Dok totalitarni sustavi podrazumijevaju korupciju, s obzirom da je zloupotreba vlasti u temeljima građena na neograničenoj samovolji, u demokratskim političkim sustavima ona se pojavljuje kao jedan od patoloških oblika, piše Damir Grubiša u radu koji je 2011. objavljen u sklopu časopisa Politička misao. Osvrnuo se na antikorupcijsku politiku u Hrvatskoj. Nažalost i četiri godine kasnije tema je u Hrvatskoj itekako aktualna.
Nakon raspada komunizma, korupcija se brzo širila postkomunističkim zemljama kao rezultat različitih čimbenika. U Hrvatskoj je situacija bila pogoršana samim ratom i i ratnim profiterstvom kojeg su pratile korumpirane privatizacije i manjak antikorupcijskog standarda u u političkoj kulturi zemlje. Hrvatska je na putu članstva u Europskoj Uniji morala usvojiti set konkretnih mjera koje se suprotstavljaju širenju korupcije u društvu.
Antikorupcijsko desetljeće 1990-2000
Politička korupcija je maligna bolest koja može utjecati na sve političke zajednice i sisteme, piše Grubiša.
Dok totalitarni sustavi podrazumijevaju korupciju, s obzirom da je zloupotreba vlasti u temeljima građena na neograničenoj samovolji, u demokratskim političkim sustavima ona se pojavljuje kao jedan od oblika patologije unutar političkog procesa. Taj je oblik devijacije unutar demokracija ujedno i svjetski fenomen kao jedan od efekata globalizacije. Osim globalizacije, drugi čimbenik koji je učinio korupciju vidljivijom jest unaprijeđena informatička tehnologija, ističe Grubiša.
Vladini poslovi nisu tajni kao u prošlosti. Sve se više informacija objavljuje javno. Treći čimbenik je tzv. „kraj povijesti“ (pobjeda nad sovjetskim komunizmom) kojim je došlo do rasta demokratizacije i sudjelovanja javnosti u javnim poslovima. Ova tri faktora razotkrila su korupciju kao najopasniji oblik patologije unutar modernih demokracija.
1993. Svjetska Banka započinje globalni antikorupcijski program nakon što su otkriveni razmjeri korupcije u svijetu. Općenito govoreći otkriveno je tada kako je 10 posto sv. BNP-a potrošeno na koruptivne radnje. Značajne antikorupcijske mjere tada su lansirane na međunarodnu razinu. Tijekom devedesetih započele su s radom brojne organizacije i akcije u borbi protiv korupcije.
Kako se sve navedeno odrazilo na Hrvatsku?
Politička korupcija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je korupcija kao veliki problem prepoznata tek nakon 2000. unatoč činjenici da su istraživanja o tome provedena već 1994.
Istraživanja Transparency Internacionala iz 1999. pokazala su kako se Hrvatska nalazi na 74. mjestu korumpiranih zemalja od njih ukupno 105 (na posljednjm mjestu je najkorumpiranija zemlja, dok je prva najmanje korumpirana). Hrvatska se već tada nalazila u nezavidnoj poziciji, a rezultati su s godinama oscilirali. Vrhunac je dosegnut 2003. kada je Hrvatska na ljestvici bila 51., dok je 2009. pala na 66. Mjesto.
Veliki razmjeri korupcije mogli su se povezati s različitim čimbenicima, a naglašano je njih nekoliko. Među njima su naslijeđe starog sistema, mentalitet tradicionalno korupcijske kulture, ratne neprilike, netransparentan proces privatizacije državnog vlasništva, zatim koncept same države tada; država kao ultimativni simbol nacionalne snage i moći umjesto modela moderne države koja služi svojim građanima, navodi Grubiša.
Iz navedenoga opet proizlazi birokracija stvorena na temeljima starog sistema. Naime dvije trećine od 65 000 zaposlenih u administraciji na centralnoj razini odabrano je bez javnog natječaja, a na temelju lojalnosti vladajućim elitama.
Jedan od čimbenika korupcije je i tzv. „hiperbiroratizacija“ kroz koju su državna radna mjesta dobivana kao nagrada za političku lojalnost. Iz toga je proizašao tzv. „hiper-normativizam“ u kojem je, s druge strane, nedostajalo pravnih akata protiv korupcije.
2002. Sabor je objavio Nacionalni program za borbu protiv korupcije, a prvo specijalizirano antikorupcijsko tijelo postao je USKOK osnovan 2001. Međutim s promjenom vlasti 2003. Hrvatska ponovno pada na skali Indeksa percepcije korupcije koji objavljuje Transparency International.
Govor o borbi protiv korupcije ponovno oživljava 2006. s pregovorima o priključenju EU koja je na taj problem ukazala kao na jednu od glavnim prepreka ulaska RH u Europsku uniju. Ipak godinu dana kasnije EU je objavila kako je korupcija i dalje na visokoj razini unutar zemlje, a u izvješću 2009. Godine stoji kako je korupcija u zemlji i dalje sveprisutna.
Konačno, sve navedeno rezultiralo je Akcijskim Planom s nultom stopom tolerancije na korupciju koji je objavljen 2010. Navedeno je bio uvjet Europske komisije kako bi Hrvatska pristupula Europskoj uniji i korištenju sredstava EU fondova.
Rezultati ‘mjera’ u borbi protiv korupcije
Dugotrajni pregovori o ulasku Hrvatske u Europsku uniju rezultirali su tzv. „mjerama“ koje su pokazale da je borba protiv korupcije visoko na listi prioriteta EU.
Lansiranje antikorupcijskog plana 2010. bila je jedna od mjera za pripremu pregovora na području pravosuđa, no Europska komisija, umorna od dugih pregovora, odlučila je preformulirati mjeru iz otvorene u zatvorenu. Europska komisija je tada s vladinim pregovaračkim timom dogovorila sustavni rad na antikorupciji iako je poglavlje naizgled formulirano na neutralan način.
No, različite političke afere danas pokazuju kako kako se Hrvatska i dalje bori s korupcijom.
Prema zadnjim istraživanjima, iz prosinca 2014. na ljestvici od 175 zemalja prema Indeksu percepcije korupcije Hrvatska je na 61. mjestu. U odnosu na prošlu godinu Hrvatska je nazadovala za četiri mjesta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
