Skandal s Volkswagenovim varanjem na eko-testovima dizelskih motora mogao bi se pretvoriti u neočekivanu slamku spasa za posrnule europske rafinerije fokusirane na proizvodnju benzina, piše Reuters.
Mnoge europske rafinerije izgrađene su 50-ih godina prošlog stoljeća kako bi poduprle uzlet potražnje za benzinom, a proteklih 20 godina pritisnula ih je smanjena potražnja za tim gorivom i poticaji vlada koji su građane usmjeravali na kupnju navodno ekonomičnijih dizelskih automobila, s manjim emisijama ugljičnog dioksida.
Uspon ‘dizelaša’ koji su prošle godine činili polovinu ukupnog broja prodanih automobila prisilio je Europu da se osloni na uvoz dizela, dok su njezine rafinerije paralelno teško pronalazile inozemna tržišta za višak proizvedenog benzina. Njihova se zarada našla pod snažnim pritiskom i proteklih godina puno ih je stavilo ključ u bravu.
Volkswagenov skandal s lažiranjem podataka o emisiji štetnih plinova iz dizelskih automobila u SAD-u mogao bi označiti preokret u sudbini rafinerija s visokim udjelom benzina u proizvodnji, poput Valerove rafinerije u britanskom Pembrokeu, s udjelom benzina od 49,4 posto.
Drugi je primjer Exxon Mobilova rafinerija u Fawleyu na jugu Engleske, s udjelom benzina u ukupnoj proizvodnji od 41,6 posto, prema podacima konzultantske kuće Wood Mackenzie.
“Bude li Europa počela više koristiti benzin, za nas će to biti jako dobro jer ćemo manje morati izvoziti”, kaže Patrick de la Chevardiere financijski direktor francuskog Totala, najveće europske rafinerije.
Tehnološki najnaprednije rafinerije u Europi, poput Exxon Mobilove u belgijskom Antwerpenu, koja planira uložiti milijardu dolara u modernizaciju radi povećanja udjela dizela u ukupnoj proizvodnji, i Royal Dutch Shellove u nizozemskom Pernisu, imat će manje koristi od veće potražnje za benzinom.
“Rafinerije na obali bile bi na dobitku jer bi mogle prodavati više svojih proizvoda na domaćem tržištu i tako ostvarivati veće cijene. Njihov bi višak također dobio veću vrijednost na izvoznim tržištima. Rafinerijama u kopnenim područjima išla bi, pak, na ruku pojačana domaća potražnja za benzinom, a mogle bi zadržati i model izračuna cijena prema paritetu uvoza umjesto prema paritetu izvoza u pojedinim slučajevima”, tumači Jonathan Leitch iz Wood Mackenzieja.
Mnoge su rafinerije širom svijeta zbog neočekivanog skoka globalne potražnje za benzinom u ovoj godini, temeljem urušavanja cijena nafte, već povećale do maksimuma udio benzina u svojoj proizvodnji.
“Povećati proizvodnju benzina baš i nije lako. To obično znači gradnju novih odjela… Promjene u smjeru veće proizvodnje benzina zahtijevaju značajna ulaganja”, ističe Matti Lehmus iz finskog Nestea, čija rafinerija u Porvoou spada među najnaprednije u Europi.
U WoodMackenzieju procjenjuju da većina rafinerija može promijeniti udjele pojedinih goriva u ukupnoj proizvodnji za najviše tri do pet posto.
Novac bi u konačnici mogao odigrati presudnu ulogu u europskoj potrošnji goriva. Ukidanje povlaštenog poreznog tretmana dizela u maloprodaji širom Europe stajalo bi vozače 16 milijardi eura u prvoj godini, a prijelaz na ‘benzinca’ bio bi isplativ za 15 posto vozača, izračunali su u Wood Mackenzieju.
Potražnja za dizelom u Europi već slabi.
“Zaista smatram da je ‘dizelizacija’ dosegnula vrhunac i svjedočit ćemo u nekoj mjeri povratku benzina, posebno kada su u pitanju mala vozila i hibridi”, ističe Dario Scaffardi iz talijanske rafinerije Saras.
