Eurosong, starijima poznatiji i bliži po izvornom nazivu Eurovizija, od svojih početaka do predstojećeg natjecanja u Malmou, bio je i ostao parada kiča. U neka druga vremena, za ovo danas preko 70 godina postojeće paneuropsko natjecanje u lakim notama, kič i camp bili su svjestan izbor organizatora i participanata. To što mi nakon svih tih godina neke od eurovizijskih pjesama i izvođača držimo za pop klasike je samo stoga što su se kriteriji kičastog radikalno izmijenili, dok su kriteriji kvalitete u pop glazbi također daleko niži nego prije.
Eurosong kao “Gej Božić”
No postoji još jedan razlog zbog čega Eurosong danas jednostavno nije više ono što je nekad bio: natjecanje je od druge polovice devedesetih prošlog stoljeća zadobilo jednu naglašenu političku notu.
Naime, ono je postalo svojevrsni poligon za javni “izlazak iz ormara” cijelog niza “LGBTIQ osoba” – od prve pobjede “transgender osobe”, “Izrael_ke_ca” Dane International s pjesmom “Diva”, u LGBTIQ okvirima doista davne, 1998. godine, do danas kad su na predstojećem natjecanju favoriti irski “non-binary” “izvođač+(ica)” Bamby Thug i, prema LGBTIQ kriterijima, zapanjujuće staromodna španjolska retro-feministica Nebulossa, Eurosong je bio u LGBTIQ zajednici poznat kao “Gej Božić”.
>Let 3 i Eurosong: Natjecanje u glazbi ili čemu? Je li hrvatski doprinos pjesma?
LGBTIQ “sigurni prostor”
O tome nas je lani obavijestio BBC, citirajući u članku o povijesti Eurovizije jednog neimenovanog engleskog homoseksualca. Međutim, kako autor članka ističe, dok je nekad gej ljubav prema ovom natjecanju u lakim notama bila svojevrsni odušak “poniženih i uvrijeđenih”, odnosno onih seksualnih manjinaca koje se još uvijek nije bilo javno uzdiglo na pijedestal svetih krava, danas je Eurosong izraz LGBTIQ “prkosa” čiji je istaknuti glas bio nastup Austrijanca Thomas Neuwirtha poznatijeg kao Conchita Wurst 2014. godine.
>Šokantne scene iz austrijskog Bad Ischla: Je li ovo sve na što je spala europska kultura?
Ovaj je bradati žena/muškarac svojim nastupom jasno istakao svu bizarnost LGBTIQ spolnosti, odnosno utjelovio je “rodnu fluidnost” do kraja, kombinirajući u svom nastupu muške i ženske atribute. To je nešto što prvi transgender pobjednik davnih devedesetih nije činio, vjerojatno previše ponosan na vlastitu fiktivnu ženstvenost.
Ove godine, Eurosong, kao i LGBTIQ revolucija koju očigledno u stopu prati, dobio je i “non-binary” favorita Bambie Thug. Sve što blaženo neupućen čitatelj treba znati o “nebinarnim” osobama jest to da one očekuju da ih se oslovljava osobnom zamjenicom množine – “oni”. To znači da je Bambie Thug ni muško, ni žensko, nego i muško i žensko, kao i nijedno od njih.
Stoga, dok je poruka nastupa Conchite Wurst s pjesmom “Phoenix” bila svojevrsno uskrsnuće u spolu i rodu po želji, Bambie Thug vam ne ostavlja čak ni tu mogućnost: ovaj “Irac/Irkinja/ni Irac/ni Irkinja u množini” spola “pripisanog pri rođenju” uopće nema.
Ako odete na Wikipedia stranicu umnoženog pojedinca, nećete moći ustanoviti je li rođen kao muškarac ili kao žena. Također, poznavajući situaciju u Irskoj, postaviti “rečenima” takvo pitanje ne bi bilo uputno ako bi se htjelo zadržati radno mjesto i pristup pristojnom društvu.
Irski favorit za Eurosong: Bambie Thug
Nastup Bambie Thug s pjesmom Doomsday Blue začudo je izazvao mali otpor rezidualnih irskih konzervativaca koji su izašli s optužbom da je posrijedi izrugivanje irskoj tradiciji, ali to nije ostavilo velikog traga u javnosti.
Riječ je o pjesmi koja je hibrid popa i black metala, a scenski nastup je izmjena motiva, po nekima pakla, ali radije prosječne irske pustopoljine po prosječnim irskim vremenskim prilikama u 3 ujutro, i diznijevske idile dvoraca u oblacima.
Kako Bambie pritom rabi nešto nasumično probrane neopoganske simbolike, pala je i pokoja optužba na sotonizam, ali nije riječ o nečemu što nije bilo već viđeno bezbroj puta u koreografiji heavy metal bandova. Ako bi netko stvarno htio spustiti takvu optužbu na glavu ove multiplicirane individue, onda bi “im” prije trebao spočitati to što samim svojim postojanjem kao “nebinarne osobe”, “sprječavaju” sva ostala ljudska bića u prirodnoj upotrebi jezika.
Španjolska feministica koju je vrijeme pregazilo
Drugi kontroverzan nastup je onaj srednjovječne Španjolke Nebulosse s pjesmom “Zorra”, koja je za potrebe natjecanja prevedena kao “Vixen” (“Lija”), premda je posrijedi slang izraz za prostitutku – “Drolja”.
Ističemo godine izvođačice, jer pjesma je standardna feministička budnica koja bi prema LGBTIQ kriterijima bila možda kontroverzna u dubokom srednjem vijeku prije tridesetak godina. No bez obzira na to u Španjolskoj je izazvala kontroverzije i to na obje strane političkog spektra.
Istančane feministice iz Madridskog feminističkog pokreta našle su se na istoj poziciji – ali, naravno, iz oprečnih razloga – s biskupom Joséom Ignaciom Munillom koji je pjesmu osudio kao dokaz “krize kulture” u Španjolskoj.
Dok je biskupova ocjena sasvim razumljiva, nije potpuno jasno što to točno smeta madridskim feministicama, ako znamo da su različite varijante riječi “drolja” (“slut”, “bitch”, itd.) svojevrsna medalja časti kojom se njihove “sestre” diljem svijeta vole kititi. Doima se kako je jedini plauzibilan odgovor to što se riječ u pjesmi ponavlja 44 puta, te one otud smatraju kako time degradira žene.
?Compartimos formulario para adherir vuestra firma a este Escrito de Queja: https://t.co/dSAX10YJel#MujeresEnLuchaMFM #RespetenALasMujeres #Eurovision2024 https://t.co/WuunVyZSY6
— Movimiento Feminista de Madrid (@MovFemMad) February 5, 2024
Teško je ne složiti se, no ako znamo da pjesma slavi pravo žene na promiskuitet i dužnost okoline da je unatoč tomu naziva “netaknutom djevicom”, ostaje nejasno zbog čega bi ovaj beznadežni feministički retro njima smetao, osim možda zbog toga što se boje da bi se netko mogao sjetiti kakve verbalne kvalifikacije prirodno proizvodi promiskuiranje.
U svakom slučaju Ministarstvo jednakosti Španjolske stavilo je točku na ‘i’, ocijenivši pjesmu kao “osnažujuću”.
Geopolitika estradne Europe
Čini se, dakle, da ovogodišnji Eurosong u Malmou neće donijeti ništa novog osim možda jednog geopolitičkog kurioziteta.
Naime, prije 2 godine s Eurosonga je udaljena Rusija, dok se ove godine bilo ozbiljno raspravljalo o uklanjanju Izraela, pri čemu je jedan od favorita Bambie Thug otvoreno podržao tu opciju. Da je Izrael ipak bio isključen iz natjecanja, Eurosong bi bio prvo međunarodno natjecanje u bilo čemu koje je u dvije godine jednu državu udaljilo, jer je izvršila invaziju, a drugu što je na nju invazija izvršena. Unatoč tome, izraelski favorit, pjesma “October rain” u izvedbi Eden Golan, prošla je rigoroznu analizu stihova, a Izraelci poručuju da će se povući iz natjecanja ako pjesma bude cenzurirana.
Naravno, jasno je kako upad palestinskih akindžija na izraelski teritorij iz listopada prošle godine ne bi svatko nazvao invazijom, kao što ni bi borce Hamasa ne bi svatko nazvao akindžijama. Međutim ako znamo da je masovni pokolj pretežno civila na tuđoj teritoriji veoma blizu kvalifikaciji ‘invazije’, a da je rezanje tetiva na nogama zarobljenica bilo standardni akindžijski postupak, recimo da postoje neke osnove da se stvari upravo tako nazove.
Hoćemo li u tom smislu dogodine na Eurosongu gledati palestinskog natjecatelja, ostaje otvoreno pitanje, premda valja biti siguran kako to neće biti “LGBTIQ osoba”.
Konačno, uzimajući sve u obzir, nema bojazni da će Eurosong svoj put prema dolje, u daljnju umjetničku, političku, identitetsku i –inu degradaciju nastaviti i ove godine, kao još jedno ruglo među mnogim ruglima suvremene Europe.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
