Jutarnji list ‘okreće kaput’ i razotkriva sve o lancu posvajanja iz Konga u Hrvatsku: Što stoji iza toga?

Jutarnji list u današnjem je broju objavio veliki tekst pod naslovom ‘Strašna istina o posvajanju djece iz Afrike’ o duboko sumnjivoj praksi hrvatskih sudova oko posvajanja djece iz Konga, među kojima iskače onaj u Zlataru, u kojem se potvrđuje sve ono o čemu je Narod.hr proteklih mjeseci pisao. No, zanimljivo je kako je ovaj list dobio u posjed više od 50 sudskih odluka kojima se u Hrvatskoj potvrđuju posvojenja iza Konga, kao i same navodne odluke kongoanskih vlasti o posvajanjima. Podatke o presudama uz Zlatara mi smo odavno tražili tamošnji sud, no nailazili smo na zid. Zašto sada i tko je dao Jutarnjem listu tolike podatke, ostaje za pretpostavljati. Je li riječ o tome da se traži žrtveno janje za aferu Zambija koja je objelodanila uhodani lanac očito, unatoč presudi iz Ndole, izuzetno sumnjivog posvajanja djece iz DR Konga u Hrvatsku?

Ovim tekstom Jutarnjeg lista objelodanjeno je sve ono što je Narod.hr proteklih šest mjeseci pisao, dok su nam se, kao i onima koji propituju pozadinu, etičnost i legalnost uhodanog lanca posvajanja djece iz Konga, svo to vrijeme prišivali pridjevi netolerancije i rasizma.

Jutarnji ipak ‘glasno’ šuti o još jednom bitnom aspektu afere Zambija

Jutarnji je ipak toliko očito propustio objelodaniti još jednu bitnu činjenicu – da je afera Zambija ogolila i kako ‘transrodne’ i homoseksualne osobe izigravaju zakone, posvajaju djecu i stupaju u brakove.

Naime, ovaj dnevnik prešućuje ovu činjenicu iako spominju kako su se na sudu u Zlataru baš kod jedne te iste sutkinje redale potencijalne posvojiteljice kojima su navodni papiri o posvojenju iz Konga ovjeravani rekordnom brzinom, iako su na sud trebale doći s partnerom jer kongoanski zakon propisuje da par mora biti u braku najmanje pet godina prije posvajanja.

Isto tako, Jutarnji spominje kako je jedan par posvojio čak pet djevojčica iz Konga, a po kongoanskom zakonu ne smije isti par posvojiti više od troje djece.

Jutarnji prešućuje da isti taj zakon zabranjuje posvajanje ‘transseksualnim’ i homoseksualnim osobama.

Suautorica teksta je partnerica Milorada Pupovca 

Koja je pozadina ovakvog ‘okretanja kaputa’ redakcije Jutarnjeg lista oko afere Zambija?

Važno je napomenuti podatak da tekst o posvajanju iz Konga potpisuju Željka Godeč i Slavica Lukić, životna partnerica Milorada Pupovca, istog onog koji drži vladajuću većinu Andreju Plenkoviću.

Zašto su sada pušteni u medije ovi dokumenti o posvajanju djece iz Konga, zašto u Jutarnjem listu i Slavici Lukić, možemo tek pretpostavljati. Tko će zbog ovih šokantnih podataka o kojima je Narod.hr i ranije pisao, no za sve to nismo, poput Jutarnjeg, imali dokaze, a na upite je rijetko tko odgovarao, biti žrtveno janje, tek ćemo vidjeti.

Teže uvesti kućnog ljubimca, nego dijete iz DR Konga

U nastavku prenosimo dijelove teksta Jutarnjeg lista koji otkriva šokantnu lakoću kojom se na hrvatskim sudovima odlučivalo o sudbini kongoanske djece, što jasno piše sada i Jutarnji pitajući se pritom jesu li ta djeca manje vrijedna od bijele djece iz zapadnih zemalja prilikom čijeg se posvajanja provodi s pravom provode ekstenzivne provjere. Jutarnji zaključuje da je kod nas teže uvesti kućnog ljubimca, nego dijete iz DR Konga.

Jasmina Božić, sutkinja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, apsolutna rekorderka po broju odobrenih priznanja strane sudske odluke u Hrvatskoj kojima su se de facto legalizirala posvojenja djece iz DR Konga, 10. lipnja 2020. godine sazvala je ročište u 10 sati. Posvojiteljica, koju je Jutarnji nazvao A. B., sama, bez supruga ili partnera, osam dana prije toga tražila je da joj se prizna presuda o posvojenju dvogodišnje djevojčice iz Konga, premda prema članku 655. Obiteljskog zakona Konga posvojenje mogu zatražiti samo bračni partneri, i to nakon pet godina braka.

Posvojiteljica dobila dijete u deset minuta

“Predmet” sutkinja Božić nije dobila nasumičnim algoritmom, nego je odabrana ciljano. Ročište je trajalo samo deset minuta. Potencijalna posvojiteljica odrekla se prava na žalbu…Deset minuta poslije, u 10.10 sati, lupila je pečat i donijela rješenje o priznanju sudske odluke koja će A. B. omogućiti da pribavi državljanstvo i djevojčicu dovede u Hrvatsku.
Sutkinja svoju odluku ni s čim nije obrazložila, “rješenje nije obrazloženo jer su se stranke odrekle prava na žalbu” – premda u postupku nisu sudjelovale, a trebale su, dvije stranke, nego samo jedna – posvojiteljica.

Gdje su imena bioloških roditelja?

Sutkinja je samo ustanovila da je “original presude koju je stranka predala sudu na uvid istovjetan preslici u spisu”. Nije navela imena bioloških roditelja djevojčice, ni podatak jesu li živi. Nije niti pokušala provjeriti autentičnost dokumenata, niti je li posvojiteljica u Registru posvojitelja.

Nije uložila nikakav trud da provjeri ono što pravnici u međudržavnom postupku posvojenja djeteta zovu kumulativno ispunjene pretpostavke, što znači da posvojenje mora biti sukladno zakonodavstvu i države podrijetla djeteta i države potencijalnih posvojitelja.

A pet minuta poslije, u 10.15, kao da se dokumenti o posvojenju mogu štancati kao na tvorničkoj traci, ista je sutkinja počela novo ročište. Za Zagrepčanku C. D. koja je također sama, bez supruga, odlučila posvojiti dvoipolgodišnju djevojčicu, sutkinji Božić nije dodijelio nikakav algoritam, nego je pripao baš njoj.

Ročište za Zagrepčanku trajalo je pet minuta dulje, a ishod je potpuno isti: C. D. odrekla se prava na žalbu pa sutkinja tvrdi da ne mora ni s čim obrazložiti svoju odluku. I u tom rješenju zaboravlja imena bioloških roditelja, ne zna se je li i kako je utvrdila da se radi o originalnoj, a ne možda krivotvorenoj presudi o posvojenju.

Ročište završava u 10.30 sati, C. D. postaje zakonita majka kongoanske djevojčice.

Posvojitelji lokalna i politička elita, novinari, diplomat…

Ta dva rješenja samo su dva primjera teškog nemara i kršenja zakona u srcu institucije koja bi zakone trebala štititi i provodi ti, ali ni s čim se ne razlikuju od ostala 52 koja je Jutarnji list pribavio.

Donesena su na raznim sudovima u Hrvatskoj, od sjevera do juga, za posvojitelje, među kojima su i javno poznata imena uvaženih članova društvene i lokalne političke elite, odvjetnici, novinari, ekonomski stručnjaci, pa i jedan diplomat.

Hrvatska dio ilegalne mreže posvojenja djece iz Konga – jedne od najsiromašnijih i najkorumpiranijih država svijeta

Ta su rješenja samo vrh ledenog brijega afere Zambija koja je mjesecima potresala Hrvatsku i probudila sumnju da je Hrvatska dio ilegalne mreže posvojenja djece iz jedne od najsiromašnijih i najkorumpiranijih država svijeta.

U samo nekoliko dana nakon pola mučne godine afera Zambija dobila je naizgled sretan epilog. Hrvatski su parovi s djecom došli kući, a dopune Zakona o međunarodnom privatnom pravu, koje bi trebale unijeti “više pravne sigurnosti” u međunarodna posvojenja, nedavno su u Saboru pred stavljene s porukom – da se slučaj Kongo više ne ponovi.

Ako je sve u redu, zašto se slučaj Kongo ne bi trebao ponoviti?

Istodobno je premijer Andrej Plenković nakon oslobađanja parova u Zambiji slavodobitno poentirao kako je sve bilo ispravno i zakonito jer je sutkinja te tranzitne zemlje navela kako nije dokazano da su trgovali djecom ni da su dokumenti o posvojenju lažni. Ako je sve u redu, zašto se slučaj Kongo ne bi trebao ponoviti?

Kako su ovjeravali presude iz Konga kada je Kongo zabranio međudržavno posvajanje’

Mnogo je pitanja i dalje bez odgovora Krucijalno: kako je moguće da hrvatski sudovi ovjeravaju navodne presude kongoanskog suda unatoč tome što u DR Kongu od 2017. godine stranci ne mogu legalno posvojiti djecu, što nikakva međunarodna posvojenja nisu moguća i nema iznimki, kako je novinarima AFP-a izjavio Gauthier Luyela, ravnatelj zadužen za zaštitu djece u kongoanskom Ministarstvu za obitelj i djecu, piše sada Jutarnji list nakon šestomjesečnog ‘zimskog sna’.

Riječ je o podacima koje je Narod.hr uporno ponavljao i o kojima je pisao.

>Kongoanske vlasti o aferi Zambija: ‘Stranci ne mogu legalno posvajati djecu iz DR Kongo još od 2017. godine’

”U javnom prostoru prevladao je narativ da je posvojenje djece druge boje puti čisti humanizam”

Jutarnji list nadalje piše kako je usprkos drami i problemima koji su iskočili u temi međunarodnih posvojenja, u javnom prostoru prevladao je narativ da je posvojenje djece druge boje puti čisti humanizam, čak i onda kad nismo sigurni čija su i odakle su došla i je li sve s njihovom dokumentacijom u redu.

Javnosti nije objašnjeno što se zapravo dogodilo, tko je odgovoran za traumatiziranje četvero mališana i uhićenje hrvatskih državljana, ni što je sve loše u dosadašnjim postupcima međunarodnog posvojenja.

”A 54 sudska rješenja koja smo detaljno pročešljali govore da nije riječ samo o pravnim prazninama, nego o kraterima koji vrve kršenjem svih mogućih pravila o zaštiti i dobrobiti djece i ne bi izdržala niti jedan segment provjere Konvencije o pravima djeteta UN-a, a ni hrvatskih zakona.

Djeca druge boje kože koja su zbog svog podrijetla i siromaštva ranjivija i lakša meta od svojih europskih vršnjaka, nemaju nikakvu zaštitu u postupcima posvojenja, a najmanje onakvu kakvu imaju “domaća” djeca. Pritom nas hrvatski dužnosnici na čelu s premijerom uvjeravaju da je sve prema zakonu, piše Jutarnji.

Malenica je lagao?

Čak 62,5 posto priznanja stranih sudskih odluka na Općinskom sudu u Zlataru, na kojem je doneseno najviše takvih rješenja, trećina ukupnog broja, nije dodijeljeno nasumično, automatskom dodjelom. Nije ih sucima dodijelio nikakav algoritam, kako je mjesecima tvrdio ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica. Od 23 slučaja posvojenja u Zlataru, sudbinu njih 15 rješavale su favorizirane sutkinje.

U praksi je to značilo da je najveći broj predmeta posvojenja dodijeljen jednoj te istoj sutkinji iz Stalne službe u Krapini, dok je ostatak raspoređen isključivo sutkinjama iste Stalne službe, a riječ je o njih šest.

Konkretno, od 23 predmeta, ukupno 11 potpisala je sutkinja Jasmina Božić, po četiri Barbara Čuček i Sanja Leskovar- Hostić, dva Romana Mališ i Vesna Posavec, sutkinja u Donjoj Stubici, a Nataša Večković Jurman jedan, i to među prvima 2018. te više ni je imala niti jedan takav.

23 posvojitelja nemaju veze s područjem koje pokriva Općinski sud u Zlataru

Sutkinja Božić čak je devet od 11 posvojenja riješila u ekspresnom roku, mimo regularnog voznog reda, mimo nasumičnog algoritma.

Od 23 posvojitelja, samo su tri imala adresu s područja tog suda. Premda im nije teritorijalno najbliži, svi su ostali potegnuli iz Zagreba ili Primorsko-goranske županije do Zlatara ne bi li ishodili sudska rješenja za djecu iz Konga.

Očito su doznali da je sud u Zlataru izrazito propustan i ekspeditivan pa presude iz DR Konga potvrđuje ponekad za dva, a u najgorem slučaju za desetak dana!

Analiza sudskih dokumenata svjedoči da općinski suci rješenja donose po “copy-paste” špranci i s manje opreza nego da je riječ o uvozu kućnog ljubimca.

Ni u jednom od tih zlatarskih postupaka priznanja strane sudske odluke, zahvaljujući kojima su u Hrvatskoj posvojeni 21 djevojčica i šest dječaka, nije provedeno u skladu sa zakonima i nije poštovana procedura koju Vrhovni sud smatra jedino ispravnom.

Sutkinja Božić, kao ni njezine kolegice Čuček i Leskovar-Hostić, nije učinila niti jednu stvar koju bi savjesni sudac u delikatnom pitanju sudbine djeteta trebao učiniti. Njihova rješenja, primjerice, ne zadovoljavaju ni elementarnu formu koju svaka sudska odluka prema zakonu mora sadržavati-zakon po kojemu su donesene i obrazloženje. Svih tih pustih godina u 15 slučajeva niti jedna od sutkinja koja je o njima odlučivala nije smatrala za shodno pozvati se i na jedno slovo zakona.

Sutkinje se pozivale na zakon koji nije na snazi

Samo se dva rješenja od 2018. do danas makar formalno oslanjaju na zakon. Jedno je potpisala Nataša Večković Jurman i pozvala se na tada važeći Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja. Drugo, za jedan od parova oslobođenih u Zambiji, ima uporište u Zakonu o međunarodnom privatnom pravu.

U svim ostalim slučajevima, kad su se sutkinje i pozivale na zakon, tragično su griješile: pozivale su se na Zakon o rješavanju sukoba zakona koji nije na snazi od 29. siječnja 2019. godine. I neki od parova koji su se s djecom vratili iz Zambije imaju takva rješenja, donesena su prošle godine, a sutkinje su se pozvale na zakon koji je u trenutku potpisivanja već tri i pol godine bio izvan snage!

Jedan par posvojio pet djevojčica

Jedan je zagrebački par u razmaku od rujna 2021. godine do studenoga 2022. godine posvojio čak pet djevojčica, unatoč tome što članak 656. kongoanskog zakona decidirano kaže: “Nitko ne može posvojiti više od troje djece”.

Prvo posvojenje troje djece, od dvije, četiri i pet godina, odobrila im je 8. ruj na 2021. sutkinja Božić, a da se nije pozvala ni na jedan zakon. Četvrto dijete, trogodišnju djevojčicu, amenovala im je sutkinja Barbara Čuček godinu dana poslije, 19. rujna 2022., po zakonu koji više ne vrijedi.

Samo dva mjeseca poslije, 22. studenoga, sutkinja Čuček dopušta im posvojenje i petog djeteta, ovaj put četverogodišnje djevojčice, opet po nevažećem zakonu.

Osim broja djece većeg od dopuštenog zakonskog ograničenja, neobična je koincidencija što taj zagrebački par dijeli istu adresu s jednim od parova iz Zambije.

Poseban skrbnik?

Postupak priznanja strane sudske odluke je, kaže Vrhovni sud, dvostranački postupak – a to znači da je protustranka, kad se radi o posvojenju djeteta, samo maloljetno dijete i da treba postojati netko tko će štititi njegove interese. Taj netko je posebni skrbnik kojeg je dužan postaviti i imenovati sud.

Poseban skrbnik zakonska je obveza koju nameću odredbe člana- ka 9. i 10. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, odnosno Zakon o potvrđivanju Europske konvencije iz 2010. godine. Ni u jednom postupku provedenom na Općinskom sudu u Zlataru niti jedno posvojeno dijete iz DR Konga nije dobilo posebnog skrbnika koji bi vodio brigu o njegovim interesima.

U 99 posto rješenja nema osnovnih podataka o biološkim roditeljima

U 99 posto rješenja koja smo analizirali nema osnovnih podataka o biološkim roditeljima, što znači da postoji realna opasnost da djeca nikada neće moći ući u trag svojem podrijetlu. Rokovi čuvanja spisa, koji su za domaća posvojenja zakonski proglašeni trajnima i doživotnima kao jamstvo da će djeca moći provjeriti svoje podrijetlo i identitet, za djecu druge boje kože variraju od deset do trideset godina.

Registar posvojenja za djecu iz Afrike uopće ne postoji. Svako domaće posvojeno dijete ima svoju “košuljicu” u kojoj se čuvaju apsolutno svi dokumenti iz postupka posvojenja, i to doživotno, poput arhivskog spisa.

Za djecu iz Afrike čuva se samo na kratki rok sudski spis. Ne samo da razni suci određuju razne rokove čuvanja, nego isti suci selektivno presuđuju od slučaja do slučaja sutkinja Božić, primjerice, ponekad je odredila čuvanje spisa na deset, a ponekad na trideset godina.

Na primjeru djevojčica s početka teksta, čije je posvojenje odobrila Jasmina Božić, to znači da će one u dobi od 12, odnosno 13 godina izgubiti svaku šansu da jednoga dana, bude li to željele, saznaju istinu o sebi i svojim biološkim roditeljima.

Jer, mjesta na kojemu će moći provjeriti podatke o svojem posvojenju neće biti, spisi će biti uništeni. Djeca po zakonu, kad napune 18 godina, imaju pravo uvida u sve informacije o svome podrijetlu: imaju pravo znati tko su im roditelji i povijest posvojenja, zašto su ih se odrekli. Sutkinje u Zlataru posve su previdjele da djeca imaju pravo na vlastiti identitet koji uključuje informaciju o biološkim roditeljima i podrijetlu. To im jamče UN-ova Konvencija o pravima djeteta i Obiteljski zakon.

Bez provjere i nadovjere

Sudovi su, prema Vrhovnom sudu, dužni provjeriti jesu li posvojitelji upisani u Registar posvojitelja u Hrvatskoj te svu dokumentaciju koju su predlagatelji dostavili sudu proslijediti nadležnom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Prema rješenjima, to nisu učinili niti jednom.

Uz to, za države poput DR Konga, koje nisu potpisnice Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, kad ne postoji dvostrani ili mnogostrani ugovor između država koji ukida ili olakšava legalizaciju, isprave moraju proći postupak pune legalizacije (nadovjere).

I o tom je aspektu Narod.hr ranije pisao.

To znači da su hrvatski suci dužni provesti kontrolu je li strani sud doista donio presudu koju potvrđuju ili je ona krivotvorina, bez ulaženja u njezin meritum.

To čine kroz hrvatsku diplomatsko-konzularnu mrežu, a potvrdu da je presuda doista donesena na stranom sudu daje hrvatski konzulat nadležan za zemlju djetetova podrijetla. Za dokumente djece iz DR Konga niti jedno diplomatsko-konzularno predstavništvo nije bilo uključeno u postupak pune legalizacije javnih isprava izdanih u Kongu.

Sumnjive kongoanske presude o posvajanju

Jutarnji je list imao priliku vidjeti i nekoliko primjeraka kongoanskih presuda o posvojenju. Sadržaj svih presuda i sudionika postupka u dlaku je isti. Samo se mijenjaju imena djece, bioloških roditelja i posvojitelja.

Te presude Suda za djecu u Kinshasi, gradu s više od sedam milijuna stanovnika, opiru se elementarnim zakonima fizike: isti su ljudi isti dan u isti sat bili na dva različita ročišta.

Isto sudsko vijeće, u kojemu je navodno bila ni manje, ni više nego predsjednica suda Mwenyi Kapitene Monique i prisutni članovi vijeća Inier Mvinge, državni odvjetnik i zapisničar Bakambo Bamenga Billy, potom isti odvjetnik koji je zastupao hrvatske parove Mukadi Kamashy, isti socijalni radnik Kabeya Kayembe Didier, sa zadatkom da obavi preliminarne provjere, 10. kolovoza 2022. u 9 sati ujutro održavaju dva različita ročišta temeljem zahtjeva za posvojenje dvaju hrvatskih parova.

Sedam dana poslije isti službenik Suda za djecu Bakambo Bamenga Billy šalje potvrdu o uručenju rješenja o posvojenju matičaru Matičnog ureda gdje je zaprima izvjesni gospodin Maniengi, a potom ih ovjerava javni bilježnik Nyembo Fatuma Marie.

Kad stignu do Hrvatske, ovjerit će ih isti stalni sudski tumač za francuski i španjolski jezik Jagoda Večerina-Tomaić.

Svi su potpisi na tim dokumentima, kako se navodi i u ovjerenom hrvatskom prijepisu kongoanske presude, nečitki, uključujući i potpis javne bilježnice. Dokumenti su osnaženi četvrtastim žigom Ministarstva vanjskih poslova DR Konga koje je potpisala tajnica Ministarstva čiji je potpis opet – nečitak.

Prema kongoanskim presudama djeca su došla iz jedne prihvatne obitelji i to iz Kinshase

Premda su mnogi posvojitelji posljednjih mjeseci redom tvrdili da su njihova djeca uglavnom stigla iz sirotišta u Lubumbashiju, kongoanske presude ih demantiraju. Djeca, prema podacima iz tih presuda, uopće nisu bila smještena u sirotištu, nego u dvije tisuće kilometara udaljenoj Kinshasi, u prihvatnoj obitelji u četvrti Mombele, u općini Limete, u obitelji koja se zove Nkosi Kamba Jacques.

Neobična koincidencija, u više presuda kongoanskog suda djeca su redovito smještena u toj istoj prihvatnoj obitelji.

I takve su kongoanske presude hrvatski sudovi bez trunčice sumnje legalizirali.
“Niti jedno od ovih rješenja o priznanju kongoanske presude ne bi preživjelo reviziju jer ne zadovoljava elementarne uvjete po kojima bi suci trebali raditi”, sažeo je analizu spornih rješenja jedan umirovljeni vrhovni sudac i dodao: “Sram me je kad ovo vidim”.

Za inspekciju nema nepravilnosti

Svi ti golemi propusti Općinskog suda u Zlataru i sva ta rješenja nadležnim institucijama nisu bila sumnjiva. Ni pravosudna inspekcija, kako nas je u više navrata uvjeravao ministar pravosuđa Ivan Malenica, “nije utvrdila nepravilnosti tijekom izvanrednog nadzora nad radom općinskih sudova u Varaždinu i Zlataru”.

Malenica je ustrajao u tvrdnji da su “predmeti dodijeljeni nasumično”. Ministarstvo kao tijelo izvršne vlasti, naglasio je, nije ovlašteno ocjenjivati sadržaj spisa.

>Pravosudna inspekcija nije našla nepravilnosti na sudovima oko posvajanja djece iz Konga

Vrhovni je sud također proveo nadzor u Varaždinu i Zlataru. “Nisu naišli na neregularnosti u radu sudova”, objavili su, ali i dodali da su ustanovili određene “pravne praznine koje u praksi dovode do neusklađenog djelovanja sudova i nadležnog Ministarstva”.

Jutarnji list još je 29. svibnja poslao upit na Sud u Zlataru, ministru pravosuđa i uprave Malenici i predsjedniku Vrhovnog suda Dobroniću. Do danas im nitko nije odgovorio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa