Strojevi su davno preuzeli tradicionalnu ulogu magarca kao vjernog pomoćnika u nošenju tereta, ali te zahvalne životinje imaju sve više obožavatelja u Crnoj Gori zahvaljujući svom dragocjenom mlijeku.
Magareće mlijeko prodaje se po ‘paprenih’ 50 eura za litru, ali bi moglo udahnuti ‘novi život’ magarećoj populaciji na Balkanu kojoj brojnost zbog gubitka tradicionalne društvene uloge oštro opada.
Magareće se mlijeko ističe po svojim ljekovitim potencijalima, tvrde i proizvođači i kupci.
“Iznimno je zdravo za bolesti kože, za probleme s dišnim putevima i alergijama”, kaže Darko Saveljić dok muze magaricu Terezu, jednu od trideset magaraca koliko ih ima u svom utočištu za životinje u središnjoj Crnoj Gori.
Čak i male količine mlijeka na dan ublažavaju astmu i bronhitis, tvrdi Saveljić.
Magarice mogu proizvesti samo četiri decilitra mlijeka dnevno, što je sitnica u usporedbi s kravama.
Saveljić je i dobročinitelj, pola dobivenog mlijeka dijeli onima za koje misli da im potrebno, a ne mogu ga priuštiti. Prosječna plaća u Crnoj Gori iznosi samo 500 eura ili deset litara magarećeg mlijeka.
Iz pola sata udaljene Podgorice, Valerija Marković nazvala je Saveljićevu farmu nakon što je na internetu tražila lijek za svog petgodišnjeg sina Vladu, koji je noću jedva disao zbog alergijskih napadaja.
“Čitala sam da se Kleopatra kupala u magarećem lijeku, ali osim toga ništa o njemu nisam znala”, kaže kroz smijeh.
Vlado sada svaki dan popije malo mlijeka i “simptomi su mu blaži nego ikada”, rekla je Marković.
U prirodnom rezervatu Zasavica u susjednoj Srbiji pak prodaju, kako tvrde, najskuplji sir na svijetu – od magarećeg mlijeka. Za 50 grama treba izdvojiti 48 eura.
Ulaznica – kilogram mrkve
Fotis Papademas, stručnjak za mliječne proizvode i profesor na Ciparskom tehnološkom fakultetu, kaže da postoje jasni pokazatelji da je magareće mlijeko učinkovito u borbi sa zdravstvenim problemima koji proizlaze iz slabog imunološkog sustava.
Tvrdi da sastav proteina u magarećem mlijeku, koje je slično ljudskom, ali manje masno, regulira imunitet, iako napominje da se radi samo o pokazateljima i da za čvrste dokaze treba provesti klinička ispitivanja.
Po službenim podacima iz 2010. u Crnoj Gori ima oko 500 magaraca, ali Saveljić tvrdi da ih je danas samo oko 150, pa je životinja ove godine uvrštena u popis zaštićenih autohtonih vrsta.
Prije tridesetak godina nije bilo kuće u crnogorskim selima koja nije imala magarca, govori Saveljić. “Bilo ih je na tisuće, ali sada se služimo strojevima pa su magarci postali životinje koje ne služe ničemu”.
Saveljić je ornitolog po zvanju, a prije nešto više od godine dana osnovao je utočište za magarce, uznemiren padom njihova broja. Sada ih ima tridesetak i sve ih zna po imenu, a oni mirno provode dane tumarajući imanjem u društvu kokoši i biserki.
Ulaznica je kilogram mrkve ili jabuka, a besplatno je za obitelji s autističnom djecom jer roditelji kažu da im interakcija sa životinjama donosi pozitivne promjene u ponašanju.
“Ako ste prema magarcima dobri, oni su poput pasa. Poštuju vas i spremni su za vama ići na kraj svijeta”, kaže Saveljić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
