Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, ocijenio je za narod.hr sadašnji položaj Hrvata u Vojvodini. Najvećim izazovom smatra kreiranje politika usmjerenih prema očuvanju nacionalnog identiteta Hrvata izvan Republike Hrvatske, a problemom negativnu poruku o tome da Hrvati nisu politički relevatni sugovornici i da nisu dostojni interesa hrvatskih vlasti.
Hrvati iz Vojvodine posjetili su Bruxelles na poziv zastupnice u Europskom parlamentu Zdravke Bušić. Što možete reći o posjetu?
Otišli smo na poziv zastupnice Europskog parlamenta, gospođe Zdravke Bušić. Osim što smo mogli vidjeti Bruxelles, vidjeli smo i Europski parlament, način na koji on funkcionira, što i kako se u njemu radi. Bili smo sudionici panela koji je priredio njezin parlamentarni kolega Andrej Plenković. Na panelu bilo je riječi o položaju Hrvata u zemljama Europske unije budući da je prošle godine Republika Hrvatska postala punopravnom članicom, tako da se pitanje položaja i uloge Hrvata koji su izvan Hrvatske promijenilo kada su u pitanju odnos i utjecaj Republike Hrvatske prema njima.
Koji su zaključci panela?
Budući da značajan broj hrvatskih državljana živi izvan Republike Hrvatske te da su oni ujedno i državljani Europske unije, glavni naglasci na skupu bili su usmjereni na to kakve su sada prilike i položaj u kojima hrvatske zajednice žive, koji su problemi i izazovi s kojima se oni susreću. Naravno, Hrvati iz Vojvodine iznijeli su određena očekivanja spram hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu i njihovoj ulozi u procesu europskih intergracija Republike Srbije koja je nedavno počela pristupne pregovore. U poglavlju 23. i 24. bit će riječi o ljudskim, a onda i o manjinskim pravima, za što su Hrvati u Vojvodini itekako zainteresirani, tako da je bilo riječi i o nastavku suradnje. Jedan od glavnih zaključaka s okruglog stola jest da Republika Hrvatska kao nova članica Europske unije ima novi položaj u međunarodnim odnosima i posljedično s tim novu, značajniju ulogu. Ona s jedne strane mora pratiti sve politike koje postoje u Europskoj uniji, ali s druge strane kao matična domovina hrvatskog naroda ima specifičnu ulogu i težinu da radi na očuvanju nacionalnog identiteta Hrvata u zemljama Europske unije. U tom kontekstu bilo je razmjene informacija o tome koje države i kako skrbe o svojim iseljenicima, kako i koji su aktualni izazovi pred kojima se Hrvatska nalazi kada su u pitanju politike prema Hrvatima izvan Hrvatske.
Kada je riječ o politici Republike Hrvatske prema iseljenim Hrvatima koje izazove smatrate najvećima?
Najveći izazov jest kreiranje i provedbe politika koje bi bile usmjerene na očuvanje nacionalnog identiteta Hrvata izvan Republike Hrvatske. Kada je riječ o Hrvatima u Srbiji, to znači da im se omoguće ona prava koja Republika Hrvatska jamči svojim manjinama, a usmjerena su na razvoj nacionalnog identiteta i perspektivne opstanka nacionalnih manjina. S druge strane, bilo je riječi o tome na koji način državljani Republike Hrvatske mogu sudjelovati u političkim procesima, što je aktualizirano s predstojećim izborima za Europski parlament i problemima koji se tu pojavljuju. Hrvatski građani koji žive izvan Hrvatske, naročito u Bosni i Hercegovini, žale se na određenu vrstu diskriminaciju budući da je mreža diplomatsko-konzularnih predstavništva relativno mala i udaljena od mjesta u kojima žive Hrvati. U tom kontekstu, bit će upućena jedna vrsta apela da se, kada je u pitanju Zakon o izborima, vidi na koji se način može dalje proširiti mogućnost da hrvatski građani izvan Republike Hrvatske mogu sudjelovati u izborima.
Ocjena sadašnjeg položaja Hrvata u Vojvodini?
Kao prvo, treba reći da hrvatska zajednica u Vojvodini od 2002. godine uživa prava i ostvaruje svoje političke interese u domenama koje su od značaja za očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta. Imamo obrazovanje i informiranje na hrvatskom jeziku, postoji cijeli niz kulturnih udruga koje rade na očuvanju kulturne tradicije, imamo svoju političku stranku i u nekim segmentima kao što su lokalne vlasti i pokrajina Vojvodina predstavnici Hrvata sudjeluju u procesima donošenja odluka. Međutim, treba reći da se Hrvati u Vojvodini suočavaju s drugim problemima. Postoji velik problem u prostoru obrazovanja gdje dvanaest godina nisu postojali udžbenici na hrvatskom jeziku. Ne postoji izobrazba nastavnog kadra koji predaje nastavu, nije adekvatno riješeno pitanje prijevoza učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. S druge strane, na području informiranja postoji podzastupljenost programa na radiju i televiziju u odnosu na druge manjine. Nova medijska strategija i prateće izmjene zakona predviđaju privatizaciju radijskih i televizijskih stanica, što će vjerojatno nanijeti štetu sadašnjem programu na hrvatskom jeziku na Radio Subotici, Radio Somboru i Radio Baču – pojedini od postojećih programa će se smanjiti, a neki čak i prestati postojati.
Hrvatska manjina u Srbiji nema predstavnike u srpskoj skupštini.
Da. To je također dio problema koji se tiče političke reprezentacije manjina i sudjelovanja Hrvata u procesima donošenja odluka. Naime, u srbijanskom izbornom zakonodavstvu nema instututa kojim bi bilo garantirano mjesto pripadnicima nacionalnih manjina. Do sada je to rješavano na način da su se stvarale koalicije hrvatske stranke s većim prodemokratskim snagama. Međutim, na proteklim izborima oni su ostvarili slab izborni rezultat i predstavnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini nije uspio postati zastupnik. Naravno, to je više nego bolna činjenica jer se na taj način šalje negativna poruka prema hrvatskoj zajednici. Oni neće moći artikulurati svoje interese u najvišem zakonodavnom tijelu. S druge strane, to je negativna poruka i na simboličnom planu, u smislu da oni nisu dostojni ozbiljnog sudjelovanja u političkom životu. Naposljetku, sigurno je da će to za posljedicu imati i smanjenje utjecaja snage hrvatske zajednice u političkom polju. Treba napomenuti da je institut garantiranih mandata sastavio dio međudržavnog sporazuma o zaštiti manjina između Republike Hrvatske i Republike Srbije, pa će biti interesantno vidjeti na koji će se način ovaj problem dalje rješavati. Kada je riječ o Hrvatima koji su manjina u Srbiji i Srbima koji su manjina u Hrvatskoj, teško je dati usporedbu budući da su to dva državna sustava i dvije različite manjine. Kao prvo, treba reći da je Hrvatska pravno izgrađenija, institucionalno razvijenija i demokratsko konsolidiranija država i društvo. Tome u prilog govori i činjenica da je ona danas u Europskoj uniji. Srbija nije u dovoljnoj mjeri pravno izgrađena, a nije ni institucionalno razvijena. Demokratska je konsolidacija tek na početku. To potvrđuje i činjenica da je Republika Srbija tek nedavno počela pristupne pregovore s Europskom unijom. To onda uvjetuje i cijeli niz problema kada je u pitanju društveni položaj Hrvata u Srbiji. Za razliku od njega, društveni položaj Srba u Hrvatskoj mnogo je poželjniji. Postoji vrlo jasna politika prema njima, izgrađene su institucije koje im pružaju određenu zaštitu, razvijene su mogućnosti sudjelovanja srpske zajednice u procesima donošenja odluka. Za razliku od toga, u Srbiji ne postoje jasne manjinske politike glede Hrvata. Reći ću da samo u području kulture dvije trećine hrvatskih udruga u kulturi nema prostora za svoj rad. Nije jasna ni politika financiranja njihovih aktivnosti. Kada je pak u pitanju politička zastupljenost, kao što sam rekao, nema instituta koji bi omogućio njihovo sudjelovanje u procesima donošenja odluka. Također, postoji i cijeli niz problema oko službene uporabe jezika, napose u manjim mjestima u Srijemu i jugozapadnoj Bačkoj budući da se ističu višejezične ploče niti se na bilo koji način stavljaju imena mjesta i ulica na hrvatskom jeziku.
Koji su glavni izvori financiranja Hrvata u Vojvodini?
U Vojvodini se samo tri hrvatske institucije financiraju izravno iz državnoga proračuna. To su Hrvatsko nacionalno vijeće kao manjinsko samuopravno tijelo, Novinsko-izdavačka ustanova „Hrvatska riječ“ koja se financira iz proračuna autonomne pokrajine Vojvodine i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata koji se također financira iz spomenutog proračuna. Aktivnosti svih ostalih institucija i organizacija financiraju se isključivo putem javnih natječaja, lokalnih, pokrajinskih i republičkih vlasti. Međutim, problem je u tome što u procesu donošenja odluka o visini tih sredstava ne sudjeluju predstavnici hrvatske zajednice. Za većinu udruga sredstva koja dodjeljuju lokalne samouprave rijetko su viša od tisuću eura na godišnjoj razini, što vrlo često nije dovoljno ni za pokrivanje osnovnih institucionalnih troškova, zakupa prostora, struje, vode… Druga su instanca pokrajinska tijela vlasti, gdje također postoje sredstva koja se mogu dobiti putem javnih natječaja i tu je situacija neusporedivo bolja. Vrlo su jasno definirani kriteriji koja zajednica može dobiti koju vrstu sredstava po kriteriju broja i po kriteriju razvijenosti kulturnog prostora. Tu su i republička tijela vlasti koja izdvajaju najmanju količinu sredstava i koja mahom dodjeljuju mimo preporuka Hrvatskog nacionalnog vijeća. Sve u svemu, kulturni, informativni, obrazovni prostor i manjinska samouprava na godišnjoj razini od Republike Srbije dobivaju nešto manje od 500 tisuća eura za sve troškove, što držimo da je više nego nedovoljno.
Susreli ste se s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom koji je posjetio Suboticu tijekom kampanje. Mađari izvan Mađarske prvi su put imali pravo glasovati na izborima. Vaši dojmovi nakon susreta?
Viktor Orban kao predsjednik Vlade Republike Mađarske, kontinuirano je radio na tome da se razviju programi pomoći za mađarsku zajednicu u Vojvodini. Ne samo kada je u pitanju njihov financijski aspekt, nego i njihova veća uključenost u programe koji su usmjereni na očuvanje i razvoj mađarskih zajednica izvan Republike Mađarske kroz njihovu veću vidljivost u mađarskoj javnosti, podršku i stvaranje televizijske postaje koja će biti za cijeli etnički prostor. On je došao prilikom predizborne kampanje i naravno da su sve njegove aktivnosti pažljivo pratili i predstavnici hrvatske zajednice koji često puta znaju isticati da je politika mađarskih dužnosnika prema Mađarima izvan Mađarske onaj uzor koji bi trebalo preslikavati i od kojeg bi trebalo učiti, a onda ga primjenjivati u njegovim najboljim segmentima kada su u pitanju Hrvati u Vojvodini. Recimo, samo kada je u pitanju politička podrška, institucije hrvatske zajednice u Subotici do sada nikada samostalno nije posjetio premijer Republike Hrvatske. Situacija je nešto drugačija kada je riječ o instituciji Predsjednika Republike.
Kakav je odnos hrvatskih dužnosnika prema Hrvatima u Vojvodini?
To je kao što znate sustav koji se izgrađuje. Tek je nedavno osnovan Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske. Donesene su strategije i zakon za Hrvate izvan Hrvatske. Čim nešto dulje vrijeme nije postojalo, sigurno da postoji određena vrsta deficita. Sada je stvoren instutucionalni, pravni okvir, što je pomak od velikog značaja. No, još uvijek postoje određeni problemi. Prije svega tu mislim na sadržaj politika u odnosu prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Često puta nismo integralni dio vanjskopolitičkih mjera, ne susrećemo se uvijek s visokim predstavnicima vlasti Republike Hrvatske koji dolaze u Srbiju kako bismo neposredno mogli izreći svoje probleme. Recimo, u protekle dvije godine, ministar obrazovanja Republike Srbije i ministar obrazovanja Republike Hrvatske sastali su se četiri puta, pri čemu ni na jednom sastanku nije bio prisutan predstavnik Hrvatskog nacionalnog vijeća, koji bi onda mogao upoznati iz prve ruke s problemima predstavnika hrvatskog Ministarstva obrazovanja. Na ovaj način, kada nema susreta s predstavnicima hrvatske zajednice, postoji mogućnost da se plasiraju netočne i lažne informacije. Tema njihovog sastanka, između ostalog, bili su i problemi koji postoje kod obrazovanja na hrvatskom jeziku, kao što je pitanje udžbenika na hrvatskom jeziku, problemu koji se postavlja već tri godine na najvišim međudržavnim susretima. Udžbenici su tek koncem prošle godine tiskani za prva četiri razreda osnovne škole i to isključivo zahvaljujući naporima i sredstvima Hrvatskog nacionalnog vijeća, premda je srbijanska strana cijelo vrijeme tvrdila da je to pitanje riješeno i da su udžbenici tiskani. Vidite, kada u takvim situacijama kontinuirano izostaju susreti predstavnika hrvatskog Ministarstva obrazovanja s predstavnicima hrvatske zajednice u Srbiji to, vjerujte, šalje izuzetno negativnu poruku prema Hrvatima u smislu da nisu politički relevatni sugovornici i da nisu dostojni interesa hrvatskih vlasti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
