Nedavni čin uklanjanja hrvatske zastave s rezidencije hrvatskoga veleposlanika u Srbiji, piše srbijanska novinska agencija Tanjug, „najoštrije [je] osudilo“ Ministarstvo vanjskih poslova te susjedne države. Izrazilo se je žaljenje jer je tim vandalskim činom „dokazani prijatelj Srbije“ i, k tomu, veleposlanik Hrvatske u Srbiji Hidajet Biščević bio izložen neugodi.
> Prije 2 dana skinuta hrvatska zastava s rezidencije u Beogradu: MVEP tvrdi – to je izolirani akt
„Dokazani prijatelj Srbije“ Biščević je, sa svoje strane, u razgovoru za Tanjug relativizirao nezavidan i zapravo očajan položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji eufemistički rekavši kako položaj srbijanskih Hrvata ovisi o povratu „nekadašnjeg političkog mentaliteta“. Mentaliteta ili politika Biščeviću?! Je li tu riječ o pukom povratu tobože nestaloga protu-hrvatskoga mentaliteta ili manje-više intenzivnom kontinuitetu protu-hrvatske politike?
Biščević je potom podanički pohvalio simbole „napretka“ u odnosu srbijanskih vlasti prema ostatcima ostataka negdašnje brojne hrvatske manjine poput obnove rodne kuće velikana hrvatske povijesti bana Jelačića u Petrovaradinu, za što se je zahvalio srbijanskoj Vladi. Indikativno, „dokazani prijatelj Srbije“ za Tanjug nije htio (izravno!) komentirati argumentiranu i odmjerenu kritiku koju mu je u Nedjeljom u 2 (Nu2) uputio legitimni predstavnik hrvatske manjine u Srbiji i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov.
No, svakomu je dobronamjernomu gledatelju Nu2 jasno kako kritiku zbog, kako je rekao, „odsustva sluha“ (velika dijela) vlasti/službenika Hrvatske Žigmanov nije uputio s pozicije moći, koju u Hrvatskoj primjerice uživa čelni predstavnik srpske manjine Milorad Pupovac, nego s pozicije nemoći i svojevrsna očaja. Prije je riječ o vapaju nego o kritici.
Biščević ne samo da nema srca za vapaje legitimnih predstavnika hrvatske manjine, nego još i neizravno kontrira Žigmanovu te polemizira s njegovim odmjerenim tvrdnjama i stavovima. I to putem srbijanske novinske agencije! Stječe se, dakle, dojam kako srbijanske vlasti ne baš suptilno stvaraju sliku o Žigmanovu kao o glavnom državnom neprijatelju, a o hrvatskom veleposlaniku kao o „dokazanom prijatelju Srbije“ i to uz asistenciju hrvatskoga veleposlanika (ako čak on sam nije glavni motor te agende?)!
Žigmanov je u Nu2, vrlo znakovito, implicirao da ga neki politički faktori u Zagrebu (i Beogradu) smatraju „remetilačkim faktorom“ u hrvatsko-srbijanskim odnosima, odnosno bolje reći u (srdačnim) odnosima između (nemala dijela) vladajuće političke elite u Zagrebu i one u Beogradu. „Remetilački faktor“ jer traži da se Srbija drži sporazuma potpisana s Hrvatskom? Jer se zalaže za reciprocitet, odnosno jer traži da Hrvati u Srbiji imaju prava jednaka pravima srpske manjine u Hrvatskoj? Jer zahtijeva da se, u službenom odnosu spram takozvanoga bunjevačkoga jezika, srbijanske vlasti drže zakona Srbije? Jer se žali što ga nitko od strane čelnih osoba RH, ni naravno veleposlanik Biščević, nije kontaktirao nakon stravičnih prijetnji smrću i progonom kojima su bili izloženi prvaci hrvatske manjine u Srbiji?
Izgleda da se mnogi politički moćnici u Srbiji (ali i u Hrvatskoj) drže one stare „demokracija za sve, samo ne za klasne neprijatelje“, a što je konkretno po tom pitanju dosad učinio naš vrli veleposlanik Hidajet Biščević?
Biščević je u funkciji veleposlanika Hrvatske u Srbiju stigao u ožujku prošle godine. Poznato je kako ovaj „dokazani prijatelj Srbije“ do dana današnjega nije posjetio niti jednu instituciju hrvatske manjine (npr. Hrvatsko nacionalno vijeće, NIU Hrvatska riječ, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini). Pored toga, poznato je kako je u dva navrata razgovarao sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem o, među ostalim, uključivanju Hrvata u proces donošenja odluke, no da nikoga u hrvatskoj zajednici nije obavijestio jesu li se i, ako jesu, o čemu dogovorili. Skandalozno! Hrvatska manjina svedena na svojevrsni objekt makinacija veleposlanika Hrvatske!
Puno zlokobnije od Biščevićeva evidentna nerada na korist hrvatske manjine je njegovo aktivno djelovanje protiv hrabrih i odmjerenih prvaka hrvatske zajednice koji ne ište ništa više doli da se u državi kandidatkinji za EU poštuju europske vrijednosti, dakle one vrijednosti koje je barem diskurzivno internalizirao hrvatski premijer Andrija Plenković.
Tako je Biščević bez znanja i mimo političkih predstavnika hrvatske manjine bio u tajnom posjetu kod predsjednika Skupštine Grada Subotice Balinta Pasztora s kojim je razgovarao o „bunjevačkom jeziku“. O tom su pitanju predstavnici Hrvata, ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i dr. već artikulirali stavove (i aktivnosti), pa je na Biščeviću da to svesrdno i otvoreno podupre (ne samo reda radi, pukim riječima).
Međutim, izgleda da Biščević aktivno djeluje protiv interesa hrvatske zajednice jer kako drukčije objasniti da bez znanja i mimo hrvatskih institucija i čelnih političkih predstavnika Hrvata posjećuje Grad Sombor i hvali odnos vlasti toga grada prema mjesnoj hrvatskoj zajednici (koja uopće nije uključena u proces donošenja odluka!), vlasti koja favorizira Bunjevce nehrvate i vodi protuhrvatski nacionalni inženjering u vidu dekroatizacije Šokaca!?
O njegovom mirnom promatranju protu-hrvatske velikosrpske mitomanije u provučićevskim medijima i pojedinim srbijanskim institucijama da ne govorimo. Hoće li Biščević snositi posljedice zbog svojega skandaloznoga nedjelovanja na korist hrvatske manjine u Srbiji, odnosno zbog svojega veleizdajničkog protuhrvatskoga djelovanja!?
*Viktor Matić je po struci politolog iz Dubrovnika, objavio je nekoliko stručnih radova, te je vrlo aktivan i utjecajan na Twitteru, što su prepoznali i sami predstavnici hrvatske zajednice u Vojvodini.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
