Filmom ”Zalazak stoljeća – Testament L. Z.” kontroverznog redatelja, Lordana Zafranovića, koji je tijekom komunističkog režima s pravom smatran režimskim redateljem, 12. veljače počinje ciklus filmova u riječkom HNK-a Ivana pl. Zajca u sklopu obilježavanja 70-godišnjice pobjede nad fašizmom i oslobođenja grada Rijeke. Tom prigodom HNK-a Ivana pl. Zajca pretvoriti će se u kino dvoranu te se pokreće filmski program pod nazivom ”Kino pobjeda”, prikazivati će se igrani i dokumentarni filmovi domaćih i stranih autora koji afirmiraju ”antifašističke vrijednosti.”
Lordan Zafranović početkom devedesetih napustio Hrvatsku
Inače, Lordan Zafranović jedan je od onih iz svoje branše, poput Rade Šerbedžije ili Mire Furlan, koji su početkom Domovinskog rata napustili Hrvatsku i koji je poznat po žestokim kritikama Tuđmana i ratom pogođene Hrvatske devedesetih godina. Dokumentarni film ”Zalazak stoljeća – Testament L.Z.” snimljen je u koprodukciji Hrvatske televizije 1994. godine, no, nikada nije prikazan na javnoj televiziji, što nikoga ne čudi s obzirom na činjenicu da redatelj u svom dokumentarcu zapravo tvrdi da je Hrvatska devedesetih na neki način nasljednica Pavelićeve NDH, odnosno, da je rat devedesetih nastavak Drugog svjetskog rata. “Napravio sam film koji je ocijenjen kao antihrvatski, o ustašama, u povodu suđenja Andriji Artukoviću, Testament”, rekao je o filmu Zafranović.
Bolji poznavatelji lika i djela kontroverznog Lordana Zafranovića sjetiti će se njegove tvrdnje da je Hrvatska devedesetih nastavak NDH i zbog činjenica da se novac u Hrvatskoj naziva kuna, baš kao i za vrijeme Pavelićeve NDH.
”Antifašizam” s komunističkim licem
Nakon promjene vlasti trećeg siječnja 2000. godine mnogi ”disidenti” devedesetih vratili su se u Hrvatsku i dobili su, zašto to ne reći, brojne privilegije, pa tako Ministarstvo kulture novcem iz državnog proračuna financira projekte koji uglavnom afirmiraju ”antifašizam” s komunističkim licem.
Za dokazivanje ove teze nije potrebno puno truda, dovoljno je napraviti usporedbu na koji način institucije hrvatske države koje odlučuju o financiranju raznih ”kulturnih” događanja tretiraju Domovinski rat i recimo, na početku članka navedeni, projekt u Rijeci. Ako smo se složili da je Domovinski rat također jedan od temelja hrvatske države nejasno je zašto nema isti tretman kao i neki projekti koji navodno ”afirmiraju antifašističke vrijednosti”?
Novac poreznih obveznika uvijek u pogrešnim rukama
Zanimljivo je spomenuti da je filmski program riječki HNK osmislio u suradnji s Udrugom UKUS, osnovanom 2009. u Rijeci, a koja je usmjerena na proizvodnju autorskih filmova hibridnog žanra te promociju edukacije neistraženih filmskih formi. O čemu zapravo govorimo najbolje će opisati činjenica da na web stranicama UKUS-a možete pronaći informaciju da udrugu podržavaju Hrvatski audiovizualni centar(HACV) i Zaklada ”Kultura nova”. Zakladu ” Kultura nova” osnovala je Republika Hrvatska, kako navode, ‘na poticaj udruga civilnog društva’ za civilni sektor u kulturi. I jedni i drugi, kako smo već pisali, financiraju se od poreznih obveznika.
”Dani Domovinskog filma”
S druge strane, prije tri mjeseca u zagrebačkom kinu Tuškanac održao se prvi filmski festival o Domovinskom ratu u Hrvatskoj – ”Dani Domovinskog filma”, radilo se o reviji dokumentaraca o istaknutim pojedincima, gardijskim brigadama i vojnim akcijama iz vremena borbe za slobodu Hrvatske.
Dani Domovinskog filma zapravo je projekt udruge Žene u Domovinskom ratu i predsjednice te udruge Marije Slišković, hrabre i uporne žene koja je uložila mnogo truda i upornosti kako bi se ženama koje su silovane tijekom agresije na Hrvatsku priznao status žrtve. Njihova borba za nekakvu satisfakciju, definiranu kroz Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, još uvijek traje.
Istaknimo i kako je posljednjeg dana festivala, koji je trajao tri dana, 17. studenoga prikazan film o vukovarskom heroju i novinaru Radio Vukovara, Siniši Glavaševiću, ubijenom na Ovčari poslije pada Vukovara, ”Zaustavljeni glas”.
Odnos prema ”antifašizmu” i Domovinskom ratu
Na ovom su festivalu, u pauzama između filmskih projekcija, organizirane tribine i okrugli stolovi o prikazanim filmovima te filmske radionice za mlade, na kojima se itekako puno moglo naučiti.
Kada takve Dane Domovinskog filma nisu podržale niti financirale one institucije koje financiraju filmove koji navodno ”afirmiraju antifašističke vrijednosti” o kakvoj ravnopravnosti i objektivnosti možemo govoriti u Hrvatskoj? Imaju li u konačnici branitelji i teme koje govore o Domovinskom ratu ravnopravan status s ”antifašistima” i temama koje navodno obrađuju ”antifašizam”? Nemaju, barem ako je suditi po odbijenicama koje su dobili kada je u pitanju financiranje ”Dane Domovinskog filma”!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
