Novi planovi borbe protiv online govora mržnje predstavljaju opasnost za sve nas.
Neizabrana izvršna vlast Europske unije – Europska komisija – najavila je početkom lipnja 2016. široke planove za borbu protiv ‘nezakonitog online govora mržnje “.
Radeći s jednako snažnim IT tvrtkama, Facebookom, Twitterom, YouTubeom i Microsoftom, Europska komisija je predstavila Kodeks ponašanja koji će osigurati da “online platforme ne ponude mogućnosti da se ilegalni govor mržnje viralno proširi”. Nakon što dobiju “notifiakciju o opravdanom uklanjanju”, IT tvrtke će morati ukloniti ili onemogućiti pristup sadržaju u manje od 24 sata.
S obzirom da je Kodeks ponašanja u EU predstavljen bez bilo kakvog oblika javne konzultacije, javne rasprave od strane demokratski izabranih vođa, ili čak glasovanjem, nejasno je kako je EU s IT tvrtkama donio odluku i izradio Kodeks. Ipak, kao rezultat ove odluke, građanske slobode 500 millijuna ljudi bit će sada pogođene.
Dakle, koji je točno sadržaj što su IT tvrtke dobile cenzurirati od Europske komisije? Prema zakonu EU, ilegalni govor mržnje je definiran kao “sve ponašanje koje javno potiče na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini osoba ili članu takve skupine određenu s obzirom na rasu, boju kože, vjeru, podrijetlo bilo nacionalno ili etničko podrijetlo”.
Ostavljajući po strani dio definicije: “poticanje na nasilje”, koji je gotovo nesporan, govor mržnje po definiciji uključuje “poticanje mržnje”, koje je toliko nejasano da može značiti bilo što.
Onkraj tautologije da je ‘govor mržnje’ govor koji potiče mržnju, nema suglasnosti o tome što govor mržnje zapravo znači.
Primjerice, Europski sud za ljudska prava je jednom izdao popis podataka o govoru mržnje u kojem priznaje da je ponekad teško “identificirati izraze koji bi mogli biti kvalificirani kao ‘govor mržnje’, jer ova vrsta govora se ne mora nužno manifestirati kroz izraz mržnje ili emociju. Ona također može biti skrivena u izjavama koje se na prvi pogled mogu činiti racionalne i normalne.”
U drugom dokumentu, Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) uključila je govor mržnje u ‘širi spektar verbalnih akata’, uključujući i ‘vrijeđajući javni govor’. A u priručniku IGLYO-a (Međunarodne lezbijske, gay, biseksualne, transrodne, queer i interseksualne mladeži i organizacije studenata) koji financira EU, o online govoru mržnje, podsjeća nas se da je “velika većina govora mržnje počinjena od strane običnih ljudi, a ne ekstremista ili radikala “.
Parafrazirajući Humpty Dumpty-a, govor mržnje znači upravo ono što će oni na vlasti odrediti, ni manje ni više. A sada, kontinentom se širi cenzura nametnuta od strane moćnika i oni će odlučiti što mi ostali možemo i ne možemo reći, čuti, a sve s ciljem da diktiraju ono što možemo i ne možemo misliti.
Naravno, to nije način na koji Kodeks ponašanja predstavljen. Da bi se za njega dobila nužna potpora, riječ ‘terorizam’ je nasumice razasuta po priopćenju EU-a [o Kodeksu], kao da je protuterorizam jedini cilj cenzorskih planova. Kao što je Vera Jourová, EU povjerenica odgovorna za Kodeks, rekla tijekom njegova predstavljanja: “Nedavni teroristički napadi su nas podsjetili na hitnu potrebu rješavanja ilegalnog online govora mržnje. Društveni mediji su , nažalost, jedan od alata koji terorističke skupine koriste da radikaliziraju mlade, a rasisti koriste za širenje nasilja i mržnje.”
No, s obzirom na ne postojanje definicije govora mržnje, jasno je da će Kodeks ići daleko onkraj suzbijanja terorizma. Jourová je u listopadu 2015. godine rekla obrativši se na godišnjoj konferenciji ILGA Europe: govor koji podriva LGBTI prava se tiho širi, često prikriven kao tzv. vjerska načela. To je neprihvatljivo … Jasno je da se moramo boriti protiv svih govora mržnje, na internetu ili izvan njega, bez obzira na ciljnu skupinu društva. Radit ćemo s davateljima internetskih usluga kako bi se osiguralo da govor mržnje bude skinut s interenta čim je objavljen.”
Dakle, s vrlo malo truda, EU povjerenica se pomaknula od borbe protiv terorizma na suzbijanje ‘takozvanih religijskih principa’ – ona okarakterizira sav “neprihvatljiv” govor kao “govor mržnje”.
Već sada možemo vidjeti kako ovakva “sveobuhvatna” definicija online govora mržnje funkcionira u praksi. U 2008. godini, filmska zvijezda Brigitte Bardot osuđena je od strane francuskih vlasti za objavljivanje pisma Nicolasu Sarkozyu online, u kojoj je prigovorila o islamskoj praksi ritualnog klanja životinja. To je bila njezina peta osuda za govor mržnje.
Između 2014. i 2016. godine, 78-godišnji pastor u Sjevernoj Irskoj, James McConnell, pretrpio je 18 mjeseci policijske istrage i kaznenog progona nakon što je kritizirao islam u propovijedi koja je objavljena na internetu. Izgleda da je oslobođen jer su njegovi komentari bili ‘uvredljivi’, ali ne ‘grubo uvredljivi’ – pravni standard koji nitko ne očekuje da se može razumijeti ili slijediti.
S novim pravilima ponašanja poput ovih, možemo očekivati više slučajeva pred sudovima, i puno više cenzure. Moćni će govoriti, a ostatak ljudi će biti prisiljen na šutnju.
*Autor teksta Paul Coleman je zamjenik ravnatelja i viši savjetnik za ADF International, sa sjedištem u Beču, Austrija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
