Znanstveno vijeće (ZV) Hrvatskog instituta za povijest smatra da je prijedlog predmetnoga kurikula povijesti za sada najzreliji za moguću primjenu u nastavi povijesti, uz uvažavanje dijela utemeljenih primjedbi iz javnoga savjetovanja.
Nacionalna povijest, prikladno i jasno uklopljena u dio europske povijesti, što hrvatska povijest nedvojbeno jest, treba biti okosnica poučavanja povijesti u hrvatskom obrazovnom sustavu, pa tako i u temeljnome dokumentu koji ga usmjerava, istaknuto je u priopćenju što ga je u četvrtak uputilo ZV Hrvatskog instituta za povijest.
“Držimo da je u ovoj dorađenoj inačici prijedloga predmetnoga kurikula povijest, koja se sada nalazi u javnom savjetovanju, ta uklopljenost i uravnoteženost nacionalne povijesti u europskome i svjetskome kontekstu prisutnija nego u prethodnima, što pozdravljamo”, istaknuto je u priopćenju.
Predložene domene prikladno ‘pokrivaju’ pet područja koja su okosnica poučavanja povijesti
Organizacijska područja uspostavljena u prijedlogu kurikula primjereno su riješena, ocijenilo je ZV Hrvatskog instituta za povijest nakon što su, kako je navedeno, razmotrili predloženi dokument predmetnoga kurikula povijest i usporedili ga s ranijim inačicama prijedloga.
ZV smatra kako predložene domene – Društvo, Politika, Znanost i tehnologija, Ekonomija i Filozofsko-religijsko-estetsko područje – prikladno ‘pokrivaju’ pet različitih područja ljudske djelatnosti kao okosnice proučavanja i znanja o povijesti.
Navedeno je da predloženi nastavni kurikul također uključuje i sedam tehničkih koncepata – Vrijeme i prostor, Uzroci i posljedice, Kontinuitet i promjena, Povijesni izvori, Povijesna perspektiva, Etička prosudba te Usporedba i sučeljavanje, koji su uključeni u razradu odgojno-obrazovnih ishoda.
“Uspoređujući prethodne prijedloge i ovaj dokument, primijetili smo da je ova inačica prijedloga uspostavila poveznicu između ishoda učenja o povijesti i sadržaja toga poučavanja, sukladno zahtjevima koordiniranoga metodološkog pristupa izradi kurikularnih dokumenata, te sukladno ranijim primjedbama na prethodne inačice prijedloga, poput recenzije HAZU, koja je prvotnoj inačici prijedloga zamjerala upravo nedostatak konkretizacije i isticala određenu nerealnost ostvarivanja tada predloženih očekivanih ishoda u osnovnoškolskoj i gimnazijskoj dobi”, stoji u priopćenju.
Ishodi učenja ne moraju biti navedeni općenitije; šteta da nije bilo više sluha i za druge modele reformi
Znanstveno vijeće ne slaže se s nekim kritikama iznesenima u javnosti po kojima bi ishodi učenja morali biti navedeni u općenitijem i širem obliku, jer smatra da je to obilježje tek jednoga od mogućih modela poučavanja temeljenih na “ishodima učenja”.
“U kontekstu pak trenutačno prevladavajuće paradigme o nužnoj usmjerenosti prema ishodima učenja kao osnovama nastavnoga procesa, postoje i primjeri u kojima su, unutar modela organiziranoga oko ishoda učenja, jasno istaknute veze između usvojenih znanja, vještina, sposobnosti ili stavova i definiranog sadržaja poučavanja”, navedeno je.
Kako je je istaknuto, “ZV stoga sa žaljenjem može zaključiti da je šteta što inicijalno, kada se prije nekoliko godina, s priličnom žurbom, zakoračilo u reformu obrazovnog sustava, nije bilo više sluha i za neke druge modele reformi, poput onih u Hrvatskoj bližem, srednjoeuropskome okružju, a ne ponajviše onih s engleskoga govornog područja koji u ovom reformom zahvatu pretežu”.
Uz tvrdnju da sadržaj nastavnih tema za sve razine obrazovanja mora postojati, ZV je ocijenilo kako je to konačno i slučaj u ovoj inačici prijedloga.
Kurikul nastave povijesti je nastavni “uputnik” te, uz potpuno uvažavanje dobre osposobljenosti nastavnika za osmišljavanje i izvođenje nastave, ZV smatra da ovakav dokument i treba biti oblikovan kao skup uputa za planiranje, sadržaj i izvođenje nastave, s uspostavljenim očekivanim odgojno-obrazovnim ishodima te njihovim vrednovanjem.
Također, ZV je ocijenilo da sadržajni okvir u predmetnome kurikulu povijest ne znači preskriptivnost, normiranje i ograničavanje autonomije nastavnika, kako se ovih dana ponegdje može pročitati ili čuti u javnosti, jer smatra da u ovome prijedlogu, između ostaloga, nastavnici mogu slobodno birati metode poučavanja, s obzirom da ona nigdje nije propisana i nudi znatan prostor za individualnu inicijativu nastavnika i učenika te kreativno osmišljavanje nastave.
ZV Hrvatskog instituta za povijest zaključilo je bi trebalo definirati fond sastavljen od znanja o nacionalnoj, europskoj i svjetskoj povijesti i vještina usmjerenih na praktičnu dimenziju toga znanja, kojega bi svi učenici na prostoru ove države trebali usvojiti, uz uvažavanje znanstvenih spoznaja i rezultata, dakako uz njegovanje onoga što bi, po njihovoj ocjeni, trebalo biti u srži nastave povijesti – omogućavanje mladim ljudima stjecanje znanja o povijesti, kao dijela izgradnje osobnosti, ali i kao jedne od sastavnica izgradnje osobnog i nacionalnog identiteta, ponajprije kao građana hrvatske domovine, potom građana Europe i svijeta, u relaciji i poštovanju drugoga i drugosti, u skladu s potrebama suvremenoga društva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
