(VIDEO) Iz medija: Zašto je dvostruko više Britanaca protiv intervencije u Siriji nego za?

screenshog

Britanski BBC je objavio intervju s djevojčicom Masom koja je bila simbol navodnog napada bojnim otrovima u Doumi, Istočna Ghouta, nedaleko od Damaska 7. ovog mjeseca. Prema navodima Bijelih kaciga, poginulo je preko 70 civila, dok su službeni Damask i Rusija, čija je vojska tamo na poziv Asadove vlade, kategorično zanijekali da se napad dogodio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No izgleda da je video izazvao učinak suprotan željenom, ne samo po komentarima na društvenim mrežama i ispod videa, već i po anketi provedeno ovih dana u Britaniji: Naime, samo 22% Britanaca podržava vojnu intervenciju u Siriji, 34% nema stav ili ga ne želi javno reći, a čak 44% je protiv! To je najniža podrška jednoj intervenciji njihove zemlje ikad.

Službena istina je nešto drukčija. Francuska je prije napada tvrdila  da imaju “dokaz” da je sirijska vlada organizirala kemijski napad na Doumu, no nisu ga prezentirali javnosti. Amerikanci su tvrdili da imaju testove urina žrtava i da su pozitivni na kolorin i nervni agent.

No ovog puta je zapadna javnost vrlo skeptična oko priče o bojnim otrovima kao stvarnom motivu napada, i, sudeći po komentarima ovog videa na Daily mailu, ogromna većina ne dijeli službeno stajalište svoje zemlje. Gotovo svi komentari, njih preko 700, smatraju da se njima pokušava manipulirati. Nekolicina koja smatra da se sve dogodilo kako kaže službena verzija je uglavnom dobila minuse od ostalih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne želim uzimati stranu, ali…

“Kako to da doktori na videu nemaju rukavice niti plinske maske”; “Ne želim uzimati ničiju stranu, ali ovo je namješteno”; “Lažno smeće, namještaljka”; “Svježa krv nema miris, isfabricirano”, “Kad se koriste bojni otrovi ne osjeća se miris krvi nego otrova”; “Gdje je nestalo sedamdeset tijela”; “Ona ne pokazuje nikakav šok i emocije”; kažu tipični komentari. Dva komentara s najviše lajkova su “Zar itko može vjerovati onom što bijele kacige šalju u svijet” i “Puno je primjera ovakvih srcedrapateljnih videa proizvedenih kako bi se potaknuo bijes kod gledatelja. Nemojmo pasti na emocije, ustanovimo prvo činjenice, ili će još puno više ljudi umrijeti”. Bijele kacige su inače sirijska volonterska organizacija sastavljena od lokanih ljudi a kontrolirana i organizirana od zapadnih sila na područjima Sirije pod kontrolom onog što zapad zove “umjerenom oporbom”, a Vlada “teroristima”. Asad i Rusi ih optužuju da su produžena ruka Isila i Al Quaide te zapadne propagande dok ih Zapad smatra humanitarcima.

Britanci većinom skeptični

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odakle ovoliko skepse, i to kod Engleza koji ratuju na jednoj strani a, čudno, više vjeruju onoj drugoj? Odgovor je, jer su ih varali i ranije. Napad na Irak je pravdan postojanjem bojnih otrova, pa se ispostavilo da ih Saddam nije imao. Istina, svi se slažu da je to bio jedan okrutan i sirov diktator – ali, Zapad je uhvaćen u laži. Onda je iz Aleppa stalno tweetala, na savršenom engleskom, jedna druga sedmogodišnjakinja, Bana Al Abed, da bi po padu grada ispalo da ona – ne zna engleski. I da je tweetove slao neki ISIL-ovac.

Čak i kroz provladine medije se provlači pitanje zašto su zapadni saveznici odlučili napasti Siriju samo dan prije nego su tamo trebali stići nezavisni stručnjaci UN-a koji bi utvrdili je li se napad uopće dogodio, i eventualno tko je odgovoran, obzirom da nitko ne spori da su i islamisti koristili bojne otrove, što i EK kaže u izjavi kojom podržava napad na Siriju (uz pojašnjenje da obje strane koriste bojne otrove, ali Vlada više, pa treba granatirati njih). To pitanje postavila je jučer i Marijana Petir u Europarlamentu, zar se nije moglo čekati dva tri dana da se pronađu dokazi, ako ih ima?

Malo kome je jasno i što bi Asad dobio kemijskim napadom na grad koji je ionako iduće jutro nakon napada evakuiran temeljem prethodnog dogovora islamista s vladom – zašto napasti kemijskim otrovima nekog tko odmah ujutro ionako odlazi za Idlib na sjeveru, pod kontrolom pobunjenika, pitaju Britanci?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Bijele kacige su u službi terorista”

U raspravu se uključio i pjevač legendarnih Pink Floyda, Roger Waters, koji je rekao da su “Bijele kacige lažna organizacija koja postoji samo da bi kreirala propagandne uratke za džihadiste i teroriste” na koncertu u Barceloni u petak, večer prije napada. Publika je oduševljeno reagirala na to. On je rekao kako su bijele kacige ohrabrivale vlade na zapadu da napadnu Siriju: “Ako ćemo slušati propagandu Bijelih kaciga i drugih, ohrabrit ćemo naše vlade da bace bombe na Siriju. To bi bila greška monumentalnih proporcija za nas kao ljudska bića“, kaže Waters.

Ono što trebamo uraditi je uvjeriti naše vlade da ne bacaju bombe na ljude. I sigurno ne dok ne budemo imali rezultate istrage i ne znamo što se stvarno događa. Jer živimo u svijetu gdje je propaganda, izgleda, važnija od stvarnosti“.

A da zapad gubi propagandni rat u Siriji – i to ne zbog Putina, nego zbog sebe – govori i tekst u Independentu, u kom legendarni dopisnik s Bliskog istoka (koji je to još od 1976!) Roberet Fisk s lica mjesta, u razgovoru s liječnicima u bolnici gdje se napad dogodio i razgovoru s mještanima, daje drugu sliku od one koja predstavlja uobičajen zapadni narativ o događaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Napad se dogodio, no ljudi su poginuli u podrumu, kaže, zbog nedostatka kisika a ne trovanja plinom. Reporter kaže da s bijelim kacigama, koje su za zapad bile jedini izvor činjenica o događaju, nije mogao razgovarati jer su dan ranije  – svi odlučili s džihadističkim borcima napustiti Doumu i otići u Idlib, pod kontrolom džihadističkih skupina. A ni “borci za slobodu” iz Islamskih brigada nisu baš lijepo oslikani u tekstu.

“Da, video je autentičan, ali bojni otrovi…”?

No zato Robert Fisk citira liječnika Assima Rahaibanija koji, kaže, nije bio u napadnutoj bolnici te večeri – bio je tristo metara dalje u podrumu svoje kuće – kad je Vlada napala Doumu, no, kao i svi ostali stanovnici s kojima je Fisk razgovarao, tvrdi da bojnih otrova nije bilo. “Nisam bio tu ali svi doktori znaju što se dogodilo”, kaže.

“Palo je puno granata i zrakoplovi su uvijek bili nad Doumom noću – ali te noći je bio vjetar i ogromni oblaci prašine počeli su dolaziti u podrume u kojima su ljudi živjeli. Ljudi su ovdje počeli dolaziti zbog hipoksije, gubitka kisika. Tada je netko na vratima, “Bijela kaciga”, viknuo  “Plin!”, I počela je panika. Ljudi su počeli bacati vodu jedan na drugog. Da, video je snimljen ovdje, autentičan je, ali ono što vidite jesu osobe koje pate od hipoksije – ne trovanja plinom,” tvrdi on.

Istraga će reći svoje

Njegove navode će potvrditi ili opovrgnuti istraga UN-a, no ono što je nesporno je da su ljudi – kao i u Alepu – sretni što su džihadisti otišli, kaže Fisk. I vladine snage oni koji nisu otišli s “Islamskim brigadama” u Idlib nisu dočekali kao napadače nego oslobodioce.

Svoj tekst Fisk završava riječima, “Razgovarali smo o islamistima pod kojima su živjeli. Razgovarali smo o tome kako su oružane skupine otele civilima domove kako bi izbjegli sirijsku vladu i ruski bombaški napad. Jaish el-Islam je spalio svoje urede prije no što su otišli, ali masivne zgrade unutar sigurnosnih zona koje su gotovo su sve bile sravnjene sa zemljom u zračnim udarima. Jedan sirijski pukovnik na kojeg sam naišao iza jedne od tih zgrada pitao me je hoću li vidjeti koliko su duboki tuneli. Zaustavio sam se nakon više od jedne milje, kada je on  kriptično napomenuo kako “ovaj tunel može doseći do Velike Britanije”. Da, gospođo May, sjetio sam se, čiji su zračni napadi bili tako blisko povezani s tim tunelima i prašinom. I plinom?”

Ali iako nedokazan i mnogima sporan, napad “plinom” je prouzročio napad Engleske, Francuske i SAD koji je digao još više obrva. I tu brojni britanski građani postavljaju pitanja: Kako to da su SAD srušile do temelja ono što je navodno tvornica bojnih otrova, odnosno centar za njihovo istraživanje, usred milijunskog grada, a nitko nije otrovan? I tko bi normalan to uradio kad bi stvarno znao da se radi o tvornici bojnih otrova? Zašto se žurilo s granatiranjem prije istrage UN-a, zašto se unaprijed u medije pušta da će “Rusi zataškati dokaze”, i, u konačnici, odakle Asadu centar za razvoj bojnih otrova u Barzehu – koji je do posve nedavno bio pod kontrolom džihadista?

Možda na ova pitanja dobijemo odgovor nakon istrage UN-a, možda ne.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.