„Milorad Pupovac javna je osoba i on zbog svog političkog angažmana može biti kritiziran, a ne može se to onda dovoditi u kontekst nasilja prema Srbima, jer onda bismo tom logikom sve ono što se piše u Novostima protiv Plenkovića ili protiv Kolinde Grabar-Kitarović mogli nazvati govorom mržnje prema Hrvatima.”, upozorila je Marija Selak, doktorica filozofije i bioetičarka s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u emisiji Peti dan na HRT-u od 25. siječnja u kojoj su uz Mariju Selak gostovali Nino Raspudić, Aleksandar Musić i Petar Tomev Mitrikeski u nastavku teme o hrvatskom Podunavlju.
„Što se tiče mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman postavio je neke temelje i želio je suživot, pomirbu, kažnjavanje počinitelja ratnih zločina i nastojanje da se u 21. stoljeću izgradi društvo u kojem će se svi osjećati dobro”, podsjetila je uvodno voditeljica emisije.
„Dr. Tuđman bio je ponešto okovanih ruku”, ocijenio je politolog Aleksandar Musić.
Marija Selak na početku je podsjetila na slučaj o kojem je govorila u prošlom Petom danu i slučaju srbijanskog političara Miodraga Linte da je način na koji se on odnosi prema Hrvatskoj gdje negira hrvatsku ulogu kao žrtve i srpsku agresiju i obrće situaciju, „nije samo štetno za ustavno pravni poredak RH nego na to treba reagirati jer to najviše šteti srpskoj nacionalnoj manjini budući da se on nalazi na takvoj institucionalnoj poziciji gdje je na neki način njihov glasnogovornik, i ako on nekažnjeno prolazi s takvim tezama, ispada da su je institucionalno, službeno mišljenje svih Srba i onda se stvaraju animoziteti u društvu koji se prenose neopravdano i na ljude koji se s time ne slažu. Na takve stvari treba reagirati”, ističe.
O odnosu Pupovca i Penave i cijelom kaosu koji se razvio u javnom prostoru
„Postoji jedna kultura nasilja koja je prisutna i koja se tolerira, pa prema tome ne vidim ništa neobično da i omladina reagira nasiljem. Vidjeli smo slučaj nasilja u Saboru kada je premijer potrčao, recimo to tako, prema Grmoji i vidjeli ste poslije toga reakcije na taj slučaj, koje su varirale od toga da se Grmoja što je u tom trenutku otišao, ‘Pokazao kao slabić’ – Sunčana Glavak, ‘Ima hitre noge’ – Milorad Pupovac i Tomislav Tolušić – ‘Brzo su pobjegli s bojišta’. Nama se tu poručuje da se onaj koji nije ostao boriti u sred Sabora je zapravo slabić i kukavica. Ako se promovira takav tip nasilja unutar najvažnije hrvatske institucije, čemu se čuditi da se nasilje prelijeva i na ulice. Želim također reći da se stvara polarizacija u društvu koja je potpuno pogrješna a to je da možete ili kritizirajući Pupovca biti onaj koji mrzi Srbe ili pristajući uz njega biti onaj koji mrzi Hrvate. Ne treba na taj način sagledavati stvari. Treba pogledati s argumentima što točno jedan i drugi govore i što se događa u društvu da bismo na temelju toga mogli artikulirano razgovarati o problemima u kojima se Vukovar nalazi”, kazala je Marija Selak te poseban naglasak stavila na istraživanje dr. sc. Dinke Čorkalo Biruški o načinu odnosa između srpske nacionalne manjine i Hrvata, koje pokazuje da postoji puno veći animozitet između djece nego između roditelja i „to je jedan problem koji je meritum stvari i s kojim se svi trebaju suočiti ako misle raditi na nastavku mirne reintegracije”.
Filozof i politički analitičar Nino Raspudić drži da kada se govori o srpskoj zajednici u Podunavlju pogrješan je pojam reintegracija, već bi trebalo govoriti o integraciji. „Oni nisu nikada bili integrirani u neovisnu hrvatsku državu, a zašto je to tako treba se vratiti u povijest. Tko su danas akteri koji ponavljaju neke klasične politike i priče i stvaraju percepciju da im je svaka hrvatska država neprijateljska i da ju ne trebaju prihvaćati kao svoju i shvatiti kao neko prolazno stanje”, upozorio je između ostalog Raspudić.
„Ne može se žrtvama slati poruka da su dobre kada šute”
„Žrtve svakako trebaju biti u fokusu i procesuiranje zločina. Smatram nedopustivim dvije izjave. Prva je pokušaj procesuiranja ikakvih zločina koji je zaista porastao od Penavinog skupa u Vukovaru koji se onda dovodi u kontekst suđenja svim Srbima kao takvima”, ističe Marija Selak.
„Ako se procesuiraju ljudi zbog zločina, ne možete reći da je to procesuiranje svih Srba, odnosno kako je Pupovac rekao ‘stvaranje osjećaja nesigurnosti i besperspektivnosti kod dijela građana’. To je prvo, a drugo u fokusu trebaju biti žrtve i zločini kao takvi. Ne može se žrtvama slati poruka da su dobre kada šute. Na što se to odnosi – Pupovac je u tom smislu rekao, ‘ne dižem se samo ja, diže se moja kolegica Dragana Jeckov, kojoj je otac ubijen, a nikoga ne proganja i ne hoda okolo i proziva tko je ubio moga oca i zašto nije kažnjen’. Ne znam koji je slučaj oca gospođe Jeckov, ali svaka žrtva ima pravo tražiti da se procesuira zločin s kojim je ona upoznata i ne može se žrtvama slati poruka da su dobre kada šute”.
„Htjela sam nešto reći o tome kakav je zaista odnos Hrvata i Srba u Hrvatskoj i zbog toga sam analizirala jedan dokument koji se time bavi, a on se zove ‘Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017.’ godini, to je najnoviji koji je dostupan. Za 2018. još nije izašao. Naravno, nemam vremena za analizu cijeloga izdanja, ali želim istaknuti neke stvari jer smatram da u tom dokumentu postoje problematične teze jer se u isti koš trpa govor mržnje prema Srbima i neke druge izjave za koje smatram da tu ne pripadaju, primjerice kritika Jugoslavije, a time ako se uzima Srbe kao štit da bi se slale neke šire političke poruke, mislim da se srpskoj manjini čini najveća šteta.”
„Bit ću konkretna. Kao što je Pupovac rekao Penavi da on koristi ovo da bi se obračunao s onima s kojima se ne slaže politički, a to je moja stranka, izlaže djecu golemom riziku i sukobima djece različitih nacionalnosti baš kao i djeca tako i manjine ne mogu biti političko oružje. Ne mogu se koplja lomiti preko leđa ranjivih društvenih skupina.”
„Prvi dio tog izvještaja odnosi se na stvari o kojima zaista treba govoriti, to su neke štetne društvene pojave odnos prema Srbima na koje treba ukazati. Jedno od njih su primjerice oštećenje imovine SPC-a, koje je bilo u porastu u odnosu na prethodnu godinu. Sve vjere imaju pravo na svoja svetišta i ta se mjesta ne smiju dirati. Drugo su prijetnje, pogotovo one gdje se spominju i djeca. Takve su neke prijetnje upućene i Pupovcu. Recimo jedna od njih je bila: ‘Bježi nestat ćete i ti i sin preko noći’. Takve su pojave u društvu nedopustive, svi oni koji se ne slažu s Pupovcem imaju pravo svojim argumentima na to ukazati u demokratskom prostoru, a spominjati nekome djecu u tom kontekstu je zaista dno dna.
Treće se odnosi na stvari poput oštećenja privatne imovine, grafite poput ‘Ubij Srbina’ i slično. To su stvari na koje treba ukazivati i što treba u društvu smanjivati.”
„Drugi dio odnosi se na stvari za koje smatram da im ovdje nije mjesto, pri čemu naglašavam da neću ulaziti u to da se slažem ili ne slažem s njima, znači analizirati same izjave, nego ukazati na to da ne mislim da one pripadaju u ovaj dokument.
Jedna od tih je primjerice izjava Karoline Vidović-Krišto koja je govorila o tome da se ‘antifašizam ne temelji samo na ratovanju protiv fašista, on u sebi uključuje i demokraciju, a komunizmu nije bilo demokracije’. I onda ona tamo dalje nastavlja, parafrazira Ivicu Šolu, govori da Tito nije bio antifašist, nego crveni fašist.”, izdvaja za primjer Marija Selak.
„Mišljenje o Titu ili kritički odnos prema Titu ne može se nazivati historijskim revizionizmom a mislim da ni samom historijskom revizionizmu nije mjesto u govoru mržnje prema Srbima a kamoli onda dovesti u kontekst i sa Srbima kao takvima. Mislim da tome tu nije mjesto.”
„Drugi je jedna vrlo neugodna izjava koju ovdje neću ni čitati koja se odnosila na emisiju Bujica i Stjepana Mesića. Tu se vrlo ružno odnosilo prema Stjepanu Mesiću, ali ne vidim zašto je to način na koji se govori o Stjepanu Mesiću u javnom prostoru predmet ovog dokumenta.”
> Ivica Šola: Milorade, daj se više uozbilji, prestani biti piroman
> Evo kakve su naslovnice objavljivale Pupovčeve ‘Novosti’, financirane iz hrvatskog proračuna!
„Treće recimo, ovo mi je dosta zanimljivo, mislim da to također izražava jedan društveni problem, kada se Šola u kolumni obrušio na Milorada Pupovca i rekao je da su Srbi isključeni iz svih vitalnih pitanja Hrvatska i referirao se na aktualne požare i Pupovcu je poručio: ‘Milorade, crni Milorade, sezona je požara i jedna iskra može zapaliti i ljude a ti ovakvim izjavama samo potkuruješ. Milorade daj se više uozbilji, prestani biti piroman, postani konačno odgovoran čovjek i političar’, itd.”
„Znači, to je vrlo opasno proširivati na srpstvo kao takvo. Milorad Pupovac je javna osoba i on zbog svog političkog angažmana može biti kritiziran, a ne može se to onda dovoditi u kontekst nasilja prema Srbima, jer onda bismo tom logikom sve ono što se piše u Novostima protiv Plenkovića ili protiv Kolinde Grabar-Kitarović mogli nazvati govorom mržnje prema Hrvatima. To je mišljenje gospodina Šole, on ga je izrazio, odnosi se kritički prema Pupovcu, kao što se neki drugi odnose prema Šoli i to je njihovo demokratsko pravo.”
„Jedna teza za koju nikako ne vidim da upada u ovaj dokument, a to je teza Zlatka Hasanbegovića – ‘Jedina istinska hrvatska pobjeda u 20. stoljeću u kojoj se prepoznao beziznimno cijeli hrvatski narod je pobjeda u Domovinskom ratu. I ta je pobjeda jedini stvarni temelj na kojemu počiva moderna hrvatska država bez obzira na formalnopravna sljedništva’.”, navela je dr. sc. Selak i taj primjer.
„Mislim da su to stvari, a izdvojila sam samo neke primjere, koje stvaraju animozitet i tenzije u društvu, stvari na koje se negativno reagira i ono što stvara revolt kod dijela zajednice a onda se taj revolt neopravdano proširuje i na sve Srbe kao takve. Ne može se manipulirati položajem nacionalnih manjina”, ističe Selak.
O fizičkim napadima koji su trenutačno u fokusu
„U toj godini zabilježeno je 11 fizičkih napada na osobe srpske nacionalnosti, ali od kojih su neki i građani republike Srbije. Malo sam analizirala te slučajeve i mislim da bi bilo uputno u ovakvim osjetljivim dokumentima razlikovati nacionalno motivirano nasilje i nasilje prema Srbima zato što su Srbi i nasilje kao takvo, koje se nekome dogodilo, jer netko može biti opljačkan, iz drugih razloga. Srpstvo je samo jedan dio nečijeg identiteta. Ovdje se navode čak i neki slučajevi za koje se i eksplicitno kaže da nisu nacionalno motivirani u tih 11 slučajeva. Jedan je slučaj gdje se radi o pet osoba gdje su BBB napali navijače Partizana, koji niti nisu građani Hrvatske itd. Nasilje nije nikada opravdano, ali u kontekstu ovakvog dokumenta treba razlikovati ono nacionalno motivirano nasilje i nasilje koje se dogodilo iz nekih drugih razloga. Zaključila bih s time da podvučemo crtu i vidimo koliko je situacija zaista loša. U tom smislu ovaj Bulletin dosta je pesimističan, on govori o daljnjem rastu takvih slučajeva. Ne mislim da je situacija tako pesimistična, u tim različitim kategorijama u šest od njih ako ćemo uzeti i sve ove slučajeve, rekla sam neki su problematični kao mjerodavni, ali čak i kada bismo ih uzeli, u šest kategorija imamo rast, u pet imamo pad i u jednoj imamo isto. Što se tiče fizičkog nasilja, koje je najgori mogući oblik ugrožavanja nečijeg života, tu imamo, kada bi čak i sve ove slučajeve ubrojili, 30-postotni pad u odnosu na prethodnu godinu. Zašto se nigdje ne ističu pozitivni trendovi, ali se ističu porasti. Ako mi želimo raditi na našem suživotu, onda trebamo i ohrabrivati te pozitivne trendove, a ne samo isticati ono negativno.”, zaključila je Marija Selak.
> Culej, Thompson, Hodak i drugi podigli tužbu protiv urednika i novinara Biltena SNV-a
Velikosrpska mitologija
Molekularni biolog i genetičar Petar Tomev Mitrikeski naglasio je da svaka neprincipijelnost koja dolazi iz političkog vrha Srba u Hrvatskoj šteti ponajviše srpskom življu, ne samo u Hrvatskoj nego općenito u cijelom okruženju. „Zato jer se takve stvari temelje na mitologiji koja je u ovom zadnjem ratu potpuno raskrinkana i propala”, podsjetio je.
U emisiji su također Aleksandar Musić i Nino Raspudić skrenuli pozornost na medijsku šutnju o suđenju Aleksandru Vasiljeviću na koju je u Hrvatskoj upozorila jedino Višnja Starešina.
„Starešina je baš upozorila na to, neki dan sam ju čitao, kako za jednu od stvari koje Vasiljeviću stavljaju na teret, počinje proces u Osijeku, ali naši mediji to ne prate, ništa o tome ne znamo, dok o Karleuši i njenoj aferi iz Srbije pratimo svaki dan do najmanjeg detalja”, naglasio je Raspudić.
Cijelu vrlo zanimljivu prvu temu emisije Peti dan pogledajte u videu:
Tekst se nastavlja ispod oglasa