U hrvatskim medijima prenosi se izjava jednog od direktora Centra Simon Wiesenthal, Efraima Zuroffa koja je objavljena na stranicama Centra pod naslovom “Centar Wiesenthal šokiran imenovanjem fašističkog ministra kulture Hasanbegovića u Hrvatskoj i traži njegovu trenutnu smjenu”.

“Sama činjenica da Zlatko Hasanbegović objavljuje takvo smeće koje on reklamira na web stranici poznate bijele supremističkeorganizacije Stormfront, dovoljan je razlog za njegovu diskvalifikaciju kao ministra u vladi zemlje koja je ugledna članica Europske Unije. Još je gore u hrvatskom kontekstu ministrovo slijepo odbijanje da prizna genocidnu narav ustaškog režima te njegov prezir hrabrih hrvatskih antifašista koji su se borili protiv tog režima. Ova potpuno neutemeljena revizija povijesti Drugog Svjetskog rata i Holokausta potpuno je potupno pretjerana i apsolutno neutemeljena”, navodi se u izjavi kojom se traži od hrvatske vlade “da zamijeni g. Hasanbegovića osobom koja odgovara mjestu ministra kulture i koja će tome mjestu donijeti čast i prestiž, a ne sramotiti svoju zemlju pred cijelim svijetom.”

Tko je Efraim Zuroff?

Efraim Zuroff, direktor nevladine udruge Centar Simon Wiesenthal za Izrael i istočno – europske poslove rođen je 1948. godine u New Yorku, a 1970 godine se preselio u Izrael gdje i danas živi. Ovaj povjesničar imao je važnu ulogu u otkrivanju nacista koji su izvedeni pred sud u proteklih četvrt stoljeća.

Prije godinu dana posjetio je Beograd i tamo dao niz kontroverznih izjava negirajući da je u Srebrenici počinjen genocid.

Evo nekih njegovih izjava tijekom prošlogodišnjeg posjeta Beogradu.

O genocidu u Srebrenici:
(Genocid u Srebrenici je provela vojska Republike Srpske 13. i 19.7.1995., ubijeno je 8372 muškaraca, mladića i djačaka.)

“Postoje nastojanja da se iz političkih razloga označi kao genocid jedna tragedija, masovna ubojstva koja zasigurno nisu genocid.  Genocid ima specifičnu, točnu definiciju i to nije ono što se dogodilo u Srebrenici.”
Na primjedbu novinara kako su međunarodni sudovi proglasili zločin u Srebrenici genocidom Zuroff je rekao kako se ovdje radi o “političkim tendencijama”.

O napadu na premijera Vučića u Srebrenici:
(Prilikom prvog posjeta srpskog dužnosnika Srebrenici 11.07.2015.na njega su bacane boce i kamenje što su bošnjačke vlasti odmah osudile.)

“Svi znaju da se u Srebrenici dogodila tragedija. To je činjenica. I Srbi su odgovorni za tu tragediju. Ali to ne znači da se dogodio genocid. Međutim, prijem na koji je naišao srpski premijer nečuven je. Netko dolazi, priznaje da njegova zemlja dijeli dio krivnje za određenu tragediju i hoće pokazati želju da se suoči sa zločinom. A na kakav prijem dolazi? Dočekaju ga kao zločinca.Od muslimana nitko ne očekuje da se ponašaju normalno.”

“Kada muslimani viču ‘Alahu ekber’ i bacaju kamenje na Vučića, to je u redu, jer su to muslimani, nisu znali što rade, pogriješili su. Istu stvar imamo i u Izraelu. Nitko ne gleda šta radi Hamas, što rade palestinske vlasti. Nitko to ne gleda, nego kažu, oni traže mir, trebamo im dati državu, a nitko ne gleda kaos koji je nastao na Bliskom istoku poslije ‘arapskog proljeća“.

O Anti Paveliću:

“Ante Pavelić je bio jedan od najvećih masovnih ubojica Drugog svjetskog rata”.

O kardinalu Alojziju Stepincu:

“Bilo bi strašno kad bi se za sveca proglasila osoba koja je bila duhovni mentor Ante Pavelića (vođe ustaškog režima). To bi bila apsolutno strašna poruka da netko tko je upravljao zajedno sa Pavelićem postane svetac, bez obzira na njegove zločine. To bi bilo kršenje pravde”.

O Draži Mihajloviću:

“Odluka da se rehabilitira četničkog vođu, Dražu Mihajlovića bila bi pogrešna, ali, nedavna sudska presuda beogradskog suda ne predstavlja rehabilitaciju Draže Mihajlovića – sud je potvrdio da Mihajlović nije imao pošteno suđenje i sada se smatra osobom koja nije osuđena.”

O Starom sajmištu (koncentracijski, nacistički logor u Beogradu 1941-44.):

“Važno je da se ovdje izgradi memorijalni centar za žrtve Drugog svjetskog rata.”

Na pitanje zašto mu je važno da Srbiju podsjeća na zločine protiv Židova u Drugom svjetskom ratu, Zuroff je odgovorio:
“Mislim da nikoga ovdje ne treba podsjećati na to što je bilo Staro Sajmište, ali je činjenica da iz raznih razloga, zakonskih i tehničkih, napori da se ovdje napravi memorijalni centar do sada nisu bili uspješni…”

Što je zapravo istina?

Genocid u Srebrenici je pravna, sudska, povijesna i znanstvena činjenica, dokazana od dva međunarodna suda, u kojima su sudjelovale i osobe koje su preživjele holokaust, koji su zaključili da je udruženo zločinačko sistematsko, organizirano ubijanje više od 8.000 pripadnika bošnjačkog stanovništva u Srebrenici nepobitan dokaz genocida.

Američki sudac, predsjednik Tribunala Theodor Meron (Židov koji je preživio holokaust) predsjedavao je u žalbenom postupku u predmetu protiv Radislava Krstića kada je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) donio jednoglasnu presudu da su “snage bosanskih Srba počinile genocid”.

Iako se nalazio u posjetu Srbiji gdje je Holokaust u Nedićevoj Srbiji uz intenzivnu suradnju i sudjelovanje srpskog režima, poprimio tragične razmjere o tome nije izrekao niti riječi. Naime, u vrlo kratkom su roku u Srbiji preuzeti rasistički zakoni i postupci iz nacističke Njemačke. Okupacijska je vlast u suradnji s vladom Milana Nedića, donijela brojne antižidovske zakone. Tadašnje hijerarhija SPC nije nijednom prosvjedovala protiv tih zakona, niti da to spriječi ili barem ublaži njihovu provedbu. Jedna od prvih diskriminacijskih odredaba bilo je obilježavanje Židova žutom trakom, gdje je pisalo Jevrejin – Jude. Na snagu je stupila 19. travnja 1941., više od mjesec dana prije nego u NDH, gdje je stupila na snagu tek 21. svibnja, popraćena kritikom crkvenih struktura u Hrvata, poglavito kardinala Stepinca.

Većina je Židova u Srbiji likvidirana u Koncentracijskim logoru Sajmište, Crveni Krst u Nišu. Već u kolovozu 1942. general Alexander Löhr Srbiju je proglasio “Judenfrei”.

Iako je sa svim ovim činjenicama jako dobro upoznat, Zuroff je našao za shodno iz Srbije komentirati događanja u NDH, ponovno uz pretjerivanja i njemu svojstvene falsifikate.

“Ante Pavelić je bio jedan od najvećih masovnih ubojica Drugog svjetskog rata, a Stepinac je bio njegov svećenik, duhovni savjetnik”, rekao je, a proglašenje Stepinca svecem nazvao “apsurdnim”.

U čemu je pogriješio kod Hasanbegovića?

Kako je sadašnji premijer Tihomir Orešković, bio zaposlenik Teve izraelske kompanije, koja je državni projekt Izraela, od strateške važnosti, posve je nevjerojatno da bi osoba koja bi u svom moralnom habitusu imala bilo kakve simpatije za Holokaust, ikada radila u izraelskoj kompaniji. Slijedom toga, niti u njegovoj Vladi nikada ne bi bio imenovan ministar koji bi takvo što podržavao.

Stoga, u prvoj rečenici pisma koje je Zuroff uputio premijeru nalaze se činjenične netočnosti, koje si jedan lovac na naciste nikada ne bi smio dopustiti. “Centar Wiesenthal šokiran je imenovanjem fašista Zlatka Hasanbegovića na čelo ministra kulture u Hrvatskoj i zahtijeva njegovu smjenu”, stoji u priopćenju koje je javnosti poslao Efraim Zuroff, ravnatelj Centra “Simon Wiesenthal” u Jeruzalemu.”

Naravno da Zlatko Hasanbegović nije fašist, i spram ovog bi se ponižavajućeg pisma trebao očitovati hrvatski premijer, i jasno odgovoriti kako su ova prozivanja neutemeljena i neprihvatljiva.

Ako se Hasanbegovića tereti za nešto što s njim nema veze, onda su barem tvorci pisma mogli napisati, “nacist”, jer između ova dva pojma postoje znakovite i bitne razlike, o kojima su tijekom godina mogli ponešto naučiti.

No, očito je utjecaj ovdašnjih “antifašista”, koji su odlučili “internacionalizirati slučaj”, doveo do faktografske pogreške već u samom potpuno neutemeljenom i sramotnom pismu Efraima Zuroffa.

Izvor: narod.hr
Photo: Vlada RS