Ustavni sud donio je političku odluku i odbio prijedlog udruge U ime obitelji te neće pokrenuti postupak ocjene suglasnosti sa zakonom i Ustavom Republike Hrvatske Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanja uvjeta i pretpostavki za ”promjenu spola” i/ili života u drugom rodnom identitetu te ocjenu ustavnosti Zakona o maticama. Isto je USUD presudio i 2021. U novoj odluci ponovno je izdvojeno mišljenje, kao i 2021., imao sudac Miroslav Šumanović koji se nije složio s većinom sudaca.
> UiO: USUD je iznio političko mišljenje i ne razlikuje zakon i pravilnik
Radi se o zakonu koji u praksi omogućava “promjenu spola” kako hormonalnom terapijom tako i vlastitom izjavom odnosno tvrdnjom da osoba osjeća kao da živi “u drugom rodnom identitetu”. Protiv te je odluke ponovno je bio sudac Miroslav Šumanović.
“U izdvojenom mišljenju od 20. srpnja 2021. iscrpno sam izložio razloge neslaganja sa stajalištem većine o problematici suglasnosti s Ustavom osporenog propisa u segmentu promjene temeljnog upisa spola kao identitetske odrednice u državnoj matici rođenih po osnovi ‘života u drugom rodnom identitetu’. S obzirom na obrazloženje rješenja u ovoj stvari, razlozi ranijeg izdvojenog mišljenja u cijelosti su primjenjivi i u kontekstu ovoga predmeta pa na iste upućujem radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja”, istaknuo je Šumanović u novoj odluci.
Njegovo mišljenje nije se promijenilo od 2021. Tada je istaknuo da “osporenu zakonsku odredbu ocjenjujem ustavnopravno problematičnom po više osnova a razloge većinskog stajališta pogrešnim i nekonzistentnim”. Dodao je da je više riječ o domišljajući izlikama nego o čvrstoj i serioznoj argumentaciji. U nastavku donosimo tri problema odredbe USUD-a koje je istaknuo Šumanović.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Ideološki konstrukt
Prvi je problem formalne naravi i tiče se narušavanja načela vladavine prava i zahtjeva koji iz njega proizlaze, osobito pravne sigurnosti. Temeljni preduvjet pravne sigurnosti je preciznost i jasnoća sadržaja pravnoga propisa. Ovdje zakonom uopće nije određen sadržaj ključne sintagme života u drugom rodnom identitetu”, jer nije riječ o pravnom standardu poznatoga i usvojenoga sadržaja, nego de facto o ideološkom konstruktu.
S obzirom na njegovu semantičku kompleksnost i atipičnost, suštinski smisao “života u drugom rodnom identitetu” nije jednostavno dokučiv. S druge strane, takav pojam specifičnoga “života” je konstitutivna pretpostavka promjene temeljnoga upisa spola (čvrsto baziranoga na objektivno provjerljivim, biološkim datostima) u državnoj matici rođenih, a to isključivo na osnovi proizvoljne i posve slobodne (moralno i razumski neuvjetovane) volje upisanoga pojedinca. Radi se u biti o upisu činjenice nečije volje da bude određenoga spola drukčijeg od njegovog biološkog, a ne o upisu promijenjenoga spola kao stvarne, empirijski provjerljive činjenice.
>Birokracija oko ‘promjene spola’ na kušnji: U ime obitelji traži ocjenu ustavnosti
Time se državna matica rođenih u tom aspektu pretvara u evidentiranje virtualne ili subjektivne “stvarnosti”, odnosno u unošenje podataka koji nemaju usidrenost u zbilji i objektivnoj stvarnosti. Na ovaj način je negirano klasično pravno načelo “ex facto oritur ius” (pravo izvire iz činjenice, iz stvarnosti, zbilje) koje jamči racionalnu svrhovitost pravnog uređenja društvenih odnosa. To može rezultirati i pravnim kaosom, ako npr. biološka žena, naknadno upisana kao muškarac prema “osjećaju” rodne pripadnosti, rodi dijete, što bi s obzirom na načelo mater semper certa est dekonstruiralo i sam pojam majčinstva kao isključivo obilježje ženskoga spola, jer se pod taj pojam sada de facto može podvesti i pravno priznati muškarac. Slično je i s mogućim zavrzlamama u vezi s ustavnim i zakonskim zahtjevom da bračni supružnici budu osobe različitoga spola.
Upravo zato bi pretpostavke dopustivosti takvih upisa, odnosno promjena upisa morale biti precizno normirane. Ne samo u svrhu ozbiljnosti institucije državnih matica, nego i zaštite pravne pozicije podnositelja ovakvih zahtjeva koji razumno očekuju predvidivost u kriterijima odlučivanja o njihovom traženju.
Koga se zakonom štiti?
Dakle, zakonom nisu određene karakteristike ili intenzitet “života u drugom rodnom identitetu” o kojem posljedično ovisi promjena upisa spola u matici rođenih, nego je to prepušteno resornom ministru zdravstva. Ni provedbeni akt, međutim, osim zahtjeva pribave nalaza specijalista psihijatrije, mišljenja kliničkoga psihologa i izvješća nadležnoga CZS-a o osobnim i obiteljskim prilikama, ne određuje nikakve supstancijalne pretpostavke odn. kriterije prema kojima nadležno Nacionalno zdravstveno vijeće odlučuje o tome hoće li izdati pozitivno Mišljenje kao formalni uvjet (“dokument”) za zahtjev koji se upućuje nadležnom matičaru u svrhu upisa promjene spola u državnoj matici (članak 3. Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu, “Narodne novine” broj 132/14.).
>USUD: Zakon koji omogućuje ‘promjenu spola’ izjavom osobe da ‘živi u drugom rodnom identitetu’ je ustavan
Ni pravno-politički, odnosno koncepcijski nije jasno – a nije jasno ni prema argumentima većinskoga stajališta, koga se zapravo ovim zakonom štiti, odnosno koje se vrijednosti promoviraju. Je li riječ o zaštiti privatnosti i osobne autonomije shvaćene kao apsolutno pravo svakoga da za sebe odredi vlastiti smisao i osobni identitet po svojoj posve autonomnoj i ničim uvjetovanoj volji neovisno o biološkim datostima i antropološkoj stvarnosti ili se ovdje zapravo ide protektivno prema seksualnim “manjinama” s obzirom na to da upis promjene spola ovisi o mišljenju zdravstvene institucije na temelju ekspertiza psihijatra i kliničkoga psihologa a pojam rodne inkongruencije (neusklađenosti) koja je u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD) nakon revizije iz 2018. godine označena šifrom HA 60 upućuje na bolest koju treba liječiti. Može li, načelno, upis u javne evidencije biti adekvatna medicinska terapija?
Život u “drugom rodnom identitetu”
Drugi problem koji Šumanović ističe je u spornom aspektu “života u drugom rodnom identitetu”, kao uvjetu promjene upisa spola u državnoj matici, dotiče njezinu krajnje upitnu suglasnost s pojmom spola sadržanim u pojedinim ustavnim odredbama.
Pitanje je načelne naravi može li rod uopće biti kriterij razlikovanja (kategorija podjele, razlikovna osobina) ljudskih bića a s obzirom na biološko-medicinsku istinu o binarnoj podjeli na ženski i muški spol u kontekstu koje je spol “prirodna konstanta i ontološka datost” (Priopćenje za javnost HAZU-a od 11. prosinca 2017.).
>Odvjetnik Novosel: Zašto je Milanović ‘promjenu spola’ regulirao pravilnikom, a ne zakonom?
Mislim da je većinski pristup olako i nekritički uzeo da se rod / rodni identitet može pravno neproblematično podvesti pod rezidualnu kategoriju “drugih osobina” iz članka 14. Ustava, te da se, nastavno na opću zabranu diskriminacije, dopusti upis promjene spola i po osnovi iz osporene odredbe članka 9.a ZoDM-a.
Člankom 14. Ustava propisane su nediskriminatorne okolnosti i obilježja, neovisno o kojima, titular zajamčenih prava i sloboda ima ustavno jamstvo njihovog punog ostvarivanja u istoj mjeri i opsegu kao i drugi koji nisu određeni takvim obilježjem.
>U ime obitelji traži ocjenu ustavnosti zakona i pravilnika koji reguliraju tzv. promjenu spola
Pitanje je konkretne ustavnopravne naravi – može li rod, zato što nije izrijekom naveden u tekstu ustavne odredbe iz članka 14. Ustava, samim time predstavljati “drugu osobinu” koja bi poput onih taksativno propisanih diferencirajućih okolnosti (među kojima je izrijekom naveden spol) djelovala kao osnova isključenja nejednakosti građana po pitanju prava zahtijevati upis relevantnih podataka o osobnom identitetu u državne matice kao javne registre.
Ovdje je riječ o kategoriji roda / rodnog identiteta kao čisto subjektivnog određenja pojedinca – voljnog konstrukta u neskladu s biološkim datostima koji ne ostaje samo u području privatnosti nego pretendira na izravne javnopravne učinke (na planu službenih, javnih evidencija o osobnim stanjima građana s reperkusijama na niz pravnih razina i područja) čije ostvarenje iziskuje zakonsku regulaciju kojom se navedeni voljni konstrukti i osobne preferencije izražavaju kao univerzalne i općeobvezujuće pravne norme.
Pojam roda/rodnog identiteta
Pojam “života u drugom rodnom identitetu” nije poznat u terminologiji i aksiologiji Ustava koji spominje samo spol i to: 1) u okviru ustavne vrjednote ravnopravnosti spolova iz članka 3. Ustava (kao temelja za tumačenje ustava), 2) u odredbi iz članka 17. stavka 2. Ustava kojom je propisano da opseg ograničenja ustavno zajamčenih prava i sloboda, u ratnom stanju ili stanju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda, ne može za posljedicu imati, pored ostaloga, nejednakost osoba s obzirom na spol, 3) u odredbi iz članka 62. stavka 2. Ustava koji definira brak kao zajednicu žene i muškarca i u kojoj su odredbi oznake spola nesumnjivo povezane sa stvarnim biološkim habitusom ženskoga i muškog spola.
>Za ‘promjenu spola’ dovoljna izjava: Milanović i SDP omogućili su to 2013., Bartulica traži izmjenu Zakona
Imajući u vidu pojam roda kao ideološkoga rekvizita odnosno rodnog identiteta kao posve subjektivnog doživljaja pripadnosti nekom spolu, očito je riječ o koliziji s ustavnim pojmom i kategorijom spola. Nije dopustivo da za određenje istog pojma ili kategorije (spola) pravno egzistiraju dva međusobno potiruća mjerila – objektivno (biološko) i subjektivno (prema osobnom osjećaju i preferencijama).
Kategorija spola normirana ustavnim odredbama se ne može razumnim tumačenjem odrediti proizvoljno, pojedinačnom voljom i subjektivnim osjećajem spolne pripadnosti nego isključivo objektivnim biološkim parametrima. Ustav, naime, ne može sadržavati pojmove kojima stvarni smisao i sadržaj ne korespondira nazivu ili oznaci. Riječi koje Ustav koristi i kojima se izražava naprosto moraju biti utemeljene u stvarnosti i pokrivati neki realan smisao i stvarni sadržaj. Zakonska razrada ustavnih pojmova i kategorija ne smije sadržajno dekonstruirati ustavne termine i pojmove, odnosno ispunjavati ih drukčijim ili čak suprotstavljenim sadržajima. “Evolutivni” pristup i teleološko tumačenje (prema trenutno aktualnom telosu) ne mogu poslužiti kao izlika za izvrtanje smisla i sadržaja ustavnih pojmova.
Utoliko mislim da je pojam roda / rodnog identiteta u aspektu u kojem se njime određuje sadržaj kategorije spola na način proveden u osporenoj odredbi ZoDM-a nedvojbeno protuustavan.
Treći problem
Nadalje Šumanović ističe treći problem koji proizlazi iz krajnje dvojbenih postavki većinskoga stajališta, prema kojima je osporena odredba u spornom aspektu “života u drugom rodnom identitetu”:
a) nužna u svrhu nediskriminacije spolno/rodno disforičnih osoba, te
b) ustavnopravno utemeljena na ustavnom (članak 35. Ustava) i konvencijskom (članak 8. Konvencije) jamstvu privatnosti i zaštite osobnoga života, odnosno slobodnog uređivanja i razvijanja osobnosti.
Mislim da je glede pitanja diskriminacije ključno to što se upisi u državnu maticu kao javnu evidenciju za sve upisane beziznimno svode na unos podataka o stvarnim (zbiljskim) činjenicama a ne o subjektivnim uvjerenjima i osobnim pristupima toj kategoriji činjenica. Prema tome, nema usporedive kategorije koja bi bila privilegirana po toj osnovi jer matičar nikome ne upisuje spol ni promjenu spola prema kriteriju vlastite želje ili sklonosti.
>Kako je ‘promjena spola’ polako ulazila u hrvatski sustav: Tko je to omogućio i kakav lobi stoji iza toga?
S druge strane, pojam rodnoga identiteta u kontekstu osporene odredbe u biti implicira mogućnost pojedinca da samoga sebe “rodno” definira kako želi i da taj identitet opet kasnije promijeni po svojoj želji što je u okviru ove koncepcije lako izvedivo jer takav identitet nije uvjetovan ničim objektivnim nego je posve subjektivan te negira i dokida biološku datost kao temeljnu odrednicu spola.
Praktično pojmovi “muško” i “žensko” prestaju vrijediti prema svim objektivnim kriterijima i postaju tek “individualni osjećaji” koji ovise jedino o volji osobe kakvom će se smatrati. Iako o novim pojmovima odnosno sadržajima “roda” i “rodnoga identiteta” ne postoji ni najmanje slaganje a kamoli opći znanstveni konsenzus, oni bi kao zakonom propisane i verificirane vrijednosti trebali biti univerzalno obvezujući.
Samo ženski i muški spol
Kako je to u vezi s raspravama ove vrste već naglašavano – od okoline se ne traži samo da poštuje i ne diskriminira tako specifično samoodređenu privatnost i osjećaj spolnoga identiteta, nego i da prihvati takav način razmišljanja umjesto vlastitoga i da ga institucionalizira kroz pravnu normu. Treba razlikovati nediskriminaciju osoba po osnovi njihova osjećaja spolnog / rodnog identiteta od istodobnog neprihvaćanja i neodobravanja njihova pogleda na rod, spol i mjerila određivanja vlastitoga identiteta kao opće norme. Jedno je tražiti poštivanje i nediskriminiranje osobe u odnosu na ostvarivanje prava i sloboda nevezanih uz pitanja “rodnoga identiteta”, a sasvim je nešto drugo, pod izgovorom nediskriminacije, nametati svima određene radikalno nove predodžbe o zbilji kao univerzalne norme za ponašanje cijele zajednice te mijenjati filozofiju temeljnih pogleda na ljudski spol i rod u skladu s “osjećajima” koji nemaju empirijskog pokrića niti uporišta u znanosti ili društvenom konsenzusu.
>Manipulativno novinarstvo: Što vam je Štrbac s Nove TV prenijela, a što prešutjela o UiO?
Medicinska znanost, naime, ne poznaje rod kao relevantnu kategoriju nego samo ženski i muški spol u čovjeka. Ljudska seksualnost funkcionira kao binarno biološko i objektivno svojstvo. Geni XY i XX genetska su obilježja zdravoga stanja a ne nekoga poremećaja. U znanosti ne postoji pojam rodnoga identiteta, a ne postoji ni pojam roda osim u taksonomiji i gramatici.
Rodni identitet
S drugoga motrišta, pak, problematika navodne diskriminacije spolno disforičnih po pitanju upisa njihovog spola u državne matice nije jednostavno rješiva niti je riješena osporenom zakonskom odredbom čak ni u odnosu na cjelovitu kategoriju rodno disforičnih osoba gledanih iz optike same rodne teorije. Rodni identitet je, prema postavkama te teorije, u biti osobni doživljaj pripadanja spolu – muškom, ženskom ili alternativnom modelu (mješavina muškog i ženskog ili pak nepripadanje nijednom od njih) pa rodnih identiteta može biti onoliko koliko postoji varijanti seksualnih sklonosti i preferencija.
>U RH ‘lista stručnjaka’ koja se nije mijenjala od 2015. traži ‘promjenu spola’ za stotine djece i mladih
Rodni identitet prema samoj teoretskoj konstrukciji u kojoj je osmišljen, naime, ne obuhvaća samo mogućnost izabrati muški ili ženski rod kao svoju identitetsku oznaku nego i neku treću iz dijapazona rodova (homo, gay, lesbian, queer, trans, incesty, animal, pedo…). I ti treći, prema logici većinskoga stajališta, trebali bi imati pravo svoj identitet podvući pod zaštitu ustavnih i konvencijskih kanona koji jamče slobodno uređivanje i razvijanje vlastite osobnosti pa su, prema istom rezonu i oni posljedično diskriminirani (u okviru vlastite kategorije rodno inkongruentnih pojedinaca) jer im nije omogućen upis činjenice “života u tom rodnom identitetu”.
Time su u okviru kategorije rodno disforičnih osoba diskriminirani svi oni koji svoj rodni identitet ne pronalaze u okviru suprotnoga spola od onoga kojem biološki pripadaju (kromosomski i genitalno) nego u okviru “neutralnih ili mješovitih identitetskih kombinacija” kojima nije omogućeno prikladno korespondirajuće evidentiranje u državnim maticama. Očito je riječ o normativno nekonzistentnoj i, pučki rečeno, “sklepanoj” konstrukciji.
Nije bilo pravične ravnoteže
Konačno, iz moga kuta sagledavanja ove problematike, nije prihvatljiva teza većinskoga stajališta koja shortcut argumentacijom pokušava “dokazati” da iz same činjenice potpadanja rodnog identiteta (kao i drugih raznih osobnih uvjerenja, shvaćanja i životnih stilova) pod pojam privatnosti i osobnoga života u smislu članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije, proizlazi pravo zahtijevati upis promjene podatka o spolu u državnoj matici. To je non sequitur zaključivanje i s pravnoga i s logičkog gledišta.
Zašto bi naime sadržaj nečije osobnosti ili privatnosti sam po sebi bio dostatna osnova za postavljanje zahtjeva prema službenim, javnim evidencijama u svrhu ostvarenja upisa s javnopravnim učinkom?
>RH: Epidemija ‘promjene spola’ među mladima: Tko su stručnjaci koji im to omogućuju?
S druge strane, poštovanje privatnosti i osobnoga života (status libertatis) u smislu cit. ustavne i konvencijske odredbe primarno traži suzdržanost države i njezinih tijela u smislu nezadiranja u privatnost pojedinca arbitrarnim uplitanjem (tzv. negativna obveza), dok je aktiviranje pozitivnih obveza države u smislu poduzimanja konkretnih mjera djelotvorne zaštite prava na osobni život – koje je nemoguće unaprijed generalno propisati – ovisno o karakteru konkretne problematike i o pravičnom balansiranju općeg i pojedinačnog interesa pri čemu je područje slobodne prosudbe države i šire od onoga koje se prakticira u drugim materijama (v. ESLJP, Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 11. srpnja 2002., br. 28957/95, § 72.; Ustavni sud RH broj: U-IIIB-3173/2012 od 18. ožujka 2014., točka 13.1.).
Nisam uvjeren da je donošenju osporene odredbe prethodio pokušaj uspostave takve pravične ravnoteže, dok je posve očito da se većinsko stajalište time nije bavilo niti je uopće pokušalo sagledati razloge koji bi u kontekstu javnog interesa bili kontrabalans ovako postavljenom modelu upisa promjene spola u državnoj matici koji uvažava isključivo pojedinačni interes rodno disforične osobe.
‘Sotonina filozofija’
Šumanović ističe kako je u ovom slučaju riječ o svjetonazorskoj i moralnoj kontroverziji vrlo širokih razmjera unutar hrvatskoga društva.
“Ideja roda i rodnog identiteta (upravo u smislu u kojem je sadržana u osporenoj odredbi) proizlazi iz svjetonazorskog pristupa čovjeku kao apsolutno autonomnom i ničim izvan sebe uvjetovanom ili određenom biću koje je sukladno tome slobodno činiti što mu je volja. To je notorno jedna od temeljnih dogmi ateističkoga svjetonazora.
Takav pristup, koji slobodu vidi kao ‘pravo svakoga da za sebe odredi smisao života, samoga sebe i svemira’, za katolike je – riječima P. Kreefta, nesumnjivo kompetentnog za ovu temu – ni manje ni više nego ‘Sotonina filozofija’!
Svakako da nije na Ustavnom sudu razrješavanje prijepora ove vrste i zauzimanje koje od rivalskih pozicija, ali pri nadzoru zakonskih odredaba koje nisu svjetonazorski i ideološki indiferentne taj sud mora biti svjestan implikacija svoje odluke, odnosno pri ‘vaganju’ javnog interesa, u svrhu pravičnog uravnoteženja s individualnim interesom, u razumnoj mjeri voditi računa o svjetonazorskim realnostima i prevladavajućim moralnim pristupima u društvenoj zajednici. To je u ovoj odluci bilo očito zanemareno”, zaključuje Šumanović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
