Europski sud za ljudska prava donio je dvije presude u kojima državljani Hrvatske, Danijel Gurdulić i Marija Božić, tuže Hrvatsku za povredu prava, priopćili su iz Ureda zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava.
Europski sud utvrdio je da je tužiteljici Božić povrijeđeno pravo na poštovanje njezinog vlasništva, zbog toga što joj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) nije pravodobno priznao pravo na mirovinu, dok je tužbu tužitelja Gurdulića, i ostalih četvero članova njegove obitelji, Europski sud je odbacio kao očigledno neosnovanu. Sud je utvrdio da im nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na mirno uživanje prava vlasništva, time što su hrvatski sudovi donosili presude u kojima su različito tumačili imaju li tužitelji pravo vlasništva ili ne.
Tužiteljica je Božić 1998. godine naknadnim uplatama premija mirovinskog osiguranja u mirovinski fond, dokupila mirovinski staž za razdoblje od 1992 – 1998. godine, o čemu joj je HZMO izdao odgovarajuće potvrde.
Međutim, kada je podnositeljica 2000. godine zatražila priznanje prava na mirovinu, HZMO je odbio to učiniti, uz obrazloženje da tužiteljica u razdoblju od 1992–1998. nije imala status osigurane osobe. Tek kada je tužiteljica po drugi puta zatražila priznanje prava na mirovinu, 2012. godine, HZMO joj je to pravo priznao, utvrdivši da je tužiteljica u razdoblju od 1992. – 1998. imala status osigurane osobe zbog naknadnih uplata u mirovinski fond, no to pravo joj je HZMO priznao tek počevši od 2011. godine.
Europski sud je zaključio da je naknadnim priznanjem prava na mirovinu HZMO de facto priznao da je njegova prva odluka o tom pravu tužiteljice bila pogrešna. Međutim, priznajući tu pogrešku HZMO nije njezine posljedice u potpunosti ispravio, zato što je tužiteljici priznao pravo na mirovinu tek od 2011. godine, ali ne i od 2000, iako su činjenice bitne za priznanje tog prava postojale još i 2000. godine, kada je HZMO o njezinom pravu na mirovinu odlučio drukčije.
Na temelju takvog utvrđenja, Europski je sud zaključio da pogreške tijela državnih vlasti ne mogu ići na teret građana, što se u ovom slučaju dogodilo, te da je time tužiteljici povrijeđeno pravo na poštivanje njezinog prava vlasništva.
Za utvrđenu povredu konvencijskog prava Sud je tužiteljici dosudio ukupno 20.500,00 EUR-a na ime materijalne i nematerijalne štete i 2.500,00 EUR na ime troškova postupka. Presuda još nije konačna, no postat će konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem.
U drugom slučaju Hrvatske pred Europskim sudom, tužitelji Gurdulić nasljednici su J.G.-a, koji je još 1905. godine kupio dvije zemljišne parcele u Splitu, koje je 1931. godine iznajmio teniskom sportskom udruženju (danas TK Firule). Nakon Drugog svjetskog rata te parcele su nacionalizirane, a prednicima tužitelja ostavljeno je pravo korištenja tih parcela do drukčije odluke nadležnih tijela. U pripremi za Mediteranske igre u Splitu, nadležne vlasti su 1979. godine na tim parcelama sagradile sportski centar Firule, stoji u prioćenju Ureda zastupnika RH pred Europskim sudom.
Još 1969. godine prednici tužitelja tužbom su tražili naknadu od teniskog kluba zbog korištenja zemljišta. Pravomoćnom presudom Vrhovnog suda od 1997 .godine, teniskom klubu je naloženo platiti naknadu tužiteljima za korištenje parcela u periodu od 1967. do 1987., na temelju zaključka da su tužitelji bili korisnici tih parcela u tom periodu, a da ih je teniski klub koristio bez ikakve pravne osnove.
Drugom tužbom, podnesenom 1990. godine, tužitelji su tražili naknadu za korištenje za period nakon 1990. godine. Ovaj put, međutim, hrvatski sudovi su utvrdili da je teniski klub imao pravnu osnovu za korištenje tih parcela, našavši ju u samoupravnom sporazumu kojeg je teniski klub sklopio 1981. godine sa gradom Splitom, a kojim sporazumom je grad Split prenio teniskom klubu pravo upravljanja nad tim parcelama. Stoga je 2008. Županijski sud u Splitu pravomoćno odbio tužbeni zahtjev podnositelja, priopćili su iz Ureda zastupnika RH.
Europski sud je zaključio da su dvije različite presude o istim činjenicama u , čak i kad ih donesene isti sud, sastavni dio svakog pravosudnog sistema, ukoliko u tom pravnom sistemu postoji mehanizam sprečavanja i rješavanja takvih kontradiktornosti. Takav mehanizam je postojao i postoji u hrvatskom pravnom sistemu.
Europski sud za ljudska prava je zaključio da u ovom slučaju očigledno nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, dok je tužba u odnosu na povredu prava na mirno uživanje vlasništva preuranjena, jer tužitelji nisu domaćim sudovima podnijeli tužbu kojom bi pitanje postojanja njihovog prava vlasništva spornih parcela bilo riješeno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
