Našem znanstveniku svjetskog ugleda, molekularnom biologu prof. dr. sc. Miroslavu Radmanu, uručeno je jučer visoko francusko odlikovanje, Red Legije časti. Zapravo, profesor Radman odlikovan je još 2012. godine, no tek je sada odličje stiglo do njega i to zahvaljujući francuskom veleposlanstvu pa mu je odličje uručio Nj. Eksc. francuski ambasador Gael Veyssier na svečanosti u Radmanovu Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS) .
“Izašao je tada popis odlikovanih u službenom listu, Le Mondeu i drugim relevantnim tiskovinama, no organizacija tog trenutka koji obično slijedi nakon mjesec ili dva, kada vam stariji dobitnik odlikovanja stavi odličje na rever čime službeno postajete vitezom Reda Legije časti, nekako nam je stalno izmicala. Onda je to na sebe preuzela francuska ambasada i evo nas konačno ovdje, na čemu im zahvaljujemo. Išlo se za tim da to doista bude prava ceremonija pa mi je postalo jasno zašto sam čekao osam godina, ima tu jako mnogo posla”, rekao je profesor Radman za Večernji list uoči ceremonije dodjele visokog francuskog odličja.
I bio je to doista događaj na najvišem nivou. Među gostima su, uz francuskog ambasadora, bili i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, predstojnik Ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka – Petešić, poduzetnik Branko Roglić, Gerard Denegri, raniji nositelj ovog visokog francuskog odlikovanja kako i doliči, te rektor Sveučilišta u Splitu Dragan Ljutić. U svojem je govoru Njegova Ekselencija Veyssier otkrio intrigantnu pojedinost.
“Prvotni je plan bio da odlikovanje preda Christine Lagarde, predsjednica Europske središnje banke i bivša izvršna direktorica MMF-a. To bi bilo više u skladu s vašim zaslugama, no kriza izazvana koronavirusom odlučila je drukčije”, rekao je francuski veleposlanik naglasivši i kako je profesor Radman u velikoj znanstvenoj obitelji kroz svoju francusku i hrvatsku kulturu dostojni nasljednik prosvjetiteljskih ličnosti poput Ruđera Boškovića. Veleposlanik Veyssier uručio je orden našem znanstveniku. Profesor Radman rekao je kako su njegova strast za istraživanjem i žeđ za znanjem bile i ostale neuobičajene.
“Suviše motiviran, radio bih u laboratoriju po cijele dane i noći. Zaintrigiralo me nedavno razmišljanje o tome dok sam promatrao svoje trenutačne učenike. Zašto su ti velikani zavoljeli početnika iz Jugoslavije? Pretpostavljam da su, videći moju žeđ za znanjem i strast za radom, rekli: ‘Ajmo vidjeti za što je sposoban ovaj mali. Dajmo mu priliku.’ Mnogo kasnije dva prijateljstva promijenila su mi život – ono s prof. Philippeom Evenom, bivšim predsjednikom dekana svih francuskih Medicinskih fakulteta i glavnim sponzorom MedILS-a, gospodinom Jean-Noëlom Thorelom. Iznimno sam im zahvalan na tome”, rekao je istaknuvši niz važnih ljudi u svojem životu.
“Tu je i cijela plejada ljudi koje sam imao sreću upoznati: počevši od učitelja u srednjoj školi, kao što je profesor Cvitanić u Splitu, pa do velikih gospođa i gospodina znanosti kao što su Ivan Supek, istinski intelektualni gigant, pa Marija Drakulić kod koje sam pisao diplomski rad na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, sve do genija znanosti – nobelovaca kao što su Max Perutz, Fred Sanger, François Jacob, Sydney Brenner, Marianne Grunberg-Manago, Evelyn Witkin, James Watson i Francis Crick, Walter Gilbert i Matthew Meselson. Gledao sam pet mojih prijatelja kako dobivaju Nobela… S ovim prijateljima i učiteljima naučio sam kako formirati mlade znanstvenike: međunarodni uspjeh mojih učenika danas je moj najveći profesionalni ponos”, rekao je naš znanstvenik. Na kraju je doista i emitirana poruka Christine Lagarde koja je prof Radmanu čestitala na odlikovanju. Jasno da je profesor Radman bio upitan i o pandemiji.
“Čini mi se da bismo trebali krenuti od najšireg pogleda pa onda u detalje, voditi se činjenicama do detalja. Ako idete u detalje prebrzo, strašno ćete se lako izgubiti. Dobro je znati da u Hrvatskoj svake godine umire otprilike jedan posto populacije, a jedan posto se rađa. To bi bilo 51.000 do 52.000 mrtvih godišnje. Od COVID-19 do sada je umrlo vjerojatno 300 ljudi, službeno je zadnja brojka 285. Zašto smo se koncentrirali na izvor smrtnosti 300 ljudi, što je jednako jednom padu aviona, što je, jasno, također tragično. Razumno je razmišljati da nećemo čekati da umre 100.000. Tako je, ali daleko veće resurse usmjerili smo na 300 mrtvih nego na ovih 50.000. Nemam odgovora niti kritiziram nego mi se čini da je u pitanju disproporcija, da smo ovoga puta odlučili da se plašimo. O svinjskoj gripi, recimo, nitko nije govorio”, rekao nam je profesor Radman.
