“Najmoćniji Židov na svijetu” se vratio u Ukrajinu: Zelenski je ipak njegov igrač?

Foto: Fah

“Je li ovaj čovjek najmoćniji Židov na svijetu?”, zapitao se izraelski Haaretz pred pet godina, pišući o Igoru Kolomoiskom, čovjeku koji se pred nekoliko dana slavodobitno vratio u Ukrajinu, tri dana prije ustoličenja novog predsjednika, Volodimira Zelenskija. To praktički potvrđuje sumnje koje su kolale pred izbore u Ukrajini, i koje smo spominjali pišući o izborima u Ukrajni, da je Zelenskij zapravo samo “proxy” ili avatar Kolomiskog, i da on zapravo nije bio autsajder kakvim su ga mediji predstavljali: Da jest, teško da bi dobio izbore protiv dobro povezanih i umreženih, te vrlo bogatih Timošenko i Porošenka.

“Igor Kolomoiski postao je jedna od najistaknutijih osoba tijekom ovogodišnjih nemira u Ukrajini, kojeg nije strah velikim štapom upiknuti ruskog medvjeda – a osobito predsjednika Vladimira Putina”, započinje Haaretz svoj tekst o Kolomoiskom. Ipak, iako Putinov protivnik i čovjek koji je stajao iza “Azov Bataljuna”, često je prozivan zbog otvoreno pronacističkih stavova svojih članova. Zapad, pa i Izrael, su to zataškali, jer im nije odgovaralo da takve priče idu u javnost kad je Rusija proglašena glavnim neprijateljem. No kakva je veza “najmoćnijeg Židova na svijetu” i vjerojatno najbogatijeg Ukrajinca s nacistima, zašto je otišao u dobrovoljni egzil iz Ukrajine, i što ga vezuje s novim predsjednikom – Zelenskijem, osim što su obojica Židovi iz Dnjepropetrovske oblasti?

Nacionalizacija imovine kao okidač

Vlada Petra Porošenka je 2015. smijenila Kolomojskog s funkcije guvernera spomenute oblasti. On je navodno poslao naoružane osobe u pretres upravne zgrade državne naftne kompanije – što za njega ne bi bilo ništa novo ni čudno. Optužili su ga da je time samo branio vlastiti interes u energetskom sektoru te da je direktno doveo u pitanje legitimitet predsjednika. Iako je prije toga bio saveznik od neprocjenjive vrijednosti, Porošenko je odlučio da njegove usluge više neće trebati. “Nećemo dozvoliti da jedan guverner ima privatnu vojsku. Tome se mora stati u kraj”, rekao je.

Godinu dana kasnije, predsjednik Porošenko je nacionalizirao PrivatBank Igora Kolomojskog i optužio ga za brojne poslovne zloporabe i preusmjeravanje novca. Sud u Kijevu presudio je u travnju ove godine kako je nacionalizacija banke bila ilegalna, što je koincidiralo s gubitkom izbora za Porošenka. Smatralo se da je stoga Kolomojski “izmislio” Zelenskog kako bi uklonio bivšeg saveznika, a sad najgoreg neprijatelja, većeg i od Putina, s vlasti i vratio svoju – ne baš legitimno stečenu – imovinu.

Tijekom izborne kampanje, Zelenski je negirao da je on na bilo koji način produžea ruka Igora Kolomojskog. “Svi smo pred zakonom jednaki, obični građanin i oligarh”, rekao je Zelensku u intervjuu za BBC u veljači. Rekao je da nije” igračka u rukama Kolomojskoga.”

No Kolomojski je tri dana prije inauguracije Zeleskog odletio iz Izraela privatnim zrakoplovom za Dnjepropetrovsk, izvijestili su ukrajinski mediji. Nakon nacionalizacije svoje banke živio je u dobrovoljnom egzilu u Izraelu i Švicarskoj. Radio Liberty i televizijska stanica Channel 1 u Ukrajini izvijestili su da je suvlasnik producentske kuće predsjednika Zelenskog također bio u zrakoplovu, dodatno naglašavajući veze između oligarha i sadašnjeg presdsjednika.

Tajkun sa stilom uličara

Iako je po povratku snimljen kako vozi običnu Škodu, Kolomojski nije skroman čovjek. Samo što on nikad nije pokušavao impresionirati finoćom ili stilom – naprotiv, više se oslanjao na nasilnike s macolama i motornim pilama. U svom uredu u Dnjepropetrovsku, ima veliki tank s morskim psima. Tijekom poslovnih sastanaka, 51-godišnjak uživa u pritiskanju gumba na svom stolu koji oslobađa žive škampe u vodu, a zatim promatra reakcije svojih posjetitelja na “hranidbeno ludilo” morskih pasa”, opisuje ga – s dozom divljenja – Haaretz. “On je kao čovjek s Touretteom”, citiraju poslovnog suradnika, “Čak i ako mu se sviđate, psovat će vam majku tijekom cijelog razgovora. Bez oklijevanja može vas izbaciti iz sobe. On voli pokazivati ​​svima da ga sav novac i moć nisu promijenili ili civilizirali.”

U travnju 2015, nekoliko tjedana nakon njegovog imenovanja za guvernera provincije Dnjepropetrovsk, Kolomojski se ponosno fotografirao s majicom koja je kombinirala židovski znak “menorah” (svijećnjak sa sedam svijeća)  s ukrajinskim nacionalističkim simbolom trozupca, u crvenom i crnom. Ispod toga pisalo je “Zhidobandera“. Bandera je inače jedan od najkontroverznijih ljudi u povijesti Ukrajine, vođa ukrajinskog nacionalnog pokreta, koji se opirao sovjetskoj vlasti, prije i tijekom Drugog svjetskog rata. Stvar je u tome da su  neki njegovi sljedbenici provodili pogrome i masovna ubojstva Židova, pa iako paralele s Pavelićem nisu posve točne mogu se povući.

On je sam ubijen od strane KGB-a 1959. godine, a Rusi su ga uvijek smatrali fašistom za kojeg tvrde da je surađivao s nacističkom Njemačkom. “Banderovci” je termin koji još uvijek koristi propagandni stroj Kremlja protiv Ukrajinaca koji se odupiru ruskom utjecaju, pokušavajući ukrajinski nacionalizam i želju za neovisnošću od Rusa povezati s antisemitiznom. Nešto kao “ustaše”  za Hrvate koji se protive srpskoj hegemoniji.

Kolomojski je ujedno predsjednik jedne od glavnih židovskih organizacija u Ukrajini i ima izraelsko državljanstvo i ono Malte. Čemu koketiranje jednog Židova s nacističkom prošlošću Ukrajine? Njegov glavni cilj je izazivati čovjeka koji je postao njegov smrtni neprijatelj – Vladimira Putina. To je razlog zašto zapad tolerira Kolomoiskog, kojem je Ženeva drugi dom, iako je korumpiran do kostiju i iako je do dobrog dijela imovine došao nasiljem i prijevarama.

Najbogatiji Ukrajinac i guverner ratne oblasti

Kolomoiski kontrolira poslovno carstvo, čiju vrijednost različiti izvori procjenjuju na iznose od 2 do 7 milijardi dolara, premda nitko zapravo ne zna ništa o tome čega je on sve vlasnik. Ono što je sigurno je da je vlasnik TV stanice koja je proslavila sadašnjeg predsjednika Ukrajine, Zelenskog, koji je nastupao kao glavni glumac u vrlo popularnoj TV seriji o učitelju koji stjecajem okolnosti postaje predsjednikom Ukrajine. Iako su bili dobri prijatelji u privatnom životu, i iako je Zelenski radio de facto za Kolomojskog, u predizbornoj je kampanji negirao da iza njega stoji Kolomojski. No sad, kad se Kolomojski vratio iz egzila uzrokovanog sukobom s Porošenkom, i traži svoju banku natrag, to će biti puno teže.

Kolomojski je guvermernom Dnjepropetrovska postao iz dva glavna razloga. Kako je val nezadovoljstva korupcijom zahvatio Ukrajinu nakon odlaska predsjednika Viktora Janukoviča u veljači 2014, poslovna zajednica pokušala je poduprijeti nestabilnu vladu i dokazati svoju odanost novom poretku. Kolomojski, oligarh i vlasnik grupe PrivatBank, bio je čovjek koji je učvrstio taj novi savez. Privatbank inače ima značajne udjele u rudarskim, bankarskim, naftnim, medijskim i transportnim tvrtkama, uključujući kontrolni udio u Ukraine International Airlines. No isto tako Dnjepropetrovsk je postao prosperitetno industrijsko središte Ukrajine, ali unutar istočnog, ruskog govornog područja.

Danima nakon rušenja Janukoviča, Rusija je koristila proruske Ukrajince za pokušaj rušenja nove prozapadne vlasti, i krenula je priča o otcjepljenju oblasti, uz zahtjeve prema Putinu da ih zaštiti. Čak i prije nego što su ruske trupe okupirale Krim u veljači i ožujku, bilo je jasno da Kremlj planira raskomadati Ukrajinu ako bude inzistirala na na distanciranju od ruskog utjecaja. Istovremeno, EU koja je pogurala revoluciju u Ukrajini je oprala ruke od svega, i nije joj palo na pamet da pomogne onima koje je uvalila u probleme. Čak ni izbjeglice iz Ukrajine nemaju mogućnost dobiti azil na zapadu, iako je tamo dugo bjesnio rat: Oni iz arapskih zemalja gdje rata nije bilo desetljećima ga nerijetko puno lakše dobiju!

Kolomojski je privatno bogaststvo i utjecaj iskoristio da bi opskrbio policiju i vojsku onim što im je bilo najnužnije, jer im vozila nisu  imala ni guma ni akumulatora. Tisuće svojih radnika je pretvorio u pomoćne policijske snage, i suzbio je prorusku pobunu. Njegova policija ne vozi stare Lade, nego nove SUV-ove: Kolomojski nije štedio novac, ali isto tako, policija je bila više njegova privatna nego državna.

Usto, uveo je, kao na divljem zapadu, sistem nagrada za one koji predaju oružje koje su koristili proruski borci i samih boraca – 1.000 dolara za strojnicu; 1500 dolara za teže oružje; 2.000 dolara za bacač granata; i 10.000 dolara za separatističkog borca.

Sukob s Porošenkom

Za Ukrajinu, najvažniji rezultat intervencije Kolomojskog bio je blokiranje širenja ruskog utjecaja na istok zemlje i njegovo ograničavanje na Krim, posebice tijekom prethodnih predsjedničkih izbora. Dok su  na istoku, u dolini Donbas, grupe naoružanih proruskih separatista nesmetano pustošile, Dnjepropetrovsk je ostao oaza mira.

No Kokomojski je u suzbijanju pobune koristio iste metode kojima se koristio kod “neprijateljskog preuzimanja” tvrtki koje su postale njegovo vlasništvo – nasiljem, zastrašivanjem i prisilom. On je običavao slati svoje zaštitare kako bi zauzeli tvornice i rudnike u Ukrajini nakon što su stvarni vlasnici pokušali blokirati njegove pravne manevre. Tijekom pravnog spora 2006. godine, zbog kontrole nad rudarskom tvrtkom (u kojoj je pobijedio Kolomojski, kojem podmićivanje sudaca nije bilo strano), sudac u Londonu primijetio je da je imao “reputaciju osobe koja oružjem preuzima kontrolu nad tvrtkama u Ukrajini”.

Temelji poslovnog carstva Kolomojskoga postavljeni su u divljim godinama nakon raspada bivšeg Sovjetskog Saveza, kada su se oligarsi mitom i na druge načine jeftino domogli državne imovine, naročito rudarskog i energetskog sektora. Njegovo djelovanje kao guvernera koji štiti Ukrajinu od Rusa nije bio samo čin patriotizma već se radilo i o očuvanju poslovnih interesa. Da su separatisti zauzeli regiju, on bi izgubio većinu svojih imovine. Usto, nakon revolucije i krize između Rusije i Ukrajine, zemlja prima milijarde pomoći od zapada, a većina toga ide preko njegovih banaka.

No  vlada Petra Porošenka – čovjeka kojeg je Kolomojski prvobitno favorizirao i njegovi suradnici vodio poslove – bila je prisiljena prihvatiti ponižavajući prekid vatre sa separatistima; usto, Porošenko im je morao dati ograničenu autonomiju u područjima koja su zauzeli. Na novim izborima, ovaj put za parlament, Kolomojski i njegovi partneri su prebacili svoju potporu novoj stranci premijera Arseniya Yatsenyuka. Usto, Kolomojskom je ruska vlada oduzela imovinu moskovske podružnice Privatbanke. Imovinu na Krimu su mu također zaplijenili Rusi. Podružnice u gradovima koje su osvojili separatisti su zapaljene i opljačkane.

Porošenko je odlučio da mu je Kolomojski u novim okolonostima postao teret, naročito u svjetlu balansiranja između SAD, Rusije i EU. A usto, nije mu odgovaralo da moćni tajkun – dovoljno moćan da svojim novcem utječe na izbore – postavi nekog drugog umjesto njega, iako je imao udjela i kad je on postavljen za predsjednika. Sukob je eskalirao, a ostatak znate: Porošenko je odlučio nacionalizirati svu imovinu Kolomojskog, a ovaj je za uzvrat, izgleda, odlučio srušiti Porošenka.

Židov po potrebi

Iako zapravo nije vjernik, Kolomojski je ponosan na svoj židovski identitet. Zajedno s kolegom oligarhom Genadijem Bogoljinovom, izgradio je najveći židovski društveni centar na svijetu u središtu Dnjepropetrovska – masivni kompleks koji uključuje sinagogu, knjižnicu, konferencijske dvorane, tri hotela, košer restorane i supermarket.

Predsjednik brojnih židovskih organizacija u Ukrajini i svijetu, poput Ujedinjene židovske zajednice Ukrajine, i predsjednik je Europskog vijeća židovskih zajednica. Kao državljanin Izraela ima odlične poslovne veze i tamo, a spominjao se kao mogući kupac nogometnog kluba Maccabi Tel Aviv i bio je vlasnik radio stanice JN1, koja je nudila vijesti o Izraelu i židovskom svijetu. Neki od novinara koji su tamo bili zaposleni sada rade na novom kanalu vijesti koje je pokrenuo Kolomojski – Ukrajina danas, koji je uspostavljen posebno za borbu protiv Kremljske mreže Russia Today. Na njegovu povezanost s antisemitima pa i neonacističkim grupama u Ukrajini svijet, pa i Izrael, žmire na jedno oko – a ponekad i oba.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr