Učenice četvrtog razreda Škole primijenjene umjetnosti i dizajna na osobit su način sudjelovale u projektu „Marijini obroci“ kroz koji više od 890 000 djece u najsiromašnijim dijelovima svijeta svaki dan primi topli obrok u školi koju pohađaju. Anna Artyushenko, Mia Matijević i Agata Lučić pod stručnim vodstvom profesorice dizajna Vlaste Pirnat osmislile su osobit dizajn za majice u sklopu ovog međunarodnog projekta.
Kada ste prvi put čule za projekt „Marijini obroci“?
Prvi put smo čule na satu engleskog jezika u drugom razredu. Dobile smo tekst o Marijinim obrocima. To nije bila neka vrsta edukacije o tom međunarodnom projektu, već smo kroz taj tekst učile jezik. Kasnije smo i na etici gledale film o Marijinim obrocima, te su se svake godine u školi sve više spominjali u sklopu nastave.
Što vas je potaknulo da se uključite u projekt, koji su vaši osobni razlozi?
Lijepo je biti angažiran za nešto što ima nekakvu svrhu. Mi na ovaj način možemo pomoći toj djeci jer znamo raditi dizajn pa smo odlučile sudjelovati na takav način. Svaka bi osoba zapravo trebala pomagati na onaj način na koji može jer je jako malo potrebno da se pomogne.
Koja vam je bila prva asocijacija kad ste čule za ovaj projekt?
Prvo nam je palo na pamet kako možemo nahraniti gladnu djecu. Sjetile smo se toga da im možda možemo omogućiti bolju edukaciju i bolji život.
Tko je došao na ideju za izradu majica? Je li to vaša ideja ili ideja vaše profesorice?
Profesorica nam je ostavila dovoljno slobode da radimo kako želimo, ali na kraju smo svi većinom radili na drugačiji način, ali smo obradili istu temu.
Koliko ste dugo radile na dizajnu?
Na tome smo radile u školi konstantno dva do tri tjedna, na satovima dizajna koje imamo sedam puta u tjednu. I kod kuće u slobodno vrijeme posvetile smo se dizajnu. Svaki puta prije nego što počnemo raditi na nekom dizajnerskom zadatku, prvo proučimo što su ljudi prije nas radili na tu temu i to nam daje još poticaja i inspiracije. Bitno je kako će ljudi reagirati. Letci za Marijine obroke i fotografije na njima veoma su nam pomogle i potakle nas da osmislimo ilustracije.
Nakon što je sve to završilo, kako se osjećate kao dio nečega dobrog i nečega što se provodi na međunarodnoj razini?
Mislimo da bi svi trebali raditi takve stvari. Često upravo te male stvari puno znače. Iako su, kako kažu, u radu imale potpunu slobodu, ipak im je pomagala njihova profesorica dizajna Vlasta Pirnat. Ona ipak kaže kako su djevojke zaslužne za sve, te da ih je ona samo usmjerila.
Gdje ste vi prvi put čuli za ovaj projekt?
Ja sam prvi put čula o Marijinim obrocima od kolegice koja sudjeluje u tom projektu. Prošle smo godine sudjelovali s učenicima u Marijinim obrocima, radili smo plakate koji su bili dosta uspješni, te smo se i ove godine htjeli uključiti. No, kako maturanti već imaju puno posla, ja sam pitala tko bi htio sudjelovali i one su se javile. Drago mi je da su se baš one uključile jer su među boljim ilustratorima, ako ne i najbolje. Proučili smo vaš projekt i osmislili smo vizuale na temelju kojih smo na različite načine pristupili tom projektu. Ilustracije su pozitivne i vrlo moderne.
Što za vas znači ovakav način pomaganja djeci?
Ja obično jako volim raditi angažirane projekte, jer je to ujedno i edukacija za djecu. Radili smo i plakate protiv nasilja u obitelji. Ti su projekti dobili nagrade i bili su predstavljeni na izložbama. Prvo tjedan – dva razgovaramo s djecom, onda zajedno proučavamo i istražujemo. Naši ciljevi nisu samo dizajn, crtanje i učenje, nego i općenita senzibilizacija za socijalno potrebite.
Hoćete i dalje nastaviti sudjelovati u projektima, i imate li nekih novih ideja?
Naravno da imamo ideja, međutim maturanti više nemaju vremena jer im škola uskoro završava, ali počet ćemo na jesen s novom generacijom maturanata. Veselimo se novim projektima i poticajima. Mi kao dizajneri moramo prenijeti poruku da treba pomoći djeci kako bi se školovala, a na ovaj način možda bar malo možemo pomoći da se to i učini.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
