Od deset gladnih u svijetu njih sedam su žene

Na Svjetski dan seoske žene, u četvrtak, 15. listopada, u Europskom je parlamentu u Bruxellesu održana radionica o položaju žena koje žive u ruralnom prostoru. Na radionici koju je Odbor za prava žena i ravnopravnost spolova organizirao na prijedlog hrvatske zastupnice Marijane Petir, govorile su dr. sc. Ramona Franić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te prof. Janet Dwyer s Istraživačkog instituta za selo i zajednicu (Countryside and Community Research Institute).

Okupljene je pozdravila inicijatorica ove radionice, hrvatska zastupnica Marijana Petir, zahvalivši predavačicama i njihovom istraživačkom doprinosu, izražavajući nadu kako će se u podacima koje su iznijele pronaći nova motivacija za još snažnije zauzimanje za poboljšanje položaja žena na selu.

„Danas imamo ovu radionicu da bismo rekli da su seoske žene nepravedno zapostavljene te da bismo skrenuli pažnju na njihove vrijedne i brižne ruke, i na to da unatoč tome što možda i nemaju visoke škole i fakultete imaju prirodnu mudrost i nepresušnu ljubav za sve uloge koje su im dane, a ima ih mnogo“, rekla je tom prigodom zastupnica Petir te zaključila: „Voljela bih da im i mi, žene u Europskom parlamentu, poručimo da smo uz njih, da cijenimo njihov rad i da smo im zahvalne na svemu što rade.“

Uvođenje minimalne nacionalne mirovine

Na prijedlog zastupnice Petir Odbor za prava žena i ravnopravnost spolova usvojio je i pilot projekt za uspostavu Europske nagrade za ruralnu ženu koji je upućen u daljnju proceduru Europskog parlamenta. Seoskim ženama uvelike će pomoći još jedno postignuće zastupnice Petir – uvođenje minimalne nacionalne mirovine koja ne smije biti niža od praga siromaštva što je poslano kao preporuka svim državama članicama EU.

Petir je rekla da žene na selu osim što proizvode hranu i čuvaju okoliš, drže cijelu obitelj na okupu. „One čuvaju tradiciju, kulturu, identitet, vrijednosti i jezik svakog naroda učeći to i svoju djecu. Stoga se slobodno može reći da bez seoskih žena ne bi bilo niti lokalne zajednice te društva u cjelini“, rekla je Petir. Dodala je da, nažalost, ta prevažna uloga seoskih žena nije dovoljno prepoznata i priznata. Razlog tome nije sasvim sigurno njihova samozatajnosti i strpljivost na osnovu koje se stječe dojam se da sve zadatke od jutra do mraka obavljaju s lakoćom.

Riječ je ipak o svojevrsnoj diskriminaciji što potvrđuju i podaci da unatoč tome što žene proizvode polovicu svjetske hrane a u razvijenim zemljama čak 80%, od 10 žena njih 7 je gladno. Žene na selu vlasnice su manje od 15% poljoprivrednog zemljišta, mnoge od njih za svoj rad uopće nisu plaćene o čemu govori podatak da primaju svega 10% svjetskih prihoda. Neke od njih nemaju niti zdravstveno niti mirovinsko osiguranje a u starosti nerijetko žive na rubu egzistencije jer su im mirovine male ili ih uopće i nemaju.

Žene čine više od polovice radnika u cijeloj Europi, no njihov ekonomski doprinos je znatno manji

Dr. Ramona Franić provela je za ovu priliku dubinsku analizu koja donosi pregled položaja seoskih žena u Europi, s naglaskom na države članice koje se nalaze na istoku i jugu Europske unije. Rezultati su pokazali kako su žene diljem EU priznate kao čuvarice seoske tradicije, ali ne i kao poslovne žene i donositeljice odluka na seoskom gospodarstvu.

Njihova uloga u proizvodnji hrane je značajna, dok je njihova pozicija na tržištu rada veoma loša. Žene čine više od polovice radnika u cijeloj Europi, no njihov ekonomski doprinos je znatno manji, a situacija je jednaka sa ženama u poljoprivredi. Više od jedne trećine žena na prostoru Europske unije je uključeno u proizvodnju hrane, te više od polovice u usluge povezane s proizvodnjom hrane, dok među vlasnicima poljoprivrednih zemljišta u Europi žene čine svega 29%.

Rješenja ovog nepovoljnog položaja u kojemu se nalaze žene u ruralnim područjima dr. Franić vidi prije svega u obrazovanju i informiranosti, a tek onda pristupu financijskim sredstvima. „Unatoč tome što su unazad 20 godina vidljivi pozitivni trendovi i pomaci, postoji prostor za napredovanje“, kazala je dodavši da osnovni cilj ostaje – bolje prepoznavanje i procjenjivanje ženske uloge u društvu, a pogotovo u ruralnim područjima.

„Europski parlament ima puno prostora da se razvije svijest kako treba cijeniti ženski rad bez obzira je li u pitanju politika, biznis, ili skroman rad žene na selu“, naglasila je dodavši kako razlike između muškarca i žene moraju biti vidljive, ali njihov angažman mora se jednako vrednovati i oni se moraju međusobno nadopunjavati.

Raditi na obrazovanju kako žena, tako i muškaraca

Prof. Dwyer u svome je izlaganju govorila o mogućnostima koje financiranje iz Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) nudi ženama u ruralnom prostoru. Istaknula je kako, iako su žene te koje svojim radom čine veliki postotak proizvodnje u poljoprivredi, statistike pokazuju da su one ujedno te koje dobivaju mnogo manje financijske pomoći i mnogo manje koriste mogućnosti koje nudi Zajednička poljoprivredna politika.

Dwyer je to zaključila analizirajući dostupnost financijskih sredstava i njihovu raspodjelu prema mjerama koje donosi ZPP. Konstatirala je pritom kako su korisnici mjera Zajedničke poljoprivredne politike većinom poljoprivrednici s većim farmama, obrazovaniji i mlađi, a to su obično muškarci; dok su žene te koje su manje obrazovane, s manjim farmama i starije životne dobi.

Činjenica da žene primaju manje financijske pomoći ZPP-a mogla bi se pripisati kao posljedica slabe usredotočenosti ZPP-a na pitanje ravnopravnosti spolova, međutim, kako je istaknula predavačica, ovo je problem i država članica Europske Unije budući da je vidljivo kako u zemljama u kojima postoji manja razlika u nejednakosti postoji i više zakona i informacija o jednakosti te se radi na promicanju jednakosti među spolovima.

Prema mišljenju prof. Dower, kako bi se smanjila ova razlika između muškaraca i žena u poljoprivrednom sektoru i istaknula uloga žene u poljoprivredi i ruralnom razvoju trebalo bi mobilizirati Europsku mrežu za ruralni razvoj, prikazati javnosti dobre primjere i prakse žena u poljoprivredi i, ponajprije, raditi na obrazovanju kako žena, tako i muškaraca.