Na proslavi Oluje u Kninu u svom je govoru predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković poručio kako treba imati “hrabrosti i ljudskosti iskazati pijetet prema žrtvama drugih naroda, jer kao zemlja koja je pobijedila u nametnutom ratu žalimo zbog svih stradalih, žalimo zbog svih civila ne samo Hrvata, nego i Srba, kao i drugih nacionalnosti”.
Nakon parlamentarnih izbora, u Kninu je obilježena obljetnica veličanstvene VRO Oluje, potom je Plenković u nedjelju obišao Goli otok, izaslanica predsjednika Sabora, Zdravka Bušić, Macelj, a ministar branitelja danas posjećuje Grubore, mjesto stradanja, prema nekim izvorima petorice, a prema nekim šestorice Srba nakon VRO Oluja.
Treba istaknuti kako su zločini nad Srbima, civilima, bili incidenti koji se nisu smjeli dogoditi, no nažalost događaju se u svakom ratu, za razliku od zločina na području RH i BiH koji su bili pomno planirani, organizirani i sustavno provođeni od strane srpske vojske.
Plenković, na ovaj način izjednačava Grubore, Goli otok, Macelj i oslobodilačku akciju Oluja na koju je po prvi put došao potpredsjednik Vlade iz redova SDSS-a Boris Milošević.
Prema žrtvama treba iskazati pijetet, ali akcija Oluja, Goli otok i Grubori nisu isto
Nakon odlaska Miloševića u Knin, koalicijski partner Plenkovićevog HDZ-a, SDSS za koje je Oluja etničko čišćenje, inzistirao je da HDZ-ovi predstavnici u vlasti dođu na obilježavanje stradanja srpskih civila u Gruborama.
Plenković je dogovorio odlazak izaslanika u Grubore (mnogi smatraju iz svojih osobnih političkih interesa, a kako bi sastavio Vladu) suprotno interesima hrvatske države te zločin koji je bio iznimka podigao na razinu sistematskih zločina i napada koje je počinio komunistički te velikosrpski režim.
Zločin u Gruborima predstavlja odstupanje od pravednog postupanja hrvatske vojske prema ratnim zarobljenicima i civilima u tijeku vojnih akcija u kojima su oslobađali svoj nacionalni teritorij. Važno je napomenuti kako iza zločina u Gruborima nisu stajale institucije hrvatske države. Za razliku od Grubora, Macelj, Goli otok i brojna druga stratišta diljem zemlje primjer su sustavnog terora nad zarobljenicima, hrvatskim stanovništvom te civilima. Grubore je Plenković ovim postupkom izjednačio s komunističkim te srpskim zločinima tijekom Domovinskog rata i nehumanim postupanjima koji su bili pravilo i službena politika komunističkog i srbijanskog režima.
Naime, ovim činom, individualizirani zločin počinjen u Gruborima, izjednačava se sa Golim otokom, počinjenim od strane zločinačkog, komunističkog i jednopartijskog režima te VRO Olujom koja je dokinula velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, kao i Maceljom koji je najveće stratište unutar granica Republike Hrvatske s do sada 1.163 utvrđenih hrvatskih žrtava komunizma.
“Zločini protiv Hrvata i Hrvatske, okupacija, bili su sustavni, službena politika Beograda i KOS-a, dok su zločini nad Srbima, civilima, bili incidenti vrijedni dubokog žaljenja, no iza njih nisu stajale institucije hrvatske države, to su bile hijene rata s hrvatske strane, a ne hrvatski general, ministar Šušak, Tuđman… Uz podsjećanje na ovaj Miloradov “državotvorni” intervju, čestitam Pupovcu obljetnicu “Oluje” kojoj će prisustvovati i njegov čovjek, a još više mu čestitam na tome što je Tomu Medveda poslao u Grubore. Tamo ni jednom predstavniku institucija RH nije mjesto jer, utvrđeno je u Haagu, nemaju veze s tim zločinom. Izuzev DORH-a”, napisao je Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Što se dogodilo u Gruborima?
Komemoraciji u Gruborama nazočit će potpredsjednik vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i potpredsjednik vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević. Doći će i predsjednik Republike Zoran Milanović te specijalni izaslanik srpskog predsjednika Aleksandra Vučića za pitanje nestalih Veran Matić.
Grubori su zaseok pored Plavnog, dvadesetak kilometara nedaleko od Knina. Nakon operacije Oluja, krajem kolovoza 1995., točnije 25. i 26. kolovoza, ondje je, prema nekim izvorima, ubijeno je 5, a prema nekim 6 srpskih civila. Zločin se dogodio dva i pol tjedna nakon završetka operacije Oluja (Oluja je trajala od 4. do 7. kolovoza 1995.).
Ubojstva su počinjena tijekom antiterorističke policijske operacije na tom području. Slobodna Dalmacija je 2009. godine navela imena petorice žrtava: 80-godišnjeg Miloša Grubora, 65-godišnjeg Jove Grubora, 90-godišnje Marije Grubor, 41-godišnjeg Đura Karanovića i 51-godišnje Milice Grubor.
Ovaj je zločin bio uvršten u optužnicu Haškog suda protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, koji su oslobođeni krivnje. Za zločin su pred Vrhovnim sudom RH bili optuženi i Igor Beneta, Božo Krajina i Frano Drljo, pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko. Igor Beneta počinio je samoubojstvo 2011., a Božo Krajina i Frano Drljo pravomoćno su oslobođeni u listopadu 2019.
Maretić: ‘Taj izolirani slučaj ne može se usporediti s Olujom, oslobodilačkom operacijom’
Na Hrvatsku je 90-ih izvršena agresija, a Oluja je samo posljedica te agresije.
“General Medved u Domovinskom ratu dao je sve od sebe za ovaj narod i za ovu državu. Potom je u miru nastavio raditi za izgradnju pozitivnog društva, ali kada je riječ o njegovu odlasku u Grubore, mislim da se taj dio priče ne bi trebao vezati uz Oluju. Riječ je o pojedinačnom i izoliranom slučaju, žrtve su se dogodile i to treba poštovati. General Medved ide u Grubore, mi smo civilizirani narod, mi smo katolici, mi smo kršćani i priznajemo žrtvu, ali pritom ne treba vući paralelu sa Olujom. Taj izolirani slučaj ne može se usporediti s Olujom, oslobodilačkom operacijom HV-a koja je spriječila ono što je naumio okupator, niti se može usporediti s velikosrpskom politikom, koja je uzrokovala 100 stratišta gdje se treba pokloniti”, kazao je Krešimir Maretić, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi vezano uz odlazak ministra Medveda u Grubore.
Kada govorimo o zločinima nad civilima u Domovinskom ratu, treba podsjetiti da je u Domovinskom ratu, prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, koje je dr. sc. Nazor donio za Večernji list, stradalo ukupno oko 6.650 civila. Jedan dio tih civila agresorske su snage ubile za vrijeme okupacije, na područjima pod zaštitom UN-a, tzv. UNPA-zonama, u razdoblju kada nije bilo ratnih djelovanja. Brojni hrvatski civili koji nisu napustili svoje domove izgubili su život samo zato što su Hrvati.
Goli otok
U nedjelju je predsjednik Vlade Plenković s ministrom Olegom Butkovićem posjetio Goli otok povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih sustava.
“Odajemo počast žrtvama komunističkog režima, koji je jedan od totalitarnih sustava, koji je obilježio povijest 20. stoljeća, isto tako Hrvatske i hrvatskoga naroda. Ne samo onih koji su ovdje relativno kratko nakon drugog svjetskog rata završili u kontekstu Informbiroa, nego i kasnije, brojni politički zatvorenici”, rekao je Plenković prilikom posjeta otoku.
Goli otok počeo se koristiti davne 1949. godine kao politički zatvor za žrtve unutarpartijskih čistki nastalih nakon raskola Tita s Informbiroom i Staljinom, da bi kasnije poslužio za žrtve svih ostalih obračuna s neistomišljenicima unutar Komunističke partije bivše Jugoslavije.
Ljudi koji su poslani na Goli otok nikada nisu procesuirani, niti im je suđeno već su jednostavno poslani na “preodgoj” administrativnom odlukom. Mnogo zarobljenika stradalo je od loših uvjeta ili su počinili samoubojstvo. Smatra se da broj umrlih premašuje 400 osoba, ali taj broj još nije točno utvrđen. Također, nitko nije osuđen, niti je odgovarao zbog neljudskog postupanja prema zatvorenicima, mučenjima i izrabljivanju.
Macelj
Istovremeno se u nedjelju održala komemoracija na Macelju. Macelj je stratište tisuća hrvatskih žrtava, sa 130 grobnih jama, najveće po 1.250 ekshumiranih žrtava, među kojima su i 21 svećenik, franjevac i bogoslov.
„Ovdje su pogubljeni civili, svećenici, bogoslovi, časne sestre i vidite koliko ima grobnica, masovnih grobnica, prikrivenih i sakrivenih još uvijek u ovim šumama. Ali budimo zahvalni na svemu što hrvatska Vlada čini, imali smo i ovog ljeta iskapanja i ja se nadam da smo na dobrom putu, putu pomirenja”, kazala je u endjelju izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, Zdravka Bušić, predsjednica Odbora za Hrvate izvan RH.
Damir Borovčak, dopredsjednik udruge Macelj 1945. istaknuo je kako medije ne zanimaju zločini počinjeni od strane partizana. Rekao je da je to odraz stanja današnjeg dvoličnog hrvatskog društva koje je, smatra, još uvijek neosjetljivo na sve žrtve podjednako.
“Diskriminira žrtve po političkim prosudbama pojedinaca, urednika medija i ideoloških političara bez osjećaja. Takvih jama po maceljskoj gori sigurno ima još puno, no prošlo je na žalost namjernih 28 godina političkog nemara, pa su svjedoci biološki izumrli, a na takom velikom prostranstvu dovoljno je samo malo promašiti traženu jamu i da se ništa ne nađe”, objasnio je Borovčak.
Je li Plenkovićevo izjednačavanje izoliranog zločina u Gruborima, sa srpskim i komunističkim zločinima koji su bili pravilo, interes Hrvatske?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
