Američki ministar vanjskih poslova John Kerry posjetio je Jubu, Južni Sudan kako bi potaknuo predsjednika Salva Kiira i vođu pobunjenika, nekadašnjeg podpredsjednika Riek Machara na prekid 5-mjesečnih oružanih sukoba u kojima su stradale tisuće civila. Južni Sudan postao je samostalna država i članica Ujedinjenih naroda prije 2,5 godine. Ova 8,5 milijunska država, nekadašnja britanska kolonija, nastala je podijelom Sudana na sjeveni i južni, nakon 22-godišnjeg građanskog rata između sjevera i juga zemlje.
“>Nekoliko dana prije Kerryjevog posjeta o grozotama u Južnom Sudanu, govorio je i američki kongresmen Frank Wolf pozvavši na žurno poduzimanje mjera za sprječavanje potencijalnog masovnog genocida u toj zemlji.
„Amerika je pomogla u osamostaljenju Južnog Sudana. Moralna nam je obveza da poduzmemo nešto – i to nešto odvažno.“
Wolf je održao govor i na konferenciji za novinare 30. travnja u Washingtonu. U upozorenju na izvješća iz Južnog Sudana i izostanak međunarodnih reakcija pridružili su mu se zastupnici Chris Smith i Joe Pitts.
Wolf je napomenuo da Ruanda trenutačno obilježava 20. godišnjicu genocida počinjenog 1994., u kojem je ubijeno oko milijun ljudi u 100 dana, „dok je svijet samo gledao.“
Zamolio je predsjednika Baracka Obamu da ne dopusti da SAD ponovno ignorira situaciju, budući da „sve ukazuje na to da će se kriza koja se trenutačno razvija u Južnom Sudanu proširiti i na Ruandu.“
Prisjećajući se brojnih putovanja u taj kraj i humanitarnog rada za lokalno stanovništvo, kongresmen je izjavio da je „zabrinutiji nego ikada zbog situacije u Južnom Sudanu, te zbog mogućnosti da nasilje preraste u genocid – genocid koji bi mogao nadmašiti čak i užase počinjene u Ruandi, s obzirom na to da su u igri zalihe nafte.“
Ukazao je na brojne medijske izvještaje o etničkim ubojstvima, seksualnom nasilju iz osvete, ubijanju civila, masakru u džamijama i gomilama mrtvih tijela.
„Zašto se ništa ne poduzima? Zar niste zgroženi?“ upitao je.
U Južnom Sudanu, koji ima status države od 2011. godine, kada je stekao neovisnost od Sudana, borbe traju već gotovo šest mjeseci, a započele su nakon što je izbila bitka za moć između predsjednika Salve Kiira i njegovog bivšeg zamjenika Rieka Machara, kojeg je predsjednik optužio za pokušaj državnog udara.
Sukob ima i političku i etničku dimenziju, a procjenjuje se da su tisuće ljudi poginule, te oko milijun ljudi pobjeglo iz svojih domova otkako je nasilje započelo.
Prema riječima UN-ove misije u Južnom Sudanu, pobunjenici su zauzeli grad Bentiu 15. travnja, a u iduća je dva dana ubijeno na stotine mještana izdvojenih na temelju etničkog podrijetla i nacionalnosti. Tog su dana civili koji su potražili utočište u džamiji odvojeni prema nacionalnosti; neki su odvedeni na sigurno, dok ih je više od 200 ubijeno.
Skupine izbjeglica u jednoj katoličkoj župi i u bolnici također su razdvojene po nacionalnosti, nakon čega su neki ubijeni.
Na konferenciji za novinare održanoj 1. svibnja, američki ministar vanjskih poslova John Kerry potvrdio je ozbiljnost situacije u Južnom Sudanu.
„Postoje vrlo uznemirujući čimbenici koji ukazuju na to da se ubojstva vrše na etničkoj i nacionalnoj osnovi, što dovodi do vrlo ozbiljnih pitanja,“ kaže, „a ako se situacija nastavi ovako razvijati, mogla bi postati ozbiljan izazov međunarodnoj zajednici zbog pitanja genocida.“
„Nadamo se da ćemo se u idućih nekoliko dana, doslovno, brže primaknuti cilju da pošaljemo na teren ljude koji bi mogli nešto promijeniti“, dodao je Kerry, izjavivši da su razgovori s vođama svih uključenih strana, dodatne međunarodne mirovne snage te razmatranje sankcija protiv kršitelja ljudskih prava sredstva u izgradnji puta prema uspostavljanju mira.
Dan ranije Wolf je izjavio da su u borbama „zločini počinjeni na obje strane“.
„U ovom sukobu nema anđela. Svatko tko sudjeluje u ovim grozotama mora snositi odgovornost. Imamo potrebnu tehnologiju, mogućnosti i svjedoke, te znamo tko je upleten i tko aktivno krši prekid vatre.“
Izjavivši kako ga je „ohrabrila“ Obamina retorika o Sudanu za vrijeme njegove kampanje 2008. godine, kao i dosadašnja zalaganja za ljudska prava njegovih savjetnika za vanjsku politiku, Wolf je pozvao predsjednika da poduzme „odvažne mjere.“
Predložio je da Obama pošalje bivše predsjednike, Georgea W. Busha i Billa Clintona, „da pomognu u pregovorima oko uspostavljanja trajnog mira i da jasno prenesu poruku da je sudbina Južnog Sudana prioritet vanjske politike SAD-a.“
„Obojica su puno učinila po tom pitanju, i ostali su posvećeni Africi i nakon isteka predsjedničkog mandata. Ta bi dvojica državnika, koja potječu iz dviju različitih stranaka, poslala moćnu poruku zaraćenim stranama…i otvorila direktne komunikacijske kanale u ključno vrijeme.“
Wolf kaže da iako je situacija medijski popraćena „u najmanju ruku sporadično“, te većina Amerikanaca vjerojatno nije upućena u aktualne događaje, „ljudi koji bi mogli pomoći znaju što se događa.“
Kaže da je visoki UN-ov povjerenik za ljudska prava rekao da je Južni Sudan “na rubu katastrofe.”
Zemlja prolazi kroz ono „što se samo može nazvati izvanrednim stanjem, u kojem je prijeko potrebna intervencija visoke razine,“ naglasio je Wolf. „Međutim, s obzirom na to da su ulozi tako visoki, situaciji se ne pristupa s potrebnom žurnosti.“
Kongresmen je ukazao na kolumne stručnjaka za Južni Sudan, Erica Reevesa i Johna Prendergasta, koji su pojasnili da priroda ratovanja u zemlji vodi teškim gubicima. Uz to, kako kaže, „pobjednici misle da vojna pobjeda opravdava ubojstva civila dominantne etničke skupine protivničkih snaga.“
Nadalje, eskalirajuće nasilje prekinulo je sezonu sadnje, što bi moglo dovesti do gladi u zemlji. Reeves i Prendergast predviđaju da bi ove jeseni tako moglo izgladnjeti do 7 milijuna ljudi.
„Hoćemo li vidjeti sadržaj izvještaja tek kada bude prekasno, kada poduzetni filmaši i pisci iskopaju dokumente i pitaju zašto nitko nije bio voljan djelovati?“ upitao je Wolf , ističući potrebu za žurnim poduzimanjem mjera.
„Grozote moraju prestati. Patnji se mora stati na kraj.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
