Baš sam se smjestila u naslonjač razmišljajući kako da demontiram državu u 2,5 do 2,8 sekundi. Jer, već nakon one granične treće sekunde detektirat će me u prljavoj raboti osjetljivi i nepogrešivi radari i filteri našeg premijera Plenkovića. Raskrinkana zavjera pak više nije zavjera. A onda sam uključila TV i u izravnom prijenosu gledala kako odlazeći američki predsjednik Donald Trump demontira sam sebe, a njegovi ga “trumpisti” šalju u političku povijest. Dovoljno važno da privremeno odustanem od kovanja domaće urote, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Cijeli svijet je gledao: jedni s nevjericom, drugi sa žaljenjem, treći s neprikrivenim likovanjem što navodno propada demokracija i u Americi, koja se s mnogo razloga postavljala kao njezin globalni lučonoša. Gledali smo u izravnom prijenosu kako se u nasilje pretvara prosvjed Trumpovih pristaša zbog sumnje u izbornu prijevaru, prosvjed koji je tjednima ranije najavljivan u Washingtonu upravo na dan kada je Kongres trebao potvrditi izbornu pobjedu Joea Bidena.
Između lojalnosti američkom Ustavu i lojalnosti američkom predsjedniku, Pence je nedvosmisleno izabrao Ustav. Time je republikanski politički establišment prošao na testu demokracije i pravne države, kakav dosad nije viđen u srcu Amerike. No taj izazov sigurnosno i nije bio toliko izazovan koliko je dojma stvoreno.
Istina, bilo je dramatično. Pokazalo se da ni najpoznatija demokracija nije imuna od nasilnih upada u parlament, sumnji i optužbi za krađu izbora, da je i njezina prilagođenost novim vremenima (informacijska revolucija) legitimni predmet propitivanja. Ali baš ni u jednom trenutku nije izgledalo upitno hoće li republikanski zastupnici i potpredsjednik Pence potvrditi izbor novog predsjednika.
>Trump nastavlja sa smjenama u Pentagonu: Razriješeni Kissinger i Madeleine Albright
Na drugoj strani, vidjelo se kako se Donald Trump u tome više ne snalazi, kako je poigravajući se s prosvjedima i koketirajući s prosvjednicima upao u vlastitu zamku i svaki je daljnji korak bio korak prema vlastitu političkom samoubojstvu.
Donald Trump je ispunio i završio svoju misiju propitivanja sustava i slamanja njegovih okova. A s ovim su pali u vodu i njegovi planovi o njegovoj utrci za sljedeći mandat. Sada je samo riječ o tome hoće li u sljedeća dva tjedna smoći dovoljno samokontrole da obavi korektnu primopredaju vlasti novoj administraciji. O njegovu ponašanju u ta dva tjedna ovisi hoće li na kraju ipak otići kao bivši predsjednik ili kao osramoćeni, a možda i razvlašteni bivši predsjednik?
Hoće li mu na kraju biti priznate (nemale) zasluge za zaustavljanje globalizacijskog trenda, za zaokret prema novom svjetskom poretku, za gospodarski preporod SAD-a prije pandemije? Ili će ostati upisan u povijesti po metodama kojima je to činio – a one su nerijetko bile sporne. Ili kao predsjednik koji je u posljednjim tjednima predsjedničkog mandata prognan i s društvenih mreža?
Preko twittera zamjenika šefa kabineta (jer njegov je blokiran) poručio je da je ovo kraj njegova mandata (najuspješnijeg u povijesti Amerike, kaže on), ali i da će nastaviti bitku kako bi dokazao izbornu krađu. Dan kasnije je i nedvosmisleno osudio nasilje, jamčeći urednu primopredaju vlasti Bidenovoj administraciji.
Donald Trump odlazi u političku prošlost. Oni s osjetljivim radarima i filterima vjerojatno će naknadno vidjeti dosta nelogičnosti u pozadini ovog prosvjedničkog nasilja. Kako to da se policija, osiguranje i sve obavještajne službe nisu bolje pripremili za ovaj tjednima najavljivani prosvjed? Kako su prosvjednici tako lako provalili u jednu od najčuvanijih zgrada na svijetu? Kako su se poslije tako poslušno povukli iz zgrade? Ali za odgovore će i samome Trumpu trebati više od tri sekunde. Možda cijeli memoari, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa