Njemačka danas slavi 24. Dan njemačkog jedinstva, no prema mnogim pokazateljima ujedinjenje zemlje još nije uspjelo.
Mediji i ispitivanja javnog mnijenja daju ovih dana sliku Njemačke koja ni četvrt stoljeća nakon pada Berlinskog zida nije u potpunosti srasla u jednu naciju. Na zapadu zemlje polovica stanovništva na ujedinjenje i dalje gleda negativno.
Prema ispitivanju instituta Infratest Dimap, 24 godina nakon ujedinjenja samo 48 posto stanovnika bivše Zapadne Njemačke vidi više prednosti nego nedostataka u ovom povijesnom događaju. Na istoku zemlje ovaj postotak osjetno je viši i iznosi 75 posto.
Razlike između zapada i istoka zemlje su i četvrt stoljeća nakon ujedinjenja velike u gotovo svim segmentima života, posebice kada je u pitanju gospodarstvo. Prema informacijama Saveznog ureda za statistiku, gospodarski potencijal na istoku zemlje još uvijek je za trećinu manji od onog na zapadu. To se naravno odražava i na primanja. Prosječna bruto plaća na zapadu iznosi 3.094 eura, dok je na istoku zemlje 2.317 eura. Stopa nezaposlenosti je na istoku s 9,8 posto doduše najniža od ujedinjenja, ali još uvijek gotovo dvostruko viša nego na zapadu (5,8 posto).
Gospodarska situacija odražava se i na neke druge aspekte života poput planiranja obitelji. Dok na zapadu 63 posto ispitanih mladih parova u svakom slučaju želi dijete, na istoku je ta želja prisutna kod tek 47 posto ispitanih.
Ovogodišnja proslava Dana njemačkog jedinstva odvija se u sjeni rasprave o smislenosti tzv. “dodatka za solidarnost” koji zapadni dio zemlje već 24 godine plaća kao cijenu pripajanja nekadašnje Istočne Njemačke.
Ukupan iznos novca koji je dosad utrošen na obnovu bivšeg DDR-a (Njemačke Demokratske Republike) procjenjuje se na između 1,3 i 2 bilijuna eura. Pritom se ne radi samo o novcu utrošenom na izgradnju uništene infrastrukture i industrije nego i na uplate u socijalni sustav, primjerice umirovljenicima bivšeg DDR-a, čiji je mirovinski sustav, kao i cijela zemlja, bankrotirao.
Mnogi dijelovi zapadne Njemačke koji su posebice pogođeni procesom tranzicije iz industrijskog u postindustrijsko društvo, poput Ruhrske oblasti, već se nekoliko godina bune tražeći da se “Pakt solidarnosti”, koji je namijenjen obnovi istoka zemlje, transformira u instrument kojim bi se pomagali svi oni dijelovi Njemačke kojima je potrebna strukturna pomoć.
Mediji ovogodišnji Dan njemačkog jedinstva trezveno opisuju kao dan koji se još uvijek u kolektivnu svijest nije urezao kao praznik. “Nacionalni osjećaj jedinstva u Njemačkoj još može pobuditi samo nogomet”, zaključuje na tu temu “Hannoversche Allgemeine Zeitung”. Međutim, regionalne razlike između istoka i zapada nisu izraženije nego li one između sjevera i juga zemlje i dok se nekada na istočnjake gledalo s visoka, sada se to izgubilo tako da će se, primjerice, na sjeveru Njemačke prije čuti da se posprdno govori o Bavarcima, nego o istočnjacima.
Središnja proslava Dana njemačkog jedinstva održava se svake godine u nekoj drugoj saveznoj pokrajini, a ovogodišnja središnja svečanost se održava upravo u Hannoveru, glavnom gradu savezne pokrajine Donja Saska.
Trećeg listopada 1990. godine područje dotadašnje Njemačke Demokratske Republike službeno je pripojeno Zapadnoj Njemačkoj, čime je nastala nova ujedinjena Njemačka. Dan njemačkog ujedinjenja smatra se središnjim nacionalnim praznikom koji se do 1990. različito slavio u obje Njemačke. Na zapadu se slavio 17. lipnja, dan ustanka građana DDR-a protiv sovjetske okupacije i komunističke vlasti, a na istoku 7. listopad kao dan proglašenja DDR-a.
Procjenjuje se da je 3. listopada 1990. izabran zbog toga što je to bio prvi mogući datum nakon što su 2. listopada 1990. ministri vanjskih poslova zemalja KESS-a (prethodnica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, OESS-a) bili izviješteni o zaključcima pregovora skupine “4+2” (ministri vanjskih poslova Istočne i Zapadne Njemačke te SAD-a, Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Francuske), koja je sklopila međusobni sporazum o spajanju dviju njemačkih država.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
