Plenkovićev HDZ ponaša se kao i Sanader-Kosoričin HDZ: daje desni žmigavac, a stalno skreće ulijevo. Plenkovićeve i HDZ-ove poteze ja ne doživljavam kao neku prijevaru ili izdaju birača. Nego kao kontinuitet posttuđmanovskog HDZ-a. HDZ je, barem oni koji u toj stranci vuku poteze, jednostavno takav – prirodni partner Vrdoljakovu HNS-u i Miloradu Pupovcu. U predizborno vrijeme, doduše, hadezeovci hrvatuju, ponekad i previše, ali onako uopćeno, anakrono, domotužno kao da su u oporbi koju satire tuđinska vlast… A sve je to, zapravo, predstava za narod, piše Damir Pešorda u Hrvatskom tjedniku od 4. siječnja 2018.
Najnovija istraživanja javnoga mnijenja pokazuju kako HDZ čvrsto kontrolira tridesetak posto birača, dok Bernardićevu SDP-u i dalje pada potpora. To je nepovoljno za samog Bernardića kao relativno neuspješnoga lidera, međutim uopće ne šteti interesima ljevice u Hrvatskoj. Plenkovićev HDZ uglavnom ne ugrožava ni jedan bitni interes ljevice niti smeta infiltraciji lijeve ideologije u sve pore hrvatskoga društva, jedino su možda neki procesi donekle usporeni. Treba, naime, nešto vremena dok se narogušene ”desničare” uvjeri kako su lijeve ideje u skladu s europskim vrijednostima te ih se mora bespogovorno prihvatiti. Uglavnom Plenkovićev HDZ ponaša se kao i Sanader-Kosoričin HDZ: daje desni žmigavac, a stalno skreće ulijevo.
U prošlom broju Hrvatskog tjednika svi su autori birali ”pet najboljih i pet najgorih događaja, poteza i činjenica koji su obilježili 2017. godinu u Hrvatskoj” . Ispalo je da je ”Plenkovićeva prijevara birača” najgori događaj u protekloj godini. U listi najboljih i najgorih događaja koju sam osobno priložio te točke uopće nije bilo. Iz jednostavnoga razloga što ja Plenkovićeve i HDZ-ove poteze nisam doživio kao neku prijevaru ili izdaju birača. Nego kao kontinuitet posttuđmanovskog HDZ-a. HDZ je, barem oni koji u toj stranci vuku poteze, jednostavno takav – prirodni partner Vrdoljakovu HNS-u i Miloradu Pupovcu. U predizborno vrijeme, doduše, hadezeovci hrvatuju, ponekad i previše, ali onako uopćeno, anakrono, domotužno kao da su u oporbi koju satire tuđinska vlast… A sve je to, zapravo, predstava za narod. Da bi se dobili glasovi, a ne zaozbiljno.
Kad osvoje vlast, HDZ-ovi stratezi utišaju bukače, izaberu Božu Biškupića, Jasena Mesića ili Ninu Obuljen Koržinek za ministricu kulture, Blaženku Divjak, nakon šarade s Barišićem, za ministra znanosti, obrazovanja i športa, a Pupovčevim Novostima još jednom povećaju dotaciju iz državnoga proračuna. Ukratko, iznevjere obećanja dana biračima. Međutim, ako se taj, gotovo navlas isti, igrokaz ponavlja više puta, krivnja nije na onima koji ga izvode nego na onima koji uvijek iznova na njega nasjedaju. Štoviše, mislim da to birači u neku ruku i predosjećaju, ali da u isto vrijeme, iako to sebi neće priznati, žele biti prevareni. HDZ-ovo im nedosljedno i prevrtljivo hrvatstvo i verbalno državotvorstvo odgovaraju. Drago im je čuti hrvatovanje, ali istodobno žele vlast koja ne će doći u ozbiljni konflikt zbog obrane nacionalnih interesa s bilo kime. Ponekad se čini da smo kao narod zaboravili što je hrabrost, stav, dosljednost. Čini se da ni Praljkov junački čin nije dostatan da nas kao narod probudi iz te letargije u koju smo zapali.
Ovih dana je uhićen vjeroučitelj Krešimir Bagarić zbog neprimjerenih izjava na račun Stipe Mesića i Vesne Pusić. Na patera Iku Mandarića sručila se lavina kritika zato što se usudio Đorđa Balaševića nazvati ”bezveznim, bezličnim i prijetvornim prilivodom”. Kulturna javnost u Hrvatskoj, a to je uglavnom lijeva i projugoslavenska javnost, skandalom je proglasila samu činjenicu da je Zlatko Hasanbegović izabran uza člana Kazališnog vijeća HNK, a ministrica im je svojom izjavom neizravno dala za pravo. Trpati u zatvor čovjeka zbog izrečenih riječi, kakve god one bile, jest povratak u ”olovne sedamdesete” i uvođenje verbalnoga delikta na velika vrata. Ako zatvorska psihijatrica sazna da Bagarić rado čita Bibliju, što je s obzirom na njegovo zanimanje vrlo vjerojatno, i ne vjeruje baš previše u svijetlu budućnost EU, mogao bi, kao i Marko Francišković svojedobno, završiti i u ludnici.
Što se tiče ”Đoleta”, o ukusima se ne raspravlja, no pater Ike, kao i svi građani u ovoj zemlji, ima pravo na svoje mišljenje o Balaševićevu karakteru. Jer je Balašević javna osoba i u svojim javnim istupima bio je, blago rečeno, politički nekorektan prema Hrvatima, Slovencima i Albancima. Kao ilustraciju navest ću samo nekoliko njegovih stihova upućenih Slovencima: ”Shvatam vas, sve su to geni/ Mame vas habsburški kavezi/ Neko je rođen da šeni.” To Đole hoće reći da su Slovenci genetski predodređeni biti njemački robovi i da su poput dobrih psića koji stoje na stražnjim nogama pred gospodarom. U okružju koju je, između ostalog, stvorila i HDZ-ova vlast ta činjenica nikoga ne skandalizira, Đoletov rasizam je takvoj medijski prepariranoj javnosti duhovit, simpatičan, ali tu istu javnost skandalizira činjenica da je bivši ministar kulture postao član jednog kazališnog vijeća. Međutim, pravi je problem da HDZ-ova ministrica to također smatra skandalom. Kao što je problem i to da hrvatska policija pod HDZ-ovim ministrom olako hapsi ljude zbog verbalnog delikta.
Stoga, da, kraj ovakve desnice, ne treba nam ljevica. Nije Bero kriv što mu ne ide, neki drugi ipak imaju bolji pedigre.
