‘Auto za Afriku’: Film o volonterki i časnim sestrama iz Hrvatske koje godinama brinu o djeci u Africi

auto za afriku
Foto: Facebook s. Ivančica Fulir

Josipa Galić već osmi put odlazi u Afriku gdje volontira i pomaže časnim sestrama u brizi za djecu. Trenutno je u tijeku i snimanje filma “Auto za Afriku” koji prati Josipin volonterski rad u Beninu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uz časne sestre iz Hrvatske obilazi sela, obavlja tekuće poslove i radi s djecom u sirotištu. Vode brigu o djevojčicama kojima su roditelji stradali ili su ih obitelji odbacile ili su tako siromašne da se ne mogu brinuti za njih. Tim se dokumentarnim filmom ostvarila velika Josipina želja – da se u Benin sestrama doveze automobil koji ondje doslovce znači živo, piše HRT.

Josipi je ovo četvrti volonterski posjet Beninu. Prije toga godinama je odlazila u Keniju.

“U Afriku me vraćaju ljubav, igra, pažnja, briga i mnogo praktičnih, svakodnevnih stvari: treba djecu odvesti na preglede, treba brižnim ženama pomoći u kuhinji… Radim ovdje sve što treba. Vraća me želja da im pomognem. Ipak, moj je najveći angažman prikupljanje financijskih sredstava”, kazala je Josipa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Časne sestre iz Hrvatske brinu se o djeci

Časne sestre Doroteja Dunđer i Ivančica Fulir, koje Josipa prati, brinu se za napuštenu i siromašnu djecu, a koordiniraju i rad Marijinih obroka gdje hrvatski donatori svakodnevno osiguravaju obrok za čak 3500 djece. Uvjeti života, ali i rada ondje su teški. Pri snimanju filma ostali su bez struje na 30 sati, vlaga često dosegne i 90 posto, a prisutne su i mnoge bolesti koje su u Europi iskorijenjene. Sve je to svakodnevica ljudi koji ondje žive.

Scenaristica i redateljica Maja Fišter otkrila je da se ideja o snimanju dokumentarnog filma “Auto za Afriku” rodila u kafiću “Afrika”.

Možda će vas zanimati

S. Ivančica Fulir: Svako afričko dijete ima nekoga, djeca su blago tog naroda

Gošća podcasta „55 minuta kod Željke Markić“ bila je misionarka Ivančica Fulir, misionarska na službi u Beninu

“Još iz studentskih dana poznajem Josipu Galić, a putem društvenih mreža do mene su stizale informacije o njezinu humanitarnom radu. Viđale smo se povremeno u Zagrebu, a onda smo se 2018. srele na Šolti u jednom kafiću koji se, koje li slučajnosti, zvao “Afrika”. Više u šali sklopile smo dogovor o snimanju filma o njezinu volonterskom radu u Beninu, upravo u misiji Marijinih sestara čudotvorne medaljice”, kaže Maja. Ističe da je automobil koji je dopremljen sestrama donacija građana Hrvatske te Josipa Kovačića i Gorana Krizmanića. Auto nisu mogli pratiti iz Hrvatske kao što je bilo zamišljeno zbog ratnih sukoba i nemogućnosti prolaska automobilom kroz središnju Afriku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Dopremljen je u Benin kontejnerom. Trebalo je i uvjeriti nadređene da je sigurno poslati nekoga na takav put, to je uzelo neko vrijeme. Nisam odustajala, smatrala sam da Josipina priča, kao i ono čime se bave sestre u Beninu, zaslužuje pozornost ljudi”, ističe Maja.

>Fotograf Saša Ćetković o Beninu: ‘Mislim da smo mi negdje fulali, mislim na zapadnu civilizaciju’

Časne sestre u Beninu drže dva sirotišta, jedno na sjeveru zemlje s 43 djevojčice i drugo na jugu u kojem ih je 37. U sirotištu ostaju do punoljetnosti, a ako se školuju, ostaju do kraja školovanja. Benin je jedna od najsiromašnijih afričkih zemalja, školovanje nije besplatno i većina si ga ne može priuštiti.

“Ženska djeca najčešće nemaju pristup obrazovanju s obzirom na tradicionalan odnos prema ženama te prisutnu poligamiju. Sestre na nekoliko mjesta pružaju pomoć ljudima bez obzira na to odakle dolaze ili koje su vjere. To mi je bilo vrlo inspirativno jer se u Beninu, unatoč ekstremnom siromaštvu, zdravstvena zaštita plaća. One obilaze i zabačena sela te pomažu ljudima u prihvaćanju viših higijenskih standarda te u pružanju bolje brige najmlađima, sve kako bi se smanjio broj oboljelih i smrt kod djece. Djevojčice u sirotištu sestre upućuju na školovanje koje plaćaju. To su najčešće strukovne škole, djevojke uče za krojačice, zdravstvene radnice… Orijentirane su prema tome da se osamostale”, govori Maja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Naši su svjetovi drukčiji, ali se razumijemo”

Iako je oko njih mnogo inspirativnih i zanimljivih priča koje bi željeli i mogli ispričati u filmu, drže se scenarija.

“Svaki događaj dosad bio nam je zanimljiv, ali onaj koji je na nas možda ostavio najveći dojam jest povratak jedne štićenice sirotišta u selo u kojem se rodila. Riječ je o djevojčici Benedikti kojoj je, s obzirom na to da su školski praznici, ovo bila prilika da je odvedemo kući da vidi odakle je. Ondje će ostati mjesec dana. Njoj su živa oba roditelja, ali žive u velikom siromaštvu i kad se razboljela, nisu joj mogli plaćati liječenje. Sestre su je uzele kada je bila gotovo na samrti. Selo je veoma daleko, prošle su godine…

Teško je uopće objasniti koliki je izazov u Africi doći do udaljenih sela. Nema cesta, to su putevi koji se, ako padne kiša, promijene u jednom danu. Bio je to iznimno emotivan susret za sve nas koji smo došli, a pogotovo za nju koja, zbog spomenute udaljenosti i bolesti, roditelje nije vidjela godinama. Riječ je o selu udaljenom jedan cijeli dan vožnje prema granici s Nigerom. Mi smo vjerojatno bili prvi bijelci koje su u selu vidjeli jer Benin nije turistička zemlja. Bijelaca nema. Osim nas i dviju sestara, još nismo vidjeli nijednog bijelca”, govori Maja i ističe da sestre uvijek potiču povezanost štićenica s obitelji, ako je to moguće.

>Vlč. Odilon Singbo: ‘Hrvatska i Benin imaju tu zajedničku priču o komunizmu’

Iako je u Beninu službeni jezik francuski, narod uglavnom govori jedan od pedesetak lokalnih jezika koji se međusobno razlikuju, najčešće se i ne razumiju međusobno. U selu u koje su vraćali štićenicu sirotišta Benediktu govori se bo, a u komunikaciji im je pomogao njezin stric koji je sve prevodio na francuski.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Naši su svjetovi drukčiji, naši su načini života drukčiji, pa ipak se razumijemo jer dijelimo iste potrebe. Razumijemo osmijeh, zagrljaj, ljudskost i dobre namjere”, kaže Maja za HRT i ističe poruku koja se želi poslati filmom: “Svi su ljudi na svijetu isti, a granice – vjerske, političke ili geografske – pomiču se jedino ljubavlju i dobrotom kao temeljem humanosti”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.