Foto: Narod.hr

“Već dvije godine pitam se što je politika Državnog odvjetništva u ovom slučaju – koji je nacionalni interes da se štite ubojice”, zapitao je Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković na HRT-ovoj posebnoj emisiji nakon presude u Münchenu.

Josip Perković i Zdravko Mustač nakon 22 mjeseca suđenja optuženi su za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine.

Državno odvjetništvo istraživalo je bivšeg čelnika jugoslavenske tajne službe, no prijava protiv Josipa Perkovića odbačena je.

Kaznena prijava iz tadašnjeg SIS-a odbačena je 1997. A slučaj Perković zatvorio se za naše pravosuđe. “Točno je da je hrvatsko pravosuđe istraživalo i točno je da nije našlo krivice ili sumnje na krivicu na strani gospodina Perkovića”, rekao je 2013. Anto Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića.

Dokazi su se prikupljali dok je glavni državni odvjetnik bio Marijan Hranjski, koji je za Novu TV potvrdio priču o istrazi, ali o tome nije želio govoriti pred kamerom. Slučaj, koji je Hrvatska završila, osam godina kasnije – otvara Njemačka. Dobili su dokumentaciju, tražili i saslušanje nekih svjedoka. Nadležni njemački sud pokreće kazneni progon. Uz Perkovića, kao jedan od nalogodavaca ubojstva, spominjao se i Zdravko Mustač.

Večernji list saznaje da je u DORH-u prijava za ubojstvo Đurekovića bila okvalificirana kao teško ubojstvo, te da je njen odbačaj potpisala Marija Jambor, tada zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, Radovana Šanteka.

“Što je DORH učinio u ovih nekoliko godina, kada se moglo učiniti sve – prekinuti zastarne rokove…?!”, rekao je ondašnji premijer Milanović, prozivajući državno odvjetništvo nastojeći nakon kritika Vlade zbog donošenja zakona kojim bi se spriječilo izručivanje Perkovića Njemačkoj fokus sa sebe prebaciti na tadašnjeg državnog tužitelja Mladena Bajića i Tomislava Karamarka kao bivšeg šefa tajnih službi i policije.

U svojem očitovanju DORH je odbacio tvrdnje da u slučaju Josipa Perkovića nije učinjeno ništa, da nije bilo suradnje s njemačkim pravosudnim vlastima te da je DORH Perkovića štitio.

U priopćenju je DORH između ostalog naveo da je Njemačka imala suvereno pravo voditi kazneni postupak “protiv osoba za koje smatra da su odgovorne za ubojstvo Stjepana Đurekovića, jer je na njezinom teritoriju počinjeno ubojstvo. U ostvarenju tog prava je zatražila pružanje međunarodne pravne pomoći od nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske, koja su joj tu pomoć i pružila.

Državno odvjetništvo je potpuno i transparentno surađivalo s njemačkom stranom, te im je stavilo na raspolaganje sva saznanja i dokumentaciju o čemu svjedoči i dopis Generalnog državnog odvjetnika pri Vrhovnom sudu Savezne Republike Njemačke, broj 3BJs 28/04-2(7) od 15. studenog 2006. upućen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, kojim “… vrlo srdačno zahvaljuje na dobroj suradnji bez pridržanih ograničenja pri izvođenju ovdašnje zamolbe pravne pomoći””, naveli su na stranicama DORH-a 2013. godine.

Ubrzo nakon očitovanja Državnog odvjetništva 28. lipnja Sabor donosi zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU, kolokvijalno zvanim “Lex Perković”, kojim je onemogućio primjenu europskog uhidbenog naloga na zločine počinje prije kolovoza 2002. U glasovanju nisu sudjelovali zastupnici HDZ-a, koji su napustili sabornicu, obrazlažući da “ne žele sudjelovati u takvom udaru na vladavinu prava”.

“DORH u ovom slučaju očito zastupa i Republiku Hrvatsku i privatne stranke Mustača i Perkovića i Njemačku. To je jedinstven slučaj. Vjerojatno će se odsad u svim teorijama proučavati kao jedno novo, socijalističko, revolucionarno pravo”, komentirao je postupke državnog odvjetništva odvjetnik Zvonimir Hodak.

> Pavlović o kaosu u arhivu – nudili su nam dokumente na crnom tržištu

Bivši hrvatski emigrant i publicist, čovjek koji je najzaslužniji što je došlo do njemačkoga procesa protiv Perkovića i Mustača Vukušić ističe da je Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik, mogao pokrenuti ovakav proces protiv Perkovića i Mustača u RH.

“DORH je najveći dio dokumentacije imao na raspolaganju više od deset godina. Otvoreno tvrdim daje Mladen Bajić svjesno i namjerno opstruirao istrage i suđenje u Njemačkoj i da je time radio protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države. Tom čovjeku ne samo da nije mjesto u vodstvu DORH-a – njegovo je mjesto u Remetincu”, upozorio je Vukušić.

Mladen Bajić i Dinko Cvitan – zamijenili uloge prije dvije godine, što se promijenilo?

Dugogodišnji suradnik Mladena Bajića, Dinko Cvitan, 2014. godine zamjenjuje ga na poziciji glavnog državnog odvjetnika, ali ništa se nije promijenilo.

Poražavajuća je konstatacija Sudskog vijeća Bavarskoga pokrajinskog suda u Münchenu da su oni sudili u ovom procesu jer hrvatsko državno odvjetništvo 25 godina nakon pada komunizma nije našlo elemenata kaznenog djela ni za ovaj, niti za bilo koji drugi slučaj državnog terorizma iz razdoblja komunističke Jugoslavije, niti za jedno od ubojstava Hrvata – političkih protivnika bivšeg režima, koje je Udba, kao tajna partijska policija, izvela u Hrvatskoj i u zapadnoj Europi.

Samo u Njemačkoj trenutačno se vode istrage 22 takva slučaja, više je istraga u poodmakloj fazi u Austriji (likvidacija studenta teologije Stjepana Crnogorca), Italiji (likvidacija obitelji Ševo uključujući i devetogodišnju djevojčicu Rosemarie). Koliko je likvidacija političkih protivnika u ime režima počinjeno unutar hrvatskih granica, nije čak niti utvrđeno.

DORH ne samo da nije našao elemenata za kazneni progon niti za jednu, već je svojim postupcima opstruirao kazneni progon protiv Perkovića i Mustača, kojeg je vodilo njemačko pravosuđe. Što će reći da institucija koja je ultimativni zaštitnik pravnog poretka Republike Hrvatske, svojim djelovanjem, štiti poredak prethodnog totalitarnog sustava, komunističke Jugoslavije, a na štetu zaštite pravnog poretka Republike Hrvatske.

Drugi je izvor srama konstatacija suca Daustera da u Hrvatskoj sud nije mogao pronaći vjerodostojnog povjesničara koji bi za potrebe procesa napravio elaborat o povijesnom kontekstu zbivanja pa je angažirao jednoga danskog i jednog njemačkog povjesničara.

To govori koliko duboko je hrvatska akademska zajednica pod kontrolom starih komunističkih struktura i koliko je znanstvena spoznaja o jugoslavenskom i hrvatskom komunističkom režimu zatvorena u kanone starog agitpropa na kojem odrastaju nove generacije, poručila je u Slobodnoj Dalmaciji Višnja Starešina.

> Josipović činio sve da spriječi izručenje: ‘Mustač i Perković pripadaju i lijevom i desnom korpusu’

Doživotna zatvorska kazna za Perkovića i Mustača trebala bi biti doživotna politička diskvalifikacija i za Ivu Josipovića, jer su pod njegovim skutima pisane regule “lex Perković” koje su bile izgovor da se ništa ne sazna o udbaškim pajserima i krampovima isukanim na hrvatske domoljube po opskurnim münchenskim garažama, ocijenio je Tihomir Dujmović.

Josipović je žarom i marom odvjetnika Nobila (za kojeg Josip Jurčevič ističe neki dan na HTV-u da mu je otac bio dio jugoslavenskih tajnih službi i da se tu krije dio Nobilova osobitog interesa za ove teme!) zagovarao neizručenje i hvalio “lex Perković”! Time je preuzeo povijesnu odgovornost koja danas, kad na stolu imamo doživotnu robiju za udbaške aktere, pokazuje monstruozne dimenzije, upozorio je Dujmović ovoga ljeta, dodajući da pred Plenkovićem stoji povijesna misija.

> Tihomir Dujmović: Zločinačko naslijeđe, Milanović, Josipović i što je Plenkovićeva misija

Bez raščišćavanja mučne hrvatske povijesti mi naprijed punim jedrima jednostavno ne možemo i povijest Plenkovića stavlja na veliku kušnju. Obavi li taj posao i provede li lustraciju, omogućit će napredak ovoj izmučenoj zemlji i afirmaciju pravde. Odbije li tu povijesnu misiju, dovest će Most na korak te potvrde, potvrde na kojoj će se sada kočiti štambilj njemačkog suda, da nema razlike između SDP-a i HDZ-a. Čak ni u ovim pitanjima, zaključio je Dujmović.

Izvor: narod.hr