O velikoj ukrajinskoj proljetnoj protuofenzivi bruje izvjestitelji i analitičari, i zapadni i istočni. Jedino nitko ne zna: gdje će i kad će započeti. Dobro, neki i znaju, ali namjerno navode na krivi trag, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomično prenosimo.
Podsjeća me to iščekivanje na dane prije “Oluje” u ljeto 1995. godine. Svi su, zbog općeg ratnog i političkog konteksta i koncentracije vojnih snaga, znali da će se dogoditi. Ali samo malobrojni su znali kada će početi i gdje će biti glavni udarni pravac. A to su brižno skrivali.
I to tako dobro da su čak i dan uoči operacije, kada su baš svi znali da je to “sad”, poslovično izvrsno informirani Britanci poslali svoje promatrače i izvjestitelje na sjever, a glavni napad HV-a i HVO-a dogodio se na jugu. I, na potpuno iznenađenje svih znalaca za dva je dana oslobođen Knin, koji su znalci i prognostičari dotad držali neosvojivim.
(…)
Starešina: Faktor iznenađenja bio je jedan od ključeva uspjeha Oluje
Dakako da su poslije svi shvatili što su propustili primijetiti, neki su naknadno znali i kako bi to oni bolje izveli… Ali svim znanjima unatoč, priprema operacije “Oluja” nije (dovoljno) prepoznata u realnom vremenu od protivnika i promatrača. I taj faktor iznenađenja bio je jedan od ključeva njezina uspjeha, kao i u mnogim prijelomnim vojnim operacijama kroz povijest ratovanja.
Taj se poučak može primijeniti i na buduću ukrajinsku protuofenzivu – što više najava to više zabune.
Izvjesno je da će se dogoditi i da će njezin rezultat značajno odrediti uvjete budućeg zamrzavanja rusko-ukrajinskog sukoba (neću reći mira niti mirovnog sporazuma). A hoće li se s protuofenzivom pričekati da se tlo još malo osuši?
Hoće li će simbolički njezinim tajmingom “gađati” Putinov narativ velike pobjede nad nacizmom (8. svibnja), koji koristi kao ideološku platformu za osvajački rat protiv Ukrajine? Hoće li zaista pokušati komunikacijski odsjeći Krim, ili će glavna meta napada biti nešto drugo? To su pitanja za planere rata.
(…)
Pregovori o primirju
Ukrajinska protuofenziva za Ukrajinu je prilika da u buduće pregovore o primirju uđe s više strateških važnih teritorija pod svojom kontrolom, odnosno s jačom vojnom pozicijom. Ista je ofenziva za Rusiju opasnost: ne samo od gubitka nadzora nad dijelom teritorija koji je okupirala, već i opasnost destabilizacije vojske koja gubi rat i opasnost aktiviranja unutarnjih tinjajućih sukoba. Neki već spominju Čečeniju.
Na međunarodnom planu Rusija je postala oslabljena, problematična, od Zapada izopćena država, što joj istočna i bliskoistočna savezništva ne mogu nadomjestiti.
Bilo je otužno ovih dana gledati šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova kako u Vijeću sigurnosti UN-a u New Yorku pokušava otvoriti temu o globalnom miru, suočen s bojkotom, kritikom i podsmijehom predstavnika zapadnih država članica Vijeća sigurnosti.
Naime, Lavrov je gotovo dvadesetak godina svoje diplomatske karijere proveo pri UN-u u New Yorku kao ozbiljan diplomat, uvažavan i od protivnika. I prije protuofenzive Rusija je već izgubila rat protiv Ukrajine. Nakon protuofenzive bit će samo malo jasnije – koliko ga je izgubila, piše Starešina za Slobodnu Dalmaciju.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
