Prijetnja nuklearnim oružjem plasirana od Rusije ovih dana u kritičnim trenucima ukrajinskoga rata u kojima ruske snage ne postižu svoje ciljeve višestruko je ozbiljnija nego što se misli.
U javnosti je raširen dojam da rusko vodstvo na čelu s Putinom u nastavku svog iracionalnog postupanja, pritisnuto plebiscitarnom osudom cijelog svijeta zbog pokrenutog rata protiv Ukrajine, prijeti strateškim nuklearnim oružjem. Čija bi uporaba automatski svijet uvela u opću kataklizmu i međusobno uništenje u kojem bi nastradala i sama Rusija praktički u roku od 24 sata od lansiranja prve interkontinentalne rakete s nuklearnom glavom. Slijedom toga uočava se tendencija zanemarivanja ili umanjivanja ozbiljnosti ruske prijetnje jer se računa da čak ni Putin nije toliko lud da bi uništio sam sebe, piše Mario Stefanov za geopolitika.news
Ruska prijetnja nuklearnim oružjem
No zanemaruje se da Rusi ne prijete samo strateškim nuklearnim naoružanjem, nego cijelim svojim nuklearnim arsenalom, i da je u prijetnju uključeno i rusko nuklearno naoružanje srednjeg i kratkog dometa koje je stvoreno i uvedeno u uporabu za vođenje ograničenog nuklearnog rata, primarno na europskim prostorima.
Ta oružja i ne mogu zbog svog ograničenog dometa i snage nuklearnih bojnih glava služiti ničemu drugom doli vođenju ograničenog nuklearnoga sukoba u okviru europskog ratišta. Ako bi konvencionalne snage počele gubiti u ratu, upotrijebilo bi se taktičko nuklearno oružje u nadi da suprotna strana neće upotrijebiti strateško nuklearno oružje i napasti vitalne ciljeve na ruskom teritoriju, nego će također odgovoriti “malim nuklearnim oružjem”, pa bi nuklearni rat mogao ostati ograničen na određeno područje. Rusija raspolaže velikim brojem takvog oružja.
Pitanje je li njegova uporaba formalno predviđena ili ne ruskom vojnom doktrinom irelevantno je jer je posve jasno da ta oružja nemaju ni jednu drugu svrhu nego vođenje “malog europskog nuklearnog rata”. Rusija zacijelo ne bi trošila novac na njegov razvoj i uvođenje u naoružanje da ga ne misli upotrijebiti. Samo njegovo postojanje svjedoči kako uistinu postoji doktrina ograničenog nuklearnog rata uz pomoć koje bi se mogao voditi nuklearni sukob i istovremeno izbjeći opći nuklearni rat potpunog uništenja. Riječ je o opakom i podmuklom oružju koje svojim postojanjem povećava mogućnost izbijanja nuklearnog rata.
Prijetnja nuklearnim oružjem mora biti shvaćena ozbiljno
Stoga je prijetnja nuklearnim oružjem plasirana od Rusije ovih dana u kritičnim trenucima ukrajinskoga rata u kojima ruske snage ne postižu svoje ciljeve višestruko ozbiljnija nego što se misli.
Sam Putin je pred televizijskim kamerama zapovjedio podizanje spremnosti ruskih nuklearnih snaga. Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov nekoliko dana poslije u pokušaju ucjene svijeta kako bi prestao osuđivati rusku agresiju prema Ukrajini izrijekom upozorava da bi 3. svjetski rat bio nuklearni.
Nije potreban dodatni prijevod tih riječi. Ni Putin ni Lavrov ne ciljaju u svojim prijetnjama na nuklearno odvraćanje SAD-a i Zapada od nekakvog nuklearnog udara na Rusiju jer takva prijetnja jednostavno ne postoji.
U cijelom košmaru ruskog rata protiv Ukrajine na europskim prostorima neviđenog opsega još od završetka 2. svjetskog rata nitko sa zapada nije spominjao uporabu nuklearnog oružja protiv Rusije.
Otvorena prijetnja Europi
Štoviše, američke i britanske postrojbe koje su se nalazile u Ukrajini i obučavale ukrajinsku vojsku povučene su s ukrajinskog teritorija neposredno prije ruskog napada, što je namjerno upadljivo objavljeno u svim medijima. Učinjeno je to kako bi se izbjegla svaka daljnja mogućnost neposrednog borbenog dodira snaga NATO-a i Rusije tijekom ruske invazije za koju se znalo da slijedi, iako nitko u javnosti nije želio u to vjerovati. Jednako tako ni danas, kada ruska strana prijeti i ucjenjuje nuklearnim oružjem, javnost ne može vjerovati da bi to moglo biti moguće iako bi obrazac ruskog djelovanja u Ukrajini trebao biti učinkovit korektiv takvog promišljanja.
Dakle, NATO i cijeli Zapad povlačenjem savjetnika iz Ukrajine jasno su pokazali da izbjegavaju bilo kakav mogući i konvencionalni borbeni kontakt s ruskim snagama, a kamoli da bi prijetili nuklearnim oružjem. O prijetnji Rusiji nuklearnim oružjem prije i tijekom ruskog rata u Ukrajini nema ni govora, ni najmanje naznake koja bi mogla na takvo što upućivati. Slijedom toga, rusko ubacivanje u igru nuklearnog oružja u dosad viđenoj ili bilo kojoj drugoj verziji verbalnog izričaja nije usmjereno ni na kakvo odvraćanje nuklearne prijetnje Zapada, nego je otvorena prijetnja nuklearnim oružjem, i to nuklearnim oružjem ograničenog nuklearnog rata u Europi.
Ruska politika fokusirana je na Europu pa je i prijetnja nuklearnim oružjem direktno upućena europskim državama. “Malo nuklearno oružje” predviđeno je za “mali europski nuklearni rat” i ni za što drugo takvo oružje i ne može poslužiti jer nema domet i snagu bojnih glava kojima bi se mogli ugroziti ciljevi u SAD-u. To rusko nuklearno oružje kratkog i srednjeg dometa koje se ovih dana kotrlja na svojim vozilima po europskom kontinentu namijenjeno je Europi i može se iščitati da je upravo na njega i mislio Lavrov kada je izjavio da će 3. svjetski rat biti nuklearni.
Treći svjetski rat nije opće uništenje
On je poznat po pažljivom odabiru riječi u svojim izjavama i ništa što on kaže nije slučajno ili ishitreno. Nikakav 3. svjetski rat o kakvom on govori ne bi se mogao voditi ako bi se pokrenuo obračun strateškim nuklearnim oružjem jer on ne bi rezultirao nikakvim svjetskim ratom, nego općim uništenjem u nekoliko dana.
Samo taktičko nuklearno oružje malog i srednjeg dometa i ograničeni nuklearni rat omogućio bi vođenje onoga što sam Lavrov naziva 3. svjetskim ratom. Ruska politika ne šalje poruku o mogućnosti općeg nuklearnog rata i međusobnog uništenja jer bi inače svoju prijetnju i ucjenu formulirali na sasvim drugačiji način i glasila bi otprilike – ako se vojno sukobimo, svijet će nestati. Rusija očito prijeti uporabom nuklearnog oružja na taktičkoj i operativnoj razini u sklopu mogućeg 3. svjetskog rata koji bi se vodio i trajao, a ne bio okončan u jednom danu.
Prijetnje i blefovi mogu postati stvarnost
Dakako, riječ je prije svega o prijetnji i blefu, ali sudeći prema dosadašnjim potezima ruskog vodstva koje je ulaskom u opći rat s Ukrajinom prešlo racionalne okvire, postoji realna mogućnost da bi Putin, ako procijeni da mu je potrebno aktiviranje nuklearnog oružja, to hladno i učinio.
Do toga bi moglo doći ako se nađe u bezizlaznoj situaciji, što bi se lako moglo dogoditi jer se on trenutno nalazi u terminalnoj fazi ratnog delirija sličnoj onoj u kojoj se nalazio Hitler kada su se njemačke fronte počele raspadati, kada je sam preuzeo u velikoj mjeri vođenje rata na strateškoj razini, zanemarivao mišljenja iskusnih generala i dostupne obavještajne informacije, a izlaz vidio u trošenju sredstava na razvoj novih “spasonosnih” oružja kao što su bile rakete V-2 ili prvi krstareći projektili na svijetu V-1 koji u konačnici nisu imali nikakvog vojnog učinka. No čak ni Adolf Hitler, unatoč neminovnom porazu, nije upotrijebio bojne otrove, što je tada bilo ravno upotrebi atomske bombe danas.
Putinovu prijetnju nuklearnim oružjem u sijanju kaosa treba shvatiti – ozbiljno
U svakom slučaju, dvije pretpostavke za takvo Putinovo promišljanje, koje bi vodilo uporabi taktičkog nuklearnog oružja, već sada postoje – mogućnost ulaska Rusije u nepovoljnu vojnu i geostratešku poziciju i Putinova sposobnost da povlači radikalne poteze.
Velika je pogreška računati na to da Putin samo blefira u bilo čemu. Dakako, on i blefira i zastrašuje kako bi postigao što želi, ali uvijek treba imati na umu da on nikada samo ne blefira nego je spreman ono što je bilo primarno, blef, pretvoriti u stvarne krvave poteze, što je pokazao na primjeru Ukrajine.
Činjenica je da je Putin u ovome trenutku pokrenutog rata uništenja ukrajinske države i ukrajinskog naroda svjetski šampion iracionalnosti i pogrešnih procjena. Pouzdati se u razum političara i gospodara rata koji je razum izgubio jednako je iracionalno kao i njegove odluke. Stoga rusku nuklearnu prijetnju treba shvatiti ozbiljno, ako ništa drugo, a ono kao barem jedan od ključnih razloga i argumenata opravdanosti blokiranja daljnjeg djelovanja Putina i njegova kruga na međunarodnom planu i njihove eliminacije s međunarodne scene.
Putin sije ratni kaos
Usporedno pozornost ne treba držati samo na ruskom strateškom nuklearnom arsenalu nego i na mnogo opasnijem i brojnijem nuklearnom oružju manje razorne moći i manjeg dometa koje je već razmješteno na europskom tlu. Ono je razlog više da se ne odmahuje rukom kako Putin samo prijeti i ucjenjuje, nego da se učini sve da čovjek koji je uistinu u terminalnoj fazi deluzije o mogućnosti pokoravanja države i naroda od 45 milijuna stanovnika i nametanja nekakve nove geopolitičke konstrukcije istočne i srednje Europe silom – bude onemogućen u daljnjem sijanju ratnog kaosa.
(…)
Ideja da se ograničenim, nestrateškim nuklearnim udarima po protivničkim snagama mogu ostvariti strateški dobici ne zasniva se na egzaktno utvrđenim podacima, nego na klimavoj pretpostavci da neprijatelj nije toliko lud da će odgovoriti totalnim nuklearnim ratom koji bi uništio obje strane kao reakcijom na taktički nuklearni udar. Riječ je opasnoj doktrinarnoj strateškoj konstrukciji koja je u svojoj biti čista deluzija, vodi snižavanju nuklearnoga praga i otvara mogućnost tzv. malog nuklearnog rata na europskim prostorima koji bi, dakako, poštedio glavne ratne aktere – SAD i Rusiju.
(…)
Putinove prijetnje treba shvatiti ozbiljno
Rusku prijetnju nuklearnim oružjem koja prema svim raspoloživim podacima uistinu računa i na korištenje nuklearnog oružja malog i srednjeg dometa na europskom tlu i pokretanje tzv. ograničenog nuklearnog rata ako bi njezine konvencionalne snage na ratištu počele trpjeti poraze treba shvatiti ozbiljno, a ne samo kao rusko blefiranje s prijetnjom strateškim nuklearnim oružjem općeg uništenja.
Odluke koje je ruska strana donijela pokretanjem općeg rata protiv Ukrajine u cilju njezina uništenja kao države govore u prilog tezi da je Putin i politički vojni krug oko njega spreman na radikalne poteze ako se osjećaju ugroženima. Mnogi su tvrdili da ne postoji nikakva mogućnost ruskog napada na Ukrajinu, a ako se i dogodi, da će on biti ograničen najvjerojatnije samo na područje odmetnutih ukrajinskih pokrajina i eventualno na područja koje kontrolira ukrajinska vlast kako bi se povezale pobunjene pokrajine s Krimom.
Odmahivanje rukom na mogućnost i opseg ruskog napada na Ukrajinu doveo je do današnjeg ruskog prodora prema samom Kijevu. Rusi ne samo da su napali Ukrajinu nego su je napali s ciljem eliminiranja njezine legalne vlasti i postavljanja marionetske vlade te uništenja ukrajinske vojne sile. Stoga odmahivanje rukom na ruske prijetnje nuklearnim oružjem ne vode ničemu. Međunarodna zajednica jednostavno mora pronaći način ograničavanja daljnjeg djelovanja ruskog političkog vodstva na čelu s Putinom na međunarodnom planu koje je očito upalo u duboku iracionalnost i deluzije.
O autoru
* Mario Stefanov završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, analitičar specijaliziranog portala „Geopolitika News“ i dugogodišnji vanjsko-politički suradnik nacionalnog tjednika „7Dnevno“. Stručnjak je za geopolitičke analize. Područja interesa: međunarodni odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
