Ukazanja u Međugorju: Kako su se stavovi i istraživanja razvijali do danas?

Prvo ukazanje u Međugorju, prema svjedočanstvima vidioca, dogodilo se 24. lipnja 1981. Otada traje rasprava o međugorskom fenomenu. Vatikan je u četvrtak donio odluku o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje. Prema njoj, Vatikan priznaje pozitivne elemente vezane uz Međugorje i dopušta javno štovanje, no ne priznaje nadnaravnost fenomena. U nastavku pročitajte kako se razvijao status međugorskog fenomena.

Međugorje, malo mjesto u Bosni i Hercegovini, danas je jedno od najposjećenijih marijanskih svetišta. Priča počinje 24. lipnja 1981. kada je šestoro djece prvi puta doživjelo ukazanje. Spomenutog dana oko 18 sati djeca: Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović vidjeli su na predjelu zvanom Podbrdo (na brdu Crnica) divnu, mladu ženu s djetetom u naručju. Taj put im ona nije ništa rekla, nego je samo rukom davala znak da joj se približe. Ali oni, iznenađeni i prestrašeni, nisu joj ipak pristupili bliže, iako su odmah pomislili da je to Gospa.

>Što je status ‘Nihil Obstat’, koji je dobilo Međugorje?

Djeca su i drugog dama, 25. lipnja 1981. opet u isto vrijeme pošla prema mjestu gdje im se prethodnog dana ukazala Gospa. Kako su svjedočili, po dolasku bljesnulo je svjetlo i potom se pojavila Gospa, ali bez djeteta u rukama. Djeca su joj prišla i počela moliti. Toga dana, od djece koja su prethodnog dana vidjela Gospu, nisu bili na Brdu ukazanja Ivan Ivanković i Milka Pavlović. Umjesto njih došli su Marija Pavlović i Jakov Čolo, piše Međugorje.hr koje izdaje Udruga Međugorje – MIR.

Ukazanja su se navodno nastavila i sljedećih dana, a neki od vidioca tvrde da ih imaju i danas.

Što je smatrao biskup Žanić?

Vijest o ukazanjima brzo se proširila i zauzela mjesto u javnosti, a rasprava o ovom fenomenu traje do danas. Mostarsko-duvanjska biskupija je, na čelu s biskupom Pavlom Žanićem, ubrzo pokrenula istragu o događajima te obavijestila Vatikan. No, bez obzira na to što nije bilo službenog stava Crkve, u Međugorje je počelo stizati mnoštvo hodočasnika. Biskup Žanić je 25. srpnja 1987. o Međugorju izjavio sljedeće:

“Oni kojima se žurilo išli su naprijed, ispred suda Crkve, proglašavali čudesa i vrhunaravne događaje i s oltara propovijedali privatne objave, što nikako nije dopušteno dok Crkva te objave ne prizna kao autentične. Zato su razni forumi prozivali da se ne organiziraju hodočašća, da se čeka sud Crkve. Najprije je Komisija za Međugorje 24. III. 1984. na to upozorila. Nažalost, bez efekta. Onda je Biskupska konferencija Jugoslavije, u desetom mjesecu iste godine, rekla da se ne mogu organizirati službena hodočašća u Međugorje, a službeno je bilo svako koje se okupljalo i zajedno dolazilo. Ni to nije koristilo.

Zatim je Kongregacija, u Rimu, za nauk vjere, 23. V. 1985. uputila Talijanskoj biskupskoj konferenciji dopis da biskupi nastoje smanjiti organiziranje hodočašća i svaku formu propagande. I to je ostalo bez ploda. Konačno, kada se prešlo na formiranje druge Komisije, uzoriti kardinal Franjo Kuharić i mostarski Biskup, u ime Biskupske konferencije Jugoslavije, 9. siječnja ove godine, su u izjavi za javnost rekli: ‘Stoga nije dopušteno organiziranje hodočašća ili drugih manifestacija motiviranih vrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao ‘međugorskim zbivanjima.’ To je rečeno s najvećega mjesta u Crkvi i ne smije se preko toga prelaziti kao da to nije ništa.”

>Odluka Vatikana: Priznaje duhovne plodove Međugorja i odobrava javno štovanje

Biskup Žanić u svojoj je izjavio objasnio kako se provode istrage te dodao:

“U ovoj biskupiji ja sam po božanskom pravu pastir, učitelj vjere i sudac u pitanjima vjere. Budući da su događaji u Međugorju stvorili napetost i podjelu u Crkvi – jedni vjeruju, drugi ne vjeruju – i pobjegli kontroli Crkve i jer su preporuke i odluke prije spomenutih foruma – Komisije, Kongregacije i Biskupske konferencije – ostale bez efekta, ja, mostarski Biskup, pred Bogom odgovoran za disciplinu u biskupiji, ponavljam i sankcioniram prijašnje odluke crkvenih foruma i svećenicima koji organiziraju hodočašća ili dolaze ovamo pridajući ovim događajima vrhunaravni karakter, dok ne završi rad Komisija Biskupske konferencije Jugoslavije, zabranjujem misiti u mojoj biskupiji“.

Međugorje 90-ih

Komisija, koja je istraživala događaje u Međugorju, rezultate svoga rada predala je Biskupskoj konferenciji Jugoslavije koja je na kraju zasjedanja u Zadru 10. travnja 1991. zaključila kako se: „Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama.”

“Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve.

>Evo što je biskup Palić rekao o Međugorju

U tu svrhu biskupi će izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih će Komisija i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju”, stoji u tzv. Zadarskoj izjavi.

Te izjave držala se i Kongregacija za nauk vjere.

“Što se tiče, konačno, hodočašća u Međugorje, koja su privatnog značenja, ova Kongregacija smatra da su dopuštena pod uvjetom da se ne smatraju kao autentični događaji koji još traju i koji još zahtijevaju crkvena ispitivanja”, stoji u pismu tajnika Kongregacije za nauk vjere mons. Tracisia Bertonea iz 1998.

>Biskup Perić tvrdi: Gospa se u Međugorju nije ukazala

Radi rasvjetljavanja događaja u Međugorju, papa Benedikt XVI. je 17. ožujka 2010. osnovao međunarodno istražno povjerenstvo pri tadašnjoj Kongregaciji za nauk vjere. Komisija, kojom je predsjedao kardinal Camillo Ruini, prikupila je i ispitala, na 17 sjednica, “sav materijal” o tom pitanju i predstavila “detaljno izvješće” Papi, s relativnim glasovanjem o “nadnaravnosti ili nenadnaravnosti” ukazanja, naznačujući pritom najprikladnija “pastoralna rješenja”. Za donošenje zaključaka Komisija je pregledala svu dokumentaciju pohranjenu u Vatikanu, u župi Međugorje, ali i u arhivima tajnih službi bivše Jugoslavije. Komisija je saslušala “vidioce” i svjedoke. U travnju 2012. izvršila je i inspekcijski nadzor u Međugorju. U radu Komisije sudjelovalo je nekoliko Hrvata: nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić, nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, isusovac Mijo Nikić, vlč. Franjo Topić te sestra dr. Veronika Nela Gašpar.

Papa Franjo i Međugorje

U siječnju 2014. konačno izvješće predano je papi Franji. Tijekom povratka iz Fatime 13. svibnja 2017. papa Franjo osvrnuo se na izvještaj posebne komisije koja proučava međugorska pitanja, na čelu s kardinalom Camillom Ruinijem.

Prema pisanju CNA, papa Franjo pohvalio je izvještaj komisije rekavši kako postoje tri glavne točke koje se iz njega mogu izvući. Prva se tiče važnosti proučavanja prvih ukazanja iz 1981. kao zasebnog identiteta. Druga se tiče sumnje u kasnija ukazanja te važnosti razlikovanja između te dvije skupine. Dok je treća vezana uz pastoralnu i duhovnu dimenziju Međugorja.

“Za prva ukazanja koja su se dogodila djeci (1981.), izvještaj kaže kako se ona i dalje trebaju proučavati”, poručio je Papa, dodavši kako u izvještaju postoje sumnje u “pretpostavljena sadašnja ukazanja”.

>Anto Mikić: Vjernici trebaju smanjiti strasti koje se povremeno razbuktaju oko Međugorja

Te godine papa Franjo povjerio je poljskom nadbiskupu Henryku Hoseru misiju “posebnog izaslanika Svete Stolice” da “stekne dublje znanje o pastoralnoj situaciji” u Međugorju. Godinu dana kasnije, 31. svibnja 2018. papa Franjo je nadbiskupa Hosera imenova apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis. Zadaća je uvijek bila “isključivo pastoralna” i u skladu s misijom posebnog izaslanika Svete Stolice koja je i izvršena. “Misija apostolskog vizitatora – priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice – ima za cilj osigurati stabilnu i kontinuiranu pratnju međugorske župne zajednice i vjernika koji tamo idu na hodočašće, a čije potrebe zahtijevaju posebnu pozornost.”

Mons. Hoser i apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto 12. svibnja 2019. objavili su službenu odluku pape Franje o dopuštenju hodočašća u Međugorje, koja od tada mogu službeno organizirati biskupije i župe i više se neće organizirati samo u “privatnom” obliku kako je do tog trenutka naznačila Kongregacija za nauk vjere, prenosi Bitno.net.

Iz Vatikana je tada poručeno da je dozvola dio “posebne pastoralne pozornosti koju je Sveti Otac namjeravao posvetiti toj stvarnosti, s ciljem poticanja i promičući dobre plodove”, ali i kako se treba izbjeći da se “hodočašća tumače kao potvrda autentičnosti” ukazanja.

Mons. Hoser preminuo je 13. 8. 2021., a papa Franjo imenovao je nadbiskupa Alda Cavallija novim apostolskim vizitatorom.

Nota o Međugorju

Najnovija odluka u Međugorju stigla je 19. rujna ove godine. Vatikan objavio Notu o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje u kojoj Međugorju dodjeljuje “nihil obstat”.

“Dokument Dikasterija za nauk vjere koji je odobrio papa Franjo ne govori o nadnaravnosti, ali priznaje obilne duhovne plodove vezane za župu-svetište Kraljice mira te daje uglavnom pozitivno mišljenje o porukama, iako uz nekoliko pojašnjenja”, stoji u uvodu teksta.

Status “nihil obstat” znači da “iako nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti fenomena, mnogi su znakovi djelovanja Duha Svetoga usred danog duhovnog iskustva prepoznati i, barem do toga trenutka, nisu otkriveni osobito kritični ili rizični aspekti. Zbog toga se dijecezanski biskup potiče da cijeni pastoralnu vrijednost te da također promiče širenje ovog duhovnog prijedloga, i mogućim hodočašćima na sveto mjesto.”