Nakon pokajničkog iskaza 98-gdišnjaka, u Francuskoj opsežna potraga za kostima strijeljanih Nijemaca 1944.

Njemački portal Deutsche Welle, inače čest izvor informacija hrvatskih mainstream medija koji gotovo da uopće ne propituju strašne zločine koji su se dogodili kao odmazda partizana nad civilima i poraženom vojskom NDH 1945., raspisao se o pokajničkom priznanju pripadnika Francuskog pokreta otpora o strijeljanju gotovo 50 njemačkih zarobljenika tijekom Drugog svjetskog rata i opsežnoj potrazi za njihovim kostima.

Dok se u hrvatskoj ignoriraju jezivi zločini ogromnih razmjera nad civilima i poraženom vojskom u drugoj polovici 1945., a većina kostiju nikada nije otkopana, demokratske europske zemlje, i dan danas tragaju za posljednjim ostacima svojih vojnika.

Tako je nedavno u Francuskoj provedena intenzivna potraga za kostima njemačkih vojnika koje je strijeljao francuski pokret otpora.

Kako piše Deutsche Welle, sve je počelo krajem 2019. kada je na sastanku francuske udruge koja čuva sjećanje na one koji su se borili protiv nacističke okupacije u Drugom svjetskom ratu u ruralnoj regiji Correze u središnjoj Francuskoj, počasni predsjednik udruge Edmond Reveil — posljednji preživjeli pripadnik pokreta otpora u tom mjestu, iznenada izjavio da ima nešto za podijeliti sa svima.

>Partizani mučili i ubili biskupa Carevića: Tko je velikan koga zovu ‘Stepinac južne Hrvatske’?

Riječi koje su izašle iz usta sada 98-godišnjaka bile su bomba koja je prekinula šutnju dugu 75 godina, piše Deutsche Welle. O ovom slučaju raspisali su se mnogi mediji.

French Resistance man breaks silence over executed Germans https://t.co/SV9TkgFhuh

— BBC News (World) (@BBCWorld) May 16, 2023

Reveil je priznao je da je svjedočio pogubljenju desetaka njemačkih ratnih zarobljenika po kratkom postupku od strane njegovih kolega boraca iz pokreta otpora. Od tada je otvoreno govorio o svom kajanju unatoč teškim okolnostima. “Nismo ih trebali ubiti”, rekao je Reveil za La Montagne , lokalne novine, u lipnju.

>Partizanske krvave orgije u Našicama: Krvnici ubili 1600 zarobljenih civila i vojnika

Prema Francuzu, u krvavom metežu nakon savezničkog iskrcavanja na dan D u sjevernoj Francuskoj početkom lipnja 1944., oko 30 boraca iz Francs-Tireurs Partizana (FTP), skupine otpora koju su predvodili komunisti, pogubili su 46 zarobljenih njemačkih vojnika i Francuskinja i pokopali ih u šumi blizu Meymaca.

Njegovo priznanje, zabilježeno u usmenom iskazu iz 2020., naposljetku će pokrenuti skupo francusko-njemačko iskopavanje s timom od 20 ljudi popraćeno valom medijskog interesa u Francuskoj i šire.

>Jazovka tri godine od ekshumacije: Gdje su kosti, zašto nema grobnice, zna li se dob i spol ubijenih?

Potraga za masovnom grobnicom, znatno odgođena pandemijom, završila je prošlog četvrtka bez pronađenih ljudskih ostataka.

Zajednički tim francuskih i njemačkih stručnjaka radio je na iskapanju — dirljivom simbolu pomirenja.

Za sada nisu planirana daljnja iskapanja, ali gradonačelnik Meymaca Philippe Brugere rekao je za DW da će nastaviti tražiti. Jedanaest tijela već je pronađeno na tom mjestu u iskopavanjima obavljenima kasnih 1960-ih.

>Samobor kao mali Bleiburg: Partizanska mučenja i ubijanja zarobljenika u gradu i okolici

Ubijanje ratnih zarobljenika općenito se smatra ratnim zločinom, ali činjenica da su FTP bili gerilski borci, a ne konvencionalna vojska, stvari čini kompliciranijim, naglasio je gradonačelnik.

‘Bilo je jako vruće… osjećao se miris krvi’

U ovom slučaju, kontekst je sve. Kao što je Reveil objasnio u svom iskazu iz 2020., FTP je zarobio zarobljenike tijekom osujećenog protunjemačkog ustanka u obližnjem gradu Tulleu, ali nije imao plan za ono što je uslijedilo. “Nismo ih htjeli ubiti, ali nismo ih mogli zadržati”, rekao je Reveil.

Gerilci ih nisu mogli hraniti ni smjestiti, a ako bi bili uhvaćeni, suočili su se s pogubljenjem. Rizik od mučne njemačke odmazde nad Meymacom također je bio vrlo stvaran. Nekoliko dana prije, njemačke snage u Tulleu objesile su 99 lokalnih muškaraca kao kaznu za ofenzivu FTP-a. Također su masakrirali 643 civila, uključujući 247 djece, u selu Oradour-sur-Glane, mnoge od njih žive spalivši u crkvi.

Nakon što su ih nekoliko dana držali zatočene, odozgo je stigla naredba da ih se pogubi, rekao je, iako je on sam (tada još tinejdžer) to odbio. Lokalni zapovjednik “plakao je kao dijete”. Zatvorenici su bili prisiljeni iskopati vlastiti grob, strijeljani i pokopani u šumi blizu Meymaca, nastavio je Reveil. “Bilo je jako vruće… Mogao se namirisati krv.” Nakon toga, oni koji su bili uključeni su se zakleli na tajnost. ”Svi su znali za to, ali nitko nije govorio o tome”, naglasio je.

“Još uvijek postoje neki ljudi – to je mala manjina – u Meymacu, na primjer, i drugdje, kojima je teško razumjeti da ovo istražujemo”, rekao je gradonačelnik za DW.

Legende u ‘zemlji otpora’

Nakon njemačke invazije 1940. godine , francuski narod se podijelio na one koji su podržavali otpor, koji su predvodili general Charles de Gaulle i FTP, i one koji su podržavali kolaboracionistički režim Philippea Petaina.

Ta je povijest ovdje još uvijek sporna. Šira regija Limousin u kojoj se nalazi Correze “zemlja je otpora, poznata je po tome”, rekao je Brugere. “Nijemci su je zvali ‘Mala Rusija’.”
“Danas nemamo pravo suditi”, napisala je udruga u priopćenju za javnost u svibnju. “Zapitajmo se što bismo mi učinili, na čijoj bismo strani bili? U taboru otpora ili u nečasti kolaboracije s nacistima ? ”

“Malo sam ljut zbog svega toga”, rekao je 70-godišnjak koji se nazvao Marc. “Svi znaju za sve ovo jako dugo. A ako ljudi nisu pričali o tome, to je zato što su se zakleli na tajnost.”

Tragedija, izvor nade

Sam Reveil nije uznemiren činjenicom da bi neki radije pustili prošlost na miru, prema riječima njegovog bliskog prijatelja i susjeda Joela Bezangera. Ovaj 58-godišnji stomatolog, rođen u Tulleu, rekao je za DW da, iako njegova vlastita generacija nije gajila neprijateljstvo prema njemačkom narodu, “definitivno smo odrasli s legendom o dobrim borcima otpora i lošim Nijemcima”.

Un secret gardé depuis 80 ans. À Meymac en Corrèze, les fouilles ont débuté pour retrouver les corps de soldats de la Wehrmacht, exécutés ici en juin 1944 par des résistants.

Ces révélations font l’objet d’un débat controversé. S’agit-il d’un crime de guerre ? ⤵ pic.twitter.com/ZhJpTuThG1

— ARTE Info (@ARTEInfo) August 25, 2023

Zato je Reveilovo svjedočanstvo tako važno. “Ne morate vjerovati da su na jednoj strani bili dobri momci, a na drugoj loši dečki”, rekao je Bezanger. “Rat nije takav. Ima puno loših momaka, ili barem pogoršava nasilje. Priznavanje takve nijanse ne mora oduzeti nasljeđe otpora”, rekao je.

Za one koji su navodno strijeljani u lipnju 1944., činjenica da će tim njemačkih i francuskih stručnjaka jednog dana raditi ruku pod ruku kako bi povratili njihove ostatke mogla bi se činiti zapanjujućom.

Ali za gradonačelnika Philippea Brugerea to također pokazuje mogućnost pomirenja. “To je paradoks. To je tragičan događaj koji nam ipak na neki način daje puno nade.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa