Predsjednik HDZ-a i hrvatske Vlade Andrej Plenković stalno ponavlja neistinu da je ratifikacija Istanbulske konvencije bila dio predizbornog programa HDZ-a.
No to baš nije cijela istina, kako upućuje Ivana Maletić – koja je vodila radnu skupinu za izradu predizbornog programa HDZ-a.
> U ime obitelji: Analiza koristi i šteta ne opravdava ratifikaciju IK
Plenković se poziva na stranicu 94. programa, gdje se u rubrici “Ravnopravnost spolova” (strana 93) nalazi podrubrika “Više skloništa, pravna i financijska pomoć žrtvama obiteljskog nasilja”. Citiramo sporni odjeljak u cijelosti:
Hrvatsko je društvo suočeno s problemom nasilja u obitelji. Osigurat ćemo veći
broj skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja te im omogućiti zaštitu i
odgovarajuću pravnu i financijsku pomoć. Smatramo apsolutno neprihvatljivim bilo
kakav oblik fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja te ćemo značajno unaprijediti
sustav prevencije i zaštite od svih oblika nasilja kroz institucije i potporu udrugama
civilnog društva čije je djelovanje usmjereno na to područje. U potpunosti ćemo
ispuniti obveze prema Istanbulskoj konvenciji koja je za Republiku Hrvatsku
stupila na snagu 2014. Konvencija sadrži područja prevencije, zaštite od progona,
kao i temeljne mjera nadzora provođenja propisa.
Ravnopravnost spolova, ne rodova
Dakle, tu se govori o “ravnopravnosti spolova“, a ne “ravnopravnosti rodova” ili “rodnoj ravnopravnosti” – i nigdje se ne spominje ratifikacija Istanbulske konvencije već samo obaveze vezane za sprječavanje nasilja i financiranje NVO-a. Premijer tvrdi da nigdje nije rekao da neće ratificirati tu konvenciju, što je istina, ali isto tako nigdje izrijekom nije naveo da hoće.
Osim toga, zaštita svih žrtava od svakog nasilja definirana je kroz 48 odredbi Istanbulske konvencije (od poglavlja „Prevencija“ do poglavlja „Migracija i azil“) koje sadrže mjere i mehanizme za sprječavanje i kažnjavanje nasilja nad ženama i djecom te zaštitu žrtava – a svih 48 mjera i mehanizama već je ugrađeno u hrvatsko zakonodavstvo.
Podsjetimo, Ivana Maletić je na tvrdnje premijera odgovorila facebook statusom u kojem ističe, “Ratifikacija nije spomenuta niti jednom riječju upravo zato jer je radna grupa za izradu Programa smatrala da je Konvenciju u dijelu mjera za zaštitu žena od nasilja neophodno u potpunosti primjenjivati te uvesti i dodatne zaštitne mehanizme, međutim zbog sporne rodne ideologije koja se Konvencijom uvodi daljnji korak, a to je ratifikacija nije naveden.
Sporna je bila tad, a i sad je, uz definiciju roda u članku 3b. i točka 53. Pojašnjavajućeg izvješća u kojoj je navedeno, citiram: „Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje skupine osoba kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onom što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama „muško“ ili „žensko“…“.
Iz ove točke Pojašnjavajućeg izvješća jasno je da definicija roda u Konvenciji pojedince, koje (i to apsolutno nitko ne spori) treba zaštiti od nasilja i u društvu razvijati atmosferu prihvaćanja i razumijevanja, uvodi kao univerzalnu vrijednost i daje poruku svima da se rod bira i nije u skladu sa spolom. Po tome se trebaju utvrđivati politike – članak 6. Konvencije i obrazovni programi – članak 14. Konvencije. S tim se nikako ne mogu složiti”
Pritisak na disidente
No unatoč ovoj kontroverziji, premijer već mjesec dana obilazi Hrvatsku i šalje svoje emisare kako bi “progurao” ratifikaciju od koje Hrvatska svakako neće imati koristi, ni neposredne a zacijelo ni posredne, ali uz koju se osim rodne ideologije vezuju i veliki troškovi koje je HDZ-ova Dubravka Šuica, inače zagovornica ratifikacije, procijenila na milijardu kuna godišnje.
Na članove stranke koji ne žele podržati IK vrši se pritisak, neki su izašli iz stranke ili dali ostavku na sve stranačke dužnosti, nekima se događaju neugodne stvari i u javnost dolaze dokumenti koji ih sramote, a čak i visoki dužnosnici poput Stiera bi mogli na kraju biti izbačeni iz stranke.
No dok Premijer ulaže trud kakav još od njega nismo vidjeli da progura Istanbulsku, istovremeno ne ulaže nikakav trud da ispuni neka druga obećana iz predizbornog programa HDZ-a koja stvarno postoje u tom dokumentu, i koja nisu sporna.
> Dr. Sanja Bilač: “Plenković planski vodi Hrvatsku do potpunog sloma!”
Recimo, u programu se nalazi, na str. 46 pod rubrikom “Strateški infrastrukturni projekti”, “Izgraditi željezničku infrastrukturu, počevši od koridora 5b (Mađarska-BotovoZagreb–Rijeka)” o kom nismo u ovih preko godinu dana čuli niti riječ. Spominje se i auto cesta do Dubrovnika, što je vjerojatno posve nerealno, no bilo je u obećanjima, izrijekom. U međuvremenu, do Rijeke se vlakom putuje, nešto preko sto i pedeset kilometara, preko četiri sata, što je brzina kojom se putovalo i prije stotinjak godina.
Od projekata – ništa
Spominje se, na strani 86, i provedba projekata urbanog razvoja u sedam većih hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Pula i Slavonski
Brod): “Izdvojeno je 2,6 milijarda kuna za projekte razvoja urbane infrastrukture usmjerenih poboljšanju kvalitete života ljudi u ovim gradovima. Isto tako iz EU fondova planiramo ulaganja u pet slabije razvijenih područja koja se još uvijek nisu oporavila od posljedica agresije na Hrvatsku u vrijeme Domovinskog rata. Osigurano je 938 milijuna kuna za obnovu gospodarske, socijalne i društvene infrastrukture te zapošljavanje mladih u Kninu, Benkovcu, Petrinji, Vukovaru i Belom Manastiru s pridruženom općinom Darda”, navodi se.
Nismo već neko vrijeme vidjeli Premijera u tim gradovima, pojavio se u Slavonskom brodu krajem prošlog mjeseca zbog zagađenja vode, ali građani baš nisu bili oduševljeni njegovom pojavom. Na problemima Broda poput zagađenja iz rafinerije u BIH i vode se očito nije radilo ništa, iako tu svakako dio odgovornosti leži i na gradskim vlastima. Isto tako, iz gradova poput Knina i Belog Manastira ljudi masovno iseljavaju u inozemstvo, a premijer se baš nije potrudio obilaziti gradove iz kojih Hrvati masovno iseljavaju i pokušati ih nagovoriti da ostanu u Hrvatskoj, te im dati neke razloge da ostanu. A ratifikacija Istanbulske sigurno nikog neće ponukati da ostane.
Isto tako, već na starni osam, spominje se kako će se slijedeća četiri, najvažnija, poglavlja baviti temama kao što je “jačanje obitelji, stvaranje sigurnog društvenog okruženja u cilju zaustavljanja dugotrajnog trenda prirodnog pada stanovništva, jačanje pravne sigurnosti, borba protiv korupcije, stabilne javne financije i ravnomjeran razvoj Hrvatske.”
Od svega toga zapravo nismo vidjeli ništa, niti je u to uložen neki poseban napor. A da je dio napora koji je uložen u proguravanje ratifikacije Istanbulske konvencije primijenjen na to, možda bi Hrvatska danas ipak izgledala zeru bolje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
