkcioniranja i suvremenih društava. Tako se stvara poželjni obrazac ponašanja i/ili nametnuti stil – konzumerizam.
>Miliša: Sukobi civilizacija i anticivilizacijski sukobi
Posljedice mekdonaldizacije Ritzer je prikazao sa sljedećim načelima: 1. učinkovitost i kontrola: Ovdje je glavni cilj brza i jednostavna prehrana. Potrošačima je osigurano brzo zadovoljenje potrebe za jelom, a djelatnici su u toj kooperaciji, po istom na¬čelu, brzi, spretni, efikasni i pod neprestanim nadzorom nadređenih; 2. Isplativost: kvantiteta (prodanih) proizvoda i efikasna usluga su na prvom su mjestu, dok je kvaliteta zanemarena. Naravno isplativost se ne odnosi na potrošače ni na zaposlenike koji rade brzo i za malo novca, nego se odnosi isključivo na vlasnike. Ovdje je profit nameće kao kriterij isplativosti. Kvantiteta prodanih proizvoda i ponuđene usluge na prvom su mjestu, dok je kvaliteta zanemarena; naravno, isplativost se ne odnosi na potrošače ni radnike, koji rade brzo i za malo novca, nego se odnosi isključivo na vlasnike. 3. Predvidljivost i mjerljivost: Glavni cilj nema iznenađenja. Tako se unaprijed zna da će potrošač u svakom McDonald’s ovom fast foodu dobiti isti proizvod iste kvalitete.
I radnici su predvidljivi jer rade po strogim uputama. Ritzer to slikovito dočarava izjavom jednog djelatnika: „Na ovom radnom mjestu mogao bi raditi i dobro dresiran majmun“. Djelatnicima nije potrebna elementarna kreativnost jer funkcioniraju po načelu pokretne trake. Ono što je u takvom sustavu iznimno važno jest brzina, koja radnicima koristi u pripremi i posluživa¬nju hrane, a na potrošaču je da što prije dovrši konzumiranje jela i nestane iz fast fooda. Mjerljivost se očituje u preciznosti proizvodnje tako što je sadržaj (brze prehrane) limitiranih kartonskim kutijicama ili vrećicama kako bi se nadziralo količinu porcije.
Kulturne i pedagoške posljedice McDonald’s fenomena
Restorani fast fooda, osim što pridaju važnost količini prodanih proizvoda, mjerljivost iskazuju i brzinom usluge, odnosno vremenu utrošenom na pripremu i posluživanju hrane (što uključuje i kućnu dostavu). Ljudima, posebno u egzistencijalnoj nesigurnosti, treba „upakirana“ predvidljivost jer im stvara privid ugode. Predvidljivost je uočljiva i po uniformiranom izgledu i ponašanju zaposlenika te jednakom meniju s istim sastojcima kojima se priprema brza hrana. Ritzer navodi da su količina, brzina i dostupnost proizvoda privid zadovoljstva koja se servirana potrošaču, a koji misli da za malo novca dobiva mnogo, a to što želi ne mora dugo čekati. Konzumenti pri tome zaboravljaju na kvalitetu prehrane.
Vrednovanje načela učinkovitosti, mjerljivosti, predvidljivosti i kontrole pokazuje sve aspekte dehumanizacije i/ili otuđenja radnika i konzumenta.
Ritzer zanemaruje kulturne i pedagoške posljedice McDonald’s fenomena, jer se potire važnost posljedica amerikanizacije života u drugim kulturama, gdje se nameće konzumerizam kao poželjan stil života, a potire važnost tradicionalni jela i prehrane, dehumaniziraju međuljudski odnosi ne samo u tvrtki, a vidljivi su u osobito promjenama interakcije u obitelji – kod nestajanja (ranijih) zajedničkih objeda i razgovora.
McDonald’sov marketing je usmjerena prema djeci, što je višestruko neprihvatljivo jer se radi o nezdravoj hrani. Obitelji se sve masovnije hrane u fast food restoranima ili hranu odnose kućama. Roditelji otkrivaju da to rade jer su prezaposleni. Posljedica svega je da danas imamo dominantnu fast food obitelj u kojoj se sve manje komunicira. Od brze, jednolične i nekvalitetne prehrane zabilježen je porast oboljelih od dijabetesa. Tada isti troše na lijekove pa tako postaju i „robovi“ nove korporacije – farmaceutske industrije.
Opasnosti od mekdonaldizacije osobito su vidljive u načinu života, zdravlju i obiteljskom životu. McDonald’s fenomen otkriva posljedice amerikanizacije života, čija je glavna posljedica danas dominanta fast food obitelj.
Primjeri iz Hrvatske
Tvrtka Globalna hrana nositelj je franšize McDonald’sa za područje Hrvatske. Prvi McDonald’s u Hrvatskoj otvoren je u veljači 1996. u Zagrebu. Danas ima četrdesetak restorana u 16 gradova, a od 2020. otvorili su i prvi restoran na autocesti. Od tada je sve učestalije naručivanja iz vozila pa sve više ljudi jede u vožnji. Naravno o toj opasnosti se ne govori. Ista tvrtka iz godine u godinu bilježi povećanje gostuju i profita…
U nastavku teksta navodim znakovite primjere iz Osijeka i Zadra, dvaju gradova gdje sam radio svoj radi vijek.
U Osijeku je od otvoren takav restoran u zgradi teatra. Iako se Slavonci ponose tradicionalnom kuhinjom, restoran brze prehrane McDonald’sa u srcu Grada na Dravi bilježi najveći profit. Riječ je o prostoru od gotovo 500 četvornih metara, koji “krasi” zgradu Hrvatskog narodnog kazališta – spomenik nulte kategorije. Gradske vlasti u Osijeku su 1998. dodijelile taj prostor tvrtki Globalna hrana i do danas se ne poduzima ništa po pitanju dislociranja istog restorana! Zlatko Kramarić, najdugovječnijih osječki gradonačelnik je dopustio da taj restoran bude u istoj zgradi danas i davno je priznao kako mu nije ni malo ugodno što je dao zeleno svjetlo za kulturološku “šaku u oko” drevnoga Grada. Pravdao se da su tada bila financijski teška vremena za Grad, a da je McDonald’s “ondje trebao biti privremeno te da je donacijom te tvrtke obnovljeno kazališno pročelje”. To privremeno je ostalo do danas! Apeliram na sadašnju vlast: Ne dopustite da i dalje gledamo istu sliku. Sumnjam da će se išta dogoditi s obzirom na činjenicu da je prije dvije godine McDonald’s je u Osijeku otvorio i treći restoran!
I’ m Lovin ‘it
Neposredno prije otvaranja prvog restorana u Zadru, 2010. godine je ondašnji dogradonačelnik, Dražen Grgurević, ushićeno najavio: „Mi pozdravljamo njihov dolazak jer McDonald’s znači za turizam Grada prilično mnogo. Pritom mislim na činjenicu da ako imate njihov restoran u Gradu, onda to znači garanciju da je grad internacionalniji i da mu podiže ugled“. Kakav ugled, i po koju cijenu, pitam(o) se? Tipično populistički, ovaj liječnik po struci je podržavajući ovaj brend, podilazio mladoj generaciji ignorirajući zdravlje i/ili vlastitu struku.
Ovdje se dobro prisjetiti američkog filma I’ m Lovin ‘it, gdje glavni junak trideset dana konzumira samo McDonald’sove proizvode. Pri kraju tog “eksperimenta” priznaje da je postao ovisnik o takvoj prehrani te da mu se raspoloženje popravljalo uzimanjem jednolične hrane. Posljedica te ovisnosti je pretilost i pogubna razina ugljikohidrata na njegovo zdravlje.
Umjesto zaključka
U više navrata su djelatnici McDonald’sovih restorana diljem svijeta organizirali prosvjede kako bi skrenuli po¬zornost javnosti na njihove neprihvatljive uvjete rada, socijalnu sigurnost, slabe plaće i nepodnošljiv tempo rada. Američki radnici na sebi su imali transparente s natpisom: „I am A man“. Tu su poruku preuzeli iz borbe Afroamerikanca protiv rasizma i njihove socijalne isključenosti, (iz šezdesetih godina prošloga stoljeća).
Je li nam važniji očuvanje zdravlja ljudi, međuljudskih odnosa, tradicionalne obitelji i kulturne baštine ili uvoz uniformirane i “kvarljive “robe”?
O autoru
* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar. Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu.
Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Miliša je i dobitnik godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
