Prema poslovici „Tko rano rani, dvije sreće grabi“, a prema jednom američkom istraživanju, raniji dolazak na radno mjesto sigurno će vam donijeti dodatne bodove i kod šefa, koji će vas cijeniti više nego ako ste stigli kasnije, bez obzira na broj sati što ćete ih ondje provesti ili vaš dobar radni učinak.
Drugo je istraživanje pokazalo da su zaposlenici koji su dolazili kasnije na posao unatoč fleksibilnom radnom vremenu u konačnici smatrani manje savjesnima, a posljedično i manje marljivima i discipliniranima, zbog čega su profesionalno bili manje uspješni.
Rezultati istraživanja provedenog na Sveučilištu Washington koji su objavljeni u Harvard Business Review, a krajem godine bit će objavljeni i u stručnome časopisu Journal of Applied Psychology, pokazali su da su šefovi uglavnom “jutarnji tipovi”. Drugim riječima i oni podliježu učestalom stereotipu koji ih tjera da podsvjesno poistovjećuju savjesnost zaposlenika s vremenom svoga dolaska na posao.
Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 229 parova zaposlenik-šef iz više zemalja, pratilo se u koje vrijeme tko dolazi na posao te na koji način šef ocjenjuje savjesnost zaposlenika i njegov radni učinak. Zaposlenici su na posao mogli doći u vremenu od 5 do 9.45 sati. Oni među njima koji su na posao stizali kasnije ocjenjivani su lošije u odnosu na ranoranioce, bez obzira na bolji radni učinak i dulje vrijeme provedeno na radnome mjestu.
U drugom istraživanju sudjelovali su studenti jednog američkog sveučilišta. Od njih se tražilo da fiktivno preuzmu ulogu šefa u tvrtki te ocijene radni učinak zaposlenika. Dobili su podatke o radnom učinku svih zaposlenih koji su bili identični, ali je u dobivenim podacima evidentirano različito vrijeme dolaska na posao. Studenti su radnike koji su na posao stizali kasnije ocijenili nižim ocjenama, bez obzira na njihov radni učinak. Ovaj podatak ne ide u prilog osobama koje imaju fleksibilno radno vrijeme, jer se njihovo “kašnjenje” kažnjava lošijim ocjenama, bez obzira na potencijalno iznadprosječan radni učinak.
No u jednome se istraživanje pokazalo pozitivnim za “noćne ptice”. Naime, šefovi koji su i sami bili skloniji kasnijem dolasku na radno mjesto, bili su puno blaži u ocjenjivanju kolega. Dakle, osobama koje ne vole rano ustajanje ne preostaje drugo nego da rade za nadređenog koji im je po bioritmu sličan.
