Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kada su u pitanju referendumi građanskih inicijativa uglavnom su bile negativne. Dogodilo se to kada je u pitanju bilo referendumsko pitanje o monetizaciji autocesta, referendumsko pitanje o zabrani izdvajanja pratećih i neosnovnih djelatnosti u javnom sektoru, referendumsko pitanje o ćirilici, dok su kod pitanja referenduma o preferencijalnom glasovanju odlučili da nije prikupljen dovoljan broj potpisa.
Zbog svega toga podsjetimo se što je Ustavni sud, tko su suci i kako se zapravo biraju.
Koja je funkcija Ustavnog suda?
Ustavni sud je institucija koja jamči poštovanje i primjenu odredaba Ustava Republike Hrvatske. Zbog toga su nadležnosti Ustavnog suda najveće i najodgovornije: suglasnost zakona i propisa sa Ustavom, ocjene ustavnosti zakona i inicijativa, praćenje ostvarivanja ustavnosti i izvještavanje Hrvatskog sabora o uočenim neustavnostima, rješavanje sukoba nadležnosti tijela sudbene, zakonodavne i izvršne vlasti; odlučivanje o odgovornosti predsjednika Republike u skladu s Ustavom, te brojne druge nadležnosti od izuzetne (in)direktne važnosti za svakodnevni život građana Hrvatske.
Neovisan je o bilo kojim tijelima izvršne vlasti, a posebno o vladi i predsjedniku države. Bitno je naglasiti nešto što je malo poznato građanima Hrvatske: Ustavni sud ne spada u trodiobu vlasti (izvršna, zakonodavna i sudska), te je u praksi ‘iznad trodiobe vlasti’!
Tko su suci i koliko ih ima ?
Ustavni sud čini trinaest sudaca. Bira ih Hrvatski Sabor dvotrećinskom većinom, iz redova istaknutih pravnika, sudaca, državnih odvjetnika i sveučilišnih profesora.
Dvotrećinska većina s jedne strane osigurava široku političku podršku i dogovor uglavnom dviju najvećih stranaka SDP i HDZ i potrebu konsenzusa, ali i potencijalnu opasnost ‘politizacije Ustavnog suda’ i udaljavanje neospornih pravnih stručnjaka potrebnih ljudskih i profesionalnih kvaliteta od mogućnosti da postanu suci Ustavnog suda.
Zbog toga često suci Ustavnog Suda bivaju ljudi kojima dvije najveće stranke SDP i HDZ ‘daju vjetar u leđa’, a nije rijetkost da su to čak i bivši istaknuti članovi pojedinih stranaka.
Tako često suci Ustavnog Suda bivaju ljudi kojima dvije najveće stranke SDP i HDZ ‘daju vjetar u leđa’, a nije rijetkost da su to čak i bivši istaknuti članovi pojedinih stranaka kao što su trenutni suci Ustavnog suda: Ivan Matija i Mato Arlović, bivši najviši dužnosnici SDP-a ili Miroslav Šeparović, bivši član Središnjeg odbora HDZ-a.
Tko može biti ustavni sudac i koliko traje mandat?
Za suca Ustavnog suda može biti izabrana osoaba koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja se u toj struci istakla znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem. Osoba koja je stekla doktorat pravnih znanosti može se izabrati za suca Ustavnog suda ako ima najmanje 12 godina radnog iskustva u pravnoj struci.
Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina.
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.
Sudac Ustavnog suda ne smije biti član nijedne političke stranke
Sudac Ustavnog suda ne smije biti član nijedne političke stranke niti svojim javnim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci.
Ovo pitanje je svako vrijedno dubljeg razmatranja posebno stoga što su mnogi ustavni suci dolazili često iz političkih stranaka, uglavnom HDZ i SDP-a.
I najnoviji pokušaj ‘guranja’ donedavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića za ‘prazno mjesto 13. suca’ Ustavnog suda i to od strane premijera Milanovića primjer je političkog ‘vjetra u leđa’. Javna je tajna da je Bajić vrlo blizak SDP-u i premijeru Milanoviću, a sjećamo se kako su se zajedno iz ‘petnih žila’ trudili izbjeći izručivanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj. Iz Njemačke su tada stizale ozbiljne optužbe na račun Vlade i DORH-a da štite visoke obavještajne dužnosnike bivše Jugoslavije od optužbi za organiziranje ubojstava na teritoriju strane države.
Sadašnji ustavni suci: Jasna Omejec, Ivan Matija, Mato Arlović i Miroslav Šeparović bili su visoki dužnosnici HDZ –a, SDP-a i LS-a, a dio ostalih je također bio blizak dvjema najvećim strankama.
Političke veze i prijateljstva kao ‘lakši put’ do položaja suca Ustavnog suda?
S obzirom da šestorici sudaca istječu mandati sudaca Ustavnog suda 2015., već sada se spekulira da će izbor novih sudaca biti dogovor političkih stranaka, ali nažalost više po stranačkoj nego po stručnoj sposobnosti.
Tko se sve kandidirao za dva prazna mjesta?
Za dva prazna mjesta na Ustavnom sudu prijavili su se Mladen Bajić, bivši glavni državni odvjetnik, Sanja Barić, izvanredna profesorica na riječkom Pravnom fakultetu i predstojnica Katedre za Ustavno pravo, te vanjska članica Odbora za Ustav, sutkinja Ivana Čalić poznata je jer je presudila Ivi Sanaderu i HDZ-u, bila je članica vijeća kojim je predsjedao sudac Ivan Turudić, a koje je Sanadera nepravomoćno osudilo na 10 godina u predmetima ”Hypo“ i ”Ina – MOL”, kandidirala se i bivša pravobraniteljica Mila Jelavić, bivša ustavna sutkinja Nevenka Šernhorst koja se već nekoliko puta neuspješno javljala na natječaj, jednako kao i sutkinja Visokog prekršajnog suda Antonija Kovačić, zatim odvjetnik Boris Kozjak koji se javljao i za natječaj za pučkog pravobranitelja, javni bilježnik Anđelko Stanić, odvjetnici Želimir Brozović i Šime Savić, te Dubravko Ljubić koji još od 1996. radi na Ustavnom sudu, prvo kao stručni savjetnik, pa voditelj Službe za prethodni ispitni postupak te od lani kao viši ustavnosudski savjetnik.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
