U subotu popodne su u pregrijanoj i depresivnoj čekaonici Traumatološke bolnice kunjali polomljeni nesretnici, kad se pojavio ministar obrazovanja Radovan Fuchs. Zaštitar mu je udvorno spustio rampu da se može parkirati u dvorištu, a ne da kruži očajnički okolo i traži slobodno mjesto; potom ga je otpratio do rendgena, s kojega je otišao ravno doktoru u ambulantu, sve obavivši za deset minuta, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju uz dopuštenje autora u cijelosti prenosimo.
I sad ti pacijenti cendraju po medijima, ali meni ih nije žao. Je li mu netko nešto rekao, je li netko protestirao, je li netko barem pljunuo?
>Beck: Sada kada je bojažljivo uvedena neradna nedjelja, javljaju se proroci propasti
Ne, pokorno su sjedili, a sad cvile. Nisu bolje ni zaslužili! To je Hrvatska za koju su glasali na referendumu, to je HDZ koji su izabrali, to je Domovina za koju su se borili – da se političari liječe privatno, a raja javno, s tim da im se i tamo mogu drsko pregurati, dok građanin obični sjedi u napuknutim plastičnim socijalističkim stolcima i broji kamenčiće na podu od austrougarskog kulira.
Pravi bezobrazluk
Ali pravi bezobrazluk tek slijedi.
Ministar regionalnog razvoja i fondova EU Šime Erlić brani bahatog kolegu, objasnivši nam da je razumljivo da se pregura „uz posao koji ima“. Ima.
>Beck: Divljim zapadom uskoro će jahati artificijelna ljudska bića
Uz posao koji ima. Ne posao koji radi, nego ga ima. Samo netko besmislen i beznačajan kao hrvatski ministar može smatrati da je posao nešto što se ima. Svi ti politički beznačajnici, ministri, župani i gradonačelnici, sjedači po upravnim i drugim odborima, beskorisnici po agencijama, partijski aparatčici žive od poslova koje imaju, a ne od poslova koje rade. Oni imaju poslove kao što je stari Ford imao tvornice s radnicima, Zrinski feude s kmetovima, a Ramzes piramide s robovima.
Rušenje na maturi
Još jedan koji ima posao je Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, a nadgleda provođenje mature. Prošle godine se proslavio time da je poništio ispit odličnoj učenici koja se zabunom potpisala, a također i time da je zahvaljujući lošem sustavu niz maturanata ostao bez mogućnosti žalbe.
>Beck: U 21. stoljeću tjelesnost se očituje kao medijski spektakl
No Vinko Filipović sam je sebe opravdao i oprostio si sve grijehe, nije morao Erlić doći i reći da je sve to razumljivo uz posao koji ima. Ove godine je eliminirao dečka koji bi se mogao upisati na Arhitekturu, ali su ga srušili na maturi zbog rukopisa.
A ti koji su ga srušili su pogriješili u čak tri pitanja – mislili su da je USKOK vladin ured, pobrkali su drugu i treću potenciju i još su Istanbul proglasili glavnim gradom Turske.
Neodgovorni ravnatelj i opet je spreman oprostiti sam sebi, a može mu se, jer on je taj koji nadgleda, a njega ne nadgleda nitko; najviše što je priznao jest da probleme treba „proanalizirati“ i to „hladne glave“ te je najavio da će nagodinu više paziti.
Naravno, jer će i nagodinu imati posao. Koji ne radi.
Kapetani na autopilotu
A da uvijek može biti luđe dokazao je Siniša Orlić, ravnatelj Uprave sigurnosti plovidbe. Nakon nezapamćene pomorske nesreće, u kojoj je jahtaš ubio ribara, nije iskazao nijednu riječ sućuti, ali nas je na Dnevniku obavijestio da je ove godine 18 posto nesreća manje nego lani, iako u prometu ima čak 150.000 plovila. A tko je odgovoran za to što ima toliko brodova, i toliko priučenih kapetana na autopilotu i s prebrzim motorima?
Ali i ti koji daju dozvole za haranje morem isto samo imaju poslove, i što se njih tiče, može još par ljudi stradati, to neće bitno smanjiti onih divnih 18 posto.
A da sam ja ministar, šef mature ili ravnatelj pomorske sigurnosti, ma ja se onim luzerima u Traumi ne bih samo pregurao, nego bih još onog sa slomljenom nogom trknuo u prolazu, a onu u kolicima odgurao do ulazne rampe i pustio nizbrdo, čisto da vidim hoće li se zaustaviti prije tračnica ili će je pregaziti tramvaj. Mogu mi samo puvat.
