Mnoge to ne iznenađuje, ali neki neobaviješteni i neinformirani građani Hrvatske ostali su zatečeni količinom govora netolerancije i mržnje koji se u posljednje vrijeme širi iz lijevog političkog spektra, pa čak i nečega što bi se moglo nazvati lijevom inteligencijom.
Posljednji se dogodio jučer i došao je iz usta, ni manje ni više, bivšeg predsjednika Hrvatske i redovitog profesora Pravnog fakulteta Ive Josipovića. Iako je dotični godinama uvjeravao javnost i sam sebe da je upravo on najbolji primjer građanske i tolerantne Hrvatske, prvo je večer uoči Velike Gospe podržao necivilizacijski ognjištarski ispad Ivice Maštruka glede vjerskog programa na državnoj televiziji, pa još dodao da „Hrvatska nije katolička džamahirija“ da bi se na njoj prikazivalo toliko vjerskih emisija. Ksenofobne ispade prema Katoličkoj crkvi nastavio je i dan kasnijena samu veliku Gospu, ubacivši u petu brzinu, kada je na svom twitter profilu komentirao propovijed nadbiskupa Barišića vrlo zajedljivim riječima, nepriličnim ne samo njegovom statusu profesora-predsjednika već i čovjeku uopće, pa u stilu glavnog birtijaškog šaljivca opalio: „Stigla svježa bunika“.
> Josipović zločesto na homiliju nadbiskupa Barišića: ‘Stigla svježa bunika?’
Bio je to, napisali smo, nastavak nedavnih napada 77-godišnjeg Ivice Maštruka, člana Programskog bijeća HRT-a, na Katoličku crkvu i državnu televiziju. A sve se to nadogradilo na degutantan i morbidan ispad, također sveučilišnog profesora Engleza dr. Paula Stubbsa kada je najružnijim rječnikom poželio, ni manje ni više, smrt „kurvinom sinu“ kardinalu Josipu Bozaniću. Tolerantno i bez imalo mržnje, nema što.
Naravno, pretpostavljate, da pri tome nije bilo sablažnjavanja i vrištećih naslovnica vodećih hrvatskih televizijskih i tiskovnih medija koje su očito rezervirane samo za Thomspona i njemu slične kada počine „strašan ispad“ poput pjevanja Bojne Čavoglave.
Nije to sve.
To je samo tek jasnije razotkrivanje „uljuđene građanske ljevice“ koja se više nego jasno pokazuje civilizacijski nedoraslom i retrogradnom društvenom skupinom koja gubi tlo pod nogama. To nije kraj ovoljetnih bisera kojim nas tako obilato darivaju SDP-ovci jer je i njihov parlamentarni zastupnik, intelektualac dr. Damir Tomić iz Đakova, „podržao“ bolesnog kardinala Bozanića u njegovoj bolesti i okrijepio riječima: „Neće grom u koprive“.
A Siniša Hajdaš Dončić. On kao iz džepa vadi rasističko-vjerski govor mržnje ne samo prema svom kolegi iz Sabora Zlatku Hasanbegoviću, nego i svim pripadnicima islamske vjere, a ako hoćemo biti korektni do kraja i prema pripadnicima turskog naroda. „Poturice su gore od samih Turaka“, ispalio je notorni Dončić, a na javni poziv za isprikom prilično je lakonski odgovorio da mu je „puna kapa filoustaša“, što god to značilo u kontekstu skidanja table zločinca i diktatora Josipa Broza.
Tu nije bio kraj ispada SDP-ovih ljetnih „zvijezda“ i celebritya koji pune naslovnice skandalima i izjavama koje bude najniže strasti. Na Facebook-status glasnogovornika stranke Glas Ismara Avdagića da takva izjava socijaldemokrata predstavlja novo poimanje dna u hrvatskoj politici, javio se i suprug sisačke gradonačelnike, SDP-ovke Kristine Baniček, Darko Baniček koji je Avdagića priupitao smeta li mu izjava Hajdaša Dončića zato što je i sam poturica ili ga SDP-ovci nerviraju “po defaultu”!
Lijepo, prikladno baš za „građanski“ SDP koji se silno bori protiv govora mržnje.
Kada se sad prijetimo što je svašta izgovorio „razboriti i tolerantni“ Stjepan Mesić o žrtvama poslijeratnih pokolja i svačemu još, Vesna Pusić o silovanim ženama i žrtvama rata, Nenad Stazić i druge političke zvijezde ljevice, pomalo benigno izgleda kada se jave ljevičarski ekstremisti u bezglavom teturanju poput Gordana Bičaka koji je prijetio krvlju i padanjem glava „ako se skine tabla s imenom Tita“, ili svojevremeno kada je član mladeži SDP-a iz Velike Gorice napiše da je „šteta što nije MIG 21 pao 5. kolovoza na Čavoglave“, ili kad zastupnik SDP-a Saša Đujić nakon gostovanja predsjednice Grabar-Kitarović na HRT-u civilizacijski i građanski napiše: „“YES! Opet sam ispala glupa ko k…c!”
O prijetnjama klanjem biskupa Košića člana SDP-a (i neadkevatnoj rekaciji medija i pravosuđa), pa o vrhunskom profesorskom nastupu i izričaju dr. Mate Kapovića prema žrtvama rata „s…m Vam se na Bleiburg“, možemo zaključiti samo jedno – ljevica je izgubila tlo pod nogama i sada sva netolerancija te šarolike interesne skupine izlazi i eruptira poput Vezuva kada su stradali Pompeji.
Sramotni neukus ljevičarskih ispada više je nego dovoljno obilježio Hrvatsku ovih dana i proteklih mjeseci da stvari budu više nego kristalno jasne.
Ako nakon svega ovoga gore napisanoga, od profesora preko saborskih zastupnika do samog predsjednika države, nekome nije jasno što se događa, onda mu nikakva argumentacija ne može pomoći.
Ostaje ipak jedno pitanje: zašto je govor mržnje i netolerancije ljevice toliko eskalirao u posljednje vrijeme?
Nije teško dokučiti par bitnih razloga.
> Hajdaš-Dončić izvrijeđao Hasanbegovića: Hoće li SDP reagirati na ovakvu vjersku diskriminaciju?
Iako se krivica za pad lijeve opcije u Hrvatskoj, naravno, pokušava svaliti na vođu ljevice Davora Bernardića, primarni razlog nije u tome, već je u ideološkom, idejnom i kadrovskom potonuću SDP-a. Sam Vjeran Zuppa priznao je nedavno da se moraju „prešaltati“ sa radničkih prava, sindikata i borbe za malog čovjeka – ideja koje su nosile ljevicu 150 godina, premda najčešće farizejski – na osvajanje kulture, obrazovanja i znanosti. Ovih 75-80% im očito nije dovoljno, pa sada otkrivaju karte da bi se dograbili preostalog. A to neće jer im domaće i međunarodne okolnosti ne idu u prilog, dapače počinju gubiti i ono što već imaju. Odricanje od ideologije i idejni vakuum koji je pri tome nastao svodi sve na borbu između ustaša i partizana, progresivnih i konzervativnih, krezubih ognjištara i „urbanih ljevičara“, naprednih i retrogradnih, crnih i bijelih i ostaloga što je zapravo sama i čista elementarna forma političke bijede koju više ne mogu „prodavati“ kao političku borbu jer je narodu prekipjelo od lažnih dihotomija i poziva na političke džihadske ratove protiv mitskih protivnika.
Što se tiče kadrovskog ekipiranja, SDP iz godine u godinu sve više tone, a u ovo vrijeme je došao do samog potonuća na dno. Kada se kao spasitelji „socijaldemokracije“ ili SDP-a prizivaju kontroverzni Grbin, Ranko Ostojić, Arsen Bauk ili Sabina Glasovac – jasno je koliko je sati.
Niti međunarodne okolnosti ne idu na ruku „internacionalistima“ obično prepunima lažne frazeološke patetike i tek makijavelističke zainteresiranosti ljevice u pitanjima o pravima manjina, toleranciji, imigrantima, LGTB zajednici ili bilo čemu drugome na čemu mogu zaraditi političke bodove. Fokus političke javnosti se pomiče udesno čak i medijski, pa danas više ne zauzimaju tako dominantno niti medijski prostor kao prije 10-15 godina, a osobito ih „smeta“ pojava neovisnih medija koji potkopavaju lijevo-liberalnu dominaciju. Pojava Putina u Rusiji, Trumpa u Americi, Brexit, jačanje katoličke Srednje Europe kroz Višegradsku skupinu, te potop ljevice na brojnim izborima zadnjih godina, reflektira se i na političko nebo u Hrvatskoj.
Stoga su nervozni ispadi koji na površinu izbacuju pravo lice i najniže strasti do jučer lažno uglađenih i pristojnih profesora, u suštini očekivani i dobri. Osobito za sve one koji svih ovih godina nisu vjerovali onima koji su ukazivali da je u Hrvatskoj izvor netolerancije i govora mržnje baš – na ljevici.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
