Ustavni sud zaključio je da argumenti Vrhovnog suda za produljenje istražnog zatvora Ivi Sanaderu u slučaju Fimi media nisu dostatni ni relevantni da bi opravdali bojazan od Sanaderova bijega “do stupnja da mu je u rujnu 2015. bilo potrebno ponovo oduzeti slobodu”.
“Time je podnositelju povrijeđeno njegovo temeljno ustavno pravo na slobodu (u proceduralnom aspektu) koje mu je zajamčeno člankom 22. Ustava i člankom 5. Europske konvencije o ljudskim pravima”, izvijestio je u ponedjeljak Ustavni sud.
Prema njihovoj odluci osporeno rješenje Vrhovnog suda o produljenju istražnog zatvora prestaje važiti najkasnije 30. studenoga 2015. u ponoć ako do tog vremena nadležni sud ne donese novo rješenje o produljenju istražnog zatvora “zasnovano na dostatnim i relevantnim razlozima koji mogu opravdati oduzimanje njegove slobode”, ili “novo rješenje o određivanju mjera opreza radi osiguranja prisutnosti podnositelja pred sudom, bez istodobnog oduzimanja slobode”.
Ustavni sud je pojasnio da je razloge kojima je nadležni sud opravdao produljenje istražnog zatvora Sanaderu u slučaju Fimi media “razmotrio u svjetlu opisane sudske prakse koja strogo odvaja paralelne kaznene postupke kad je riječ o istražnom zatvoru”.
Ustavni sud podsjeća da je u određivanju istražnog zatvora za Sanadera nakon ukidanja nepravomoćne presude Vrhovni sud obrazlagao kako je Sanader u istražnom zatvoru u postupku Fimi media proveo ukupno sedam mjeseci, ne uzimajući u obzir paralelne postupke (Hypo i Ina-MOL) u kojima je u zatvoru proveo ukupno 25 mjeseci.
Vrhovni sud je, međutim, istodobno protumačio da to što Sanader u postupku Fimi media nije bježao iz zemlje ne može biti dostatan argument da ponovno neće pobjeći, jer je većinu trajanja tog postupka proveo u zatvoru određenom u drugim, paralelnim postupcima.
Ustavni suci zaključuju da je riječ o pravnoj nedosljednosti, odnosno da bi vrijeme ukupno provedeno u istražnom zatvoru, ako ga se uzima kao argument u prilog tezi da postoji opasnost od bjega, u obzir moralo uzimati i kada se utvrđuje ukupno trajanje istražnog zatvora.
“Riječ je o dvama razlozima: onom da je protiv optuženika u tijeku još nekoliko kaznenih postupaka zbog istovrsnih kaznenih djela, i onom da je podnositelj u prosincu 2010. pobjegao iz zemlje.
Okvirni sažetak ocjene Ustavnog suda mogao bi se svesti na zaključak: pozivanje nadležnog kaznenog suda na druge (paralelne) kaznene postupke koji se vode protiv istog zatvorenika da bi se opravdalo daljnje oduzimanje njegove slobode, a negiranje relevantnosti tih drugih postupaka kad je riječ o računanju ukupnog trajanja oduzete mu slobode nije samo pravno nedosljedno, nego je i izravno suprotno temeljnom pravilu koja se vezuje uz članak 22. Ustava i članak 5. Konvencije: presumpcija je u korist puštanja na slobodu”, izvijestio je Ustavni sud.
U priopćenju objavljenom na njihovoj internetskoj stranici Ustavni sud istaknuo je da “za sada nema namjeru generalno preispitati sudsku praksu koja trajanje istražnog zatvora strogo razdvaja i ‘sjecka’ po pojedinim (paralelnim i istodobno vođenim) postupcima, s posljedicom da bi oduzimanje slobode zbog određivanja istražnog zatvora za osobu protiv koje se ti postupci vode moglo prijeći sve zakonske maksimume i de facto trajati neodređeno dugo”.
