Brexit, terorizam i izostanak suglasnosti u suočavanju s migrantskim krizom obilježili su ovu godinu u Europskoj uniji

Odluka britanskih birača o izlasku iz Europske unije, terorizam i izostanak suglasnosti u suočavanju s migrantskim krizom obilježili su ovu godinu u Europskoj uniji, a iduća joj nosi mnogo neizvjesnosti.

Na ekonomskom planu 2016. nije bila tako loša za Europsku uniju jer su se pojavile prve naznake gospodarskog oporavka, ali na političkom planu mnogi je ocjenjuju kao “annus horribilis”.

Hrvatska kao najmlađa članica počinje osjećati prve rezultate članstva u EU-u, sve bolje povlači sredstva iz europskih fondova, a ubrzanje gospodarskog rasta treba, između ostaloga, zahvaliti članstvu u Uniji.

Brexit

Odluka britanskih birača na referendumu održanom 23. lipnja prva je odluka o napuštanju EU-a u njezinoj povijesti. Sada je ključno pitanja je li Brexit početak pucanja Europe po šavovima, početak njezine dezintegracije ili prilika za novi početak.

Pregovori o Brexitu još nisu ni započeli, budući da je takav ishod referenduma očigledno zatekao i najglasnije britanske zagovornike napuštanja EU-a.

Pokazalo se da britanska politika nema nikakvog plana za ono što može uslijediti u slučaju referendumskog “ne”, osim ako se pod planom ne smatra pristup “uzmi i ovce i novce”, prema kojem bi, po nekim sugestijama, Britanija trebala voditi pregovore o izlasku.

Taj navodni plan, ili bolje rečeno želja, podrazumijeva zadržavanje svih ili većine privilegija koje sa sobom nosi članstvo u EU-u i odbacivanje većine obveza koje idu uz članstvo.

Velika Britanija svakako želi zadržati pristup jedinstvenom tržištu, ali bez svih njegovih sastavnica. Htjela bi zadržati slobodu kretanja roba, kapitala i usluga, ali bez slobode kretanja ljudi. Upravo je dolazak velikog broja imigranata iz EU-a, koji su došli raditi u Veliku Britaniju bio jedan od glavnih elemenata u kampanji pristaša Brexita.

EU, pak, inzistira na tome da jedinstvenog tržišta nema bez četiriju temeljnih sloboda na kojem ono počiva. Bruxellesu nije u interesu da Brexit prođe manje-više bezbolno jer bi to možda moglo ohrabriti i druge zemlje na izlazak, ali je s druge strane svjestan potrebe dobrih odnosa s drugim po snazi gospodarstvu u EU28.

Očekuje se da će EU tražiti da Britanije plaća za svoj pristup jedinstvenom tržištu, barem u visini britanskog neto doprinosa europskom proračunu. Slično rješenje ima Švicarska, koja plaća svoje sudjelovanje u jedinstvenom tržištu, zbog čega se u toj zemlji nerijetko čuju kritike da imaju sve obveze kao da su članica, a nikakva prava koja slijede iz članstva.

Formalni pregovori o Brexitu ne mogu započeti prije nego što Britanija službeno ne zatraži izlazak iz EU-a, pozivajući se na članak 50 Ugovora o EU-u. Britanska premijerka Theresa May najavila je da će to napraviti do 31. ožujka 2017.

Glavni pregovarač EU za Brexit Michel Barnier rekao je da bi u tom slučaju pregovori mogli započeti nekoliko tjedana nakon službene obavijesti, dakle negdje u travnju ili svibnju te da trebaju biti dovršeni do listopada 2018. godine kako bi ostalo dovoljno vremena da Europski parlament može potvrditi sporazum prije europskih izbora koji se održavaju 2019.

No, mnogi sumnjaju da će u nekih godinu i pol biti moguće ispregovarati tako kompliciran sporazum i ističu da bi pregovori mogli trajati godinama. EU želi najprije dogovoriti uvjete izlaska iz EU-a, a onda definirati buduće odnose. Po svemu sudeći morat će se ispregovarati prijelazni aranžmani za razdoblje dok ne bude sporazuma o budućim odnosima.

Budućnost

Osim što je Brexit rezultat britanske specifičnosti s obzirom na to da je ta zemlja od početka bila jednom nogom u EU-u, a drugom izvan nje i s obzirom na njezinu euroskeptičnu javnost, on je simptom duboke krize u europskim integracijama. Stoga je pred EU-om veliki izazov rješavanja sve većeg jaza između njezinih građana i političkih i drugih elita, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini.

Taj izazov je utoliko veći što se sljedeće godine održavaju izbori u nekoliko zemalja članica, i to u onih najvećih i najvažnijih, i što nije isključeno da na tim izborima u nekim članicama populisti pometu proeuropske stranke.

Francuzi krajem travnja i početkom svibnja izlaze na predsjedničke izbore, u ožujku parlamentarne izbore imaju Nizozemci, u rujnu Nijemci, a i Talijani će najvjerojatnije tijekom sljedeće godine na privremene izbore.

Već u prva tri mjeseca sljedeće godine čelnici 27 zemalja EU-a naći će se na dva summita na kojima će pokušati zacrtati budući smjer nakon izlaska Velike Britanije.

Najprije će se 3. veljače okupiti na Malti, koja predsjedava Vijećem EU-a u prvom polugodištu sljedeće godine. Taj summit bit će svojevrsna priprema za summit koji će se u ožujku održati u Rimu i na kojem bi trebao biti dovršen proces razmišljanja o budućem izgledu EU-a nakon Brexita.

Summit u Rimu se održava u povodu 60. godišnjice Ugovora iz Rima, dokumenta kojim je stvorena Europska ekonomska zajednica 25. ožujka 1957. godine.

Europa je ove godine bila pogođena s nekoliko brutalnih islamističkih terorističkih napada. U ožujku je u Bruxellesu 32 ljudi ubijeno a više od 300 ranjeno u dva odvojena napada u razmaku od sat vremena. U Nici je 14. srpnja, na francuski nacionalni praznik ubijeno 86 ljudi u suludom naletu kamionom, a sličan napad ponovljen je i ovih dana u Berlinu, kada je kamionom napadnut božićni sajam pri čemu je poginulo 12 ljudi, a nekoliko desetaka ranjeno.

U suočavanju s velikim priljevom migranata više je zemalja uvele pojačane kontrole na granicama, uključujući i unutarnje šengenske granice, što je dovelo u pitanje jedno od najvećih postignuća u europskim integracijama – slobodno kretanje bez unutarnjih graničnih kontrola.

Radi spašavanja šengenskog prostora i boljeg upravljanja migrantskih tokova , EU je u proteklih godinu dana poduzela niz mjera, uključujući prijedloge za jačanje kontrola na vanjskim granicama i uspostavu Europske granične i obalne straže, koja je već postala operativna.

Strože kontrole granica nužne su i zbog borbe protiv terorizma. Stoga je Komisija predložila da se na vanjskim granicama sustavno kontroliraju ulasci i izlasci svih putnika, uključujući i građane EU-a. Do sada su se sustavno kontrolirali samo građani trećih zemalja pri ulasku u EU-u, dok se izlazak iz EU-a nije uopće ni registrirao.

Sustavna kontrola se nametnula nakon što je postalo jasno da teroristička opasnost dolazi iznutra jer su teroristi najčešće državljani EU-a, rođeni u nekoj od zemalja članica, koji su se zbog šengenskih odredbi mogli slobodno ulaziti i izlaziti iz EU-a bez ikakvih kontrola. Očekuje se da se sustavne kontrole počnu provoditi tijekom sljedeće godine.

U tom pravcu ide i prijedlog za uspostavu Europskog sustava za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) radi jačih sigurnosnih provjera putnika koji u EU mogu ulaziti bez viza. Riječ je o sličnom sustavu koji imaju Sjedinjene Države, prema kojem se svi koji ulaze u tu zemlju, a ne trebaju vize, moraju preko interneta unaprijed registrirati najmanje 72 sata prije ulaska i platiti naknadu. Ta se registracija mora napraviti samo jednom i onda vrijedi za veći broj putovanja te ubrzava preglede na graničnim prijelazima.

Svi koji ulaze u EU, a za to im ne trebaju vize, trebat će preko interneta tražiti prethodno odobrenje. Odrasle osobe morat će platiti pet eura. Postupak ispunjavanja zahtjeva i odobravanja putovanja trebao bi trajati samo desetak minuta, a odobrenje bi vrijedilo pet godina. To bi također trebalo biti uvedeno do kraja sljedeće godine.

U 2016. godini prvi put u povijesti dogodilo se da neke zemlje članice ne žele provoditi odluke koje su prethodno donesene na europskoj razini.

Slovačka se obratila Sudu EU-a u Luxembourgu i podnijela tužbu zbog odluke o raspodjeli izbjegličkih kvota po zemljama članicama koje je donijelo Vijeće EU-a kvalificiranom većinom.

Zemlje Višegradske skupine protive se i Komisijinu prijedlogu reforme Dublinske uredbe kako bi se uveo automatski mehanizam raspodjele tražitelja azila po zemljama članicama u slučajevima kada u vanjskim članicama naglo poraste broj izbjeglica.

Tim se prijedlogom želi olakšati teret s kojima se suočavaju južne članice EU-a Italija i Grčka, u koje izbjeglice prvo ulaze. O tom će se prijedlogu sljedeće godine raspravljati, a u kakvom će obliku biti prihvaćen nemoguće je predvidjeti.

Iako je u ovoj godini znatno smanjen priljev izbjeglica nakon dogovora EU-a i Turske, ostaje nesigurno koliko će se Turska držati dogovora, posebice s obzirom na sve napetije odnose između dviju strana.

Oporavak

Sljedeće godine očekuje se umjeren rast gospodarstva u svim članicama EU-a.

Premda i dalje postoje velike razlike u gospodarskim rezultatima u članicama, BDP u Europskoj uniji veći je nego prije krize. Za iduću se godinu očekuje rast u svim članicama, ali će on i dalje ostati neujednačen.

Iako tržište rada stagnira, za ovu godinu Komisija očekuje rast zaposlenosti u eurozoni i EU-u u cjelini za 1,4 posto, što je najbrži porast od 2008, a 2017. i 2018. očekuje se neznatno usporavanje rasta zaposlenosti. Stopa nezaposlenosti u eurozoni trebala s ovogodišnjih 10,1 posto, sljedeće godine pasti na 9,7 posto, a u EU-u u cjelini s 8,6 na 8,3 posto.

Hrvatska je 2015. godine izišla iz recesije nakon šest godina, a 2016. taj rast se učvrstio i ubrzao, čemu je, između ostaloga, znatno pridonijelo članstvo u Europskoj uniji.

Za ovu godinu Komisija procjenjuje da će rast BDP-a u Hrvatskoj dosegnuti 2,6 posto, a sljedeće nešto usporeniji rast, 2,5 posto.

Deficit proračuna opće države ove godine, po Komisijinim prognozama, trebao bi iznositi 2,1 posto, sljedeće godine 1,8 posto, a 2018. pasti na 1,4 posto.

Smanjenje deficita zaustavilo je rast javnog duga, koji se ove godine projicira na 85 posto BDP-a, dok je prošle godine iznosio 86,7 posto. Sljedeće dvije godine javni dug bi se treba nastaviti smanjivati – 2017. na 84,3 posto, a 2018. na 82,8 posto.

Hrvatska stoga sljedeće godine može očekivati izlazak iz Postupka prekomjernog deficita, u koji je ušla već u prvoj godini svoga članstva. Prema pravilima EU-a, proračunski deficit smije iznositi do 3 posto BDP-a, a javni dug do 60 posto BDP-a. Pri tome se ne uzimaju samo nominalni pokazatelji nego i trendovi, pa ako Hrvatska nastavi smanjivati javni dug može očekivati izlazak iz Postupka prekomjernog deficita, iako će javni dug još godinama biti iznad 60 posto BDP-a.

Komisija je i ove godine uvrstila Hrvatsku među 13 zemalja članica za koje je potrebno provesti dubinske analize kako bi se utvrdilo postoje li makroekonomske neravnoteže.

U ožujku ove godine Komisija je utvrdila u Hrvatskoj postojanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža, a 2017. će nakon nove dubinske analize odlučiti o svrstavanju Hrvatske u jednu od četiri kategorije u Postupku prekomjernih neravnoteža.

U travnju sljedeće godine, Hrvatska, kao i druge članice EU-a izvan eurozone, mora dostaviti Komisiji Program konvergencije i Nacionalni program reformi, nakon čega će Komisija predstaviti posebne preporuke za Hrvatsku.

Proširenje

Zbog duboke krize kroz koju EU već godinama prolazi, daljnje proširenje ostavljeno je posve po strani. Do kraja ovoga desetljeća sasvim sigurno neće biti novih članica, a s velikom sigurnošću se može reći da se prva sljedeća proširenja mogu očekivati najranije sredinom sljedećeg desetljeća, ako i tada.

Unatoč tome EU ne želi zatvarati vrata, znajući da je perspektiva članstva jedan od glavnih motiva za reforme u kandidatskim zemljama.

Hrvatska je u skupini zemalja najvećih zagovornika daljnjeg proširenja zbog stabilnosti i sigurnosti na svojim granicama. Posebice je zainteresirana za napredak Bosne i Hercegovine kako bi ta zemlja kroz približavanje EU-u postala funkcionalnija i osigurala ravnopravnost svih konstitutivnih naroda i građana.

Pristupni pregovori koje EU vodi sa Srbijom za Hrvatsku predstavljaju izazov s obzirom na niz otvorenih pitanja s tom zemljom. Pokušaji da se ta otvorena pitanja riješe kroz pristupni proces na temelju načela i kriterija koji su vrijedili za sve nailaze na nerazumijevanje unutar EU-a, koja pokušava zadržati Srbiju izvan ruske orbite.

EU u pregovorima sa Srbijom inzistira na pitanjima koja se odnose na normalizaciju s Kosovom, a s druge strane znatno je popustljivija kada je u pitanju primjerice suradnja s Haškim sudom. Haško tužiteljstvo u posljednje vrijeme prilično kritično prema Srbiji, ali EU zbog toga ne pravi previše problema.