Nikola Banić: Znači li odlazak u inozemstvo smrt?

Kao što je pokazano u prethodnim člancima (Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost ‘Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’, Istraživanje pokazalo – popis žrtava u Jasenovcu nije vjerodostojan!, ‘Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’ i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava?, Skriva li Slavko Goldstein namjerno istinu ili nije dovoljno sposoban za njezino otkrivanje?, Što se točno događalo s mrežnim jasenovačkim popisom do lipnja 2015. godine? i Židovsko pomaganje Hrvatskoj), u jasenovačkom mrežnom popisu Spomen-područja Jasenovac postoji mnogo nepravilnosti od kojih je najozbiljnija ta što se za mnogo osoba može pokazati da zapravo uopće nisu stradale u Jasenovcu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tu su od velike pomoći javno dostupni izvori podataka, a za neke osobe je to postalo poznato nakon što su i pojedini čitatelji izvršili vlastita istraživanja.

Primjer su slučaj Nikole Lipka ili slušaj Nikole Herakovića o kojema su nedavno u Hrvatskom tjedniku pisali Tomislav Lipak i Darko Komar.

Činjenica da postoji značajan broj osoba koje se neopravdano nalaze na jasenovačkom mrežnom popisu budi sumnju u postojanje više dodatnih i dosad nepokazanih takvih slučajeva. Ta sumnja dodatno raste kad se vidi da u mrežnom popisu za mnogo osoba nedostaju neki ključni podatci ili postoji više njihovih mogućih vrijednosti što može dovesti do različitih problema kod pokušaja jednoznačne identifikacije pojedinih osoba.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slučaj Josipa Sterna

Primjera radi za početak vrijedi spomenuti dosad neobjavljen slučaj Josipa Sterna. On je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođen 1917. godine u Orešcu, ime oca mu je Marko, u Jasenovcu je navodno ubijen 1941. godine, a kao prvi od izvora podataka je u napomeni spomenut “Popis žrtava Drugog svjetskog rata” Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964.

Međutim, među registracijskim obrascima zatvorenika logora Auschwitz postoji jedan na kojem se spominje Josip Stern također rođen 1917. u Orešcu kojem je ime oca Markus.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Očigledno je da se radi o istoj osobi pri čemu na obrascu iz Auschwitza piše da je Josip Stern u Auschwitz stigao 1942. godine što znači da nije ubijen 1941. kako to navodi mrežni popis.

Više o spomenutom obrascu moguće je pročitati na stranici http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=4891947.

U ovom slučaju pogrješka na jasenovačkom popisu je očita – postoji podudaranje u pet podataka na oba popisa. Slični slučajevi su pokazani i u prethodnim člancima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Budući da je vidljivo da je na savezni popis iz 1964. godine osim žrtava iz logora Buchenwald dodan i barem jedan zatvorenik iz logora Auschwitz, moglo bi se reći da nacistička Njemačka, koliko god bila loša, svojom ostavštinom danas pomaže u traženju istine zamućene od strane jugoslavenskog totalitarnog režima što je groteskno.

Nešto nezgodniji slučajevi su kad za neki podatak postoji više mogućih vrijednosti koje na prvi pogled mogu promaknuti. Jedan od tih podataka je godina rođenja jer za pojedine osobe u njihovim napomenama na mrežnom popisu postoje i alternativne mogućnosti godine rođenja koje su drukčije od one koja je ponuđena kao pretpostavljena.

Na mrežnom popisu se tako nalazi i Salamon Romano rođen 1909. godine u Sarajevu i kojem se otac zove Nisim. Uz godinu rođenja je stavljena zvjezdica što znači da je podatak nepouzdan, a u napomeni se uz savezni popis iz 1964. godine kao dodatna mogućnosti nudi 1901. godina.

Zanimljivo je da se Salamon Romano rođen u 1901. godine u Sarajevu kojem je ime oca Nisim nalazi i na popisu preživjelih Židova iz Zagreba koji je spomenut u jednom od prethodnih članaka i koji je sastavila dr. Esther Gitman, američka stručnjakinja židovskog podrijetla za holokaust na području Jugoslavije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U tom prethodnom članku Salamon Romano nije bio spomenut upravo zbog godine rođenja koja je u popisu nesigurna, ali se ipak na temelju ostalih podataka kao i alternativne vrijednosti godine rođenja može s priličnom sigurnošću govoriti da je riječ o istoj osobi.

Spomenutu osobu može se potražiti i u popisu preživjelih koji se kao i mnogi drugi popisi donekle može pretraživati na stranici http://www.jewishgen.org/databases/Holocaust/.

Isti problem s godinom rođenja je prisutan i kod Isaka Kabilja koji je prema mrežnom popisu rođen 1890. godine u Sarajevu pri čemu je godina rođenja označena kao nepouzdana. U napomenama je opet nakon oznake saveznog popisa iz 1964. godine kao alternativna godina rođenja spomenuta 1912. godina.

Uzme li se to u obzir, tada na popisu preživjelih korištenom u prethodnom članku za koje su dostupna i njihova svjedočanstva postoji podudaranje s Isakom Kabiljom rođenim 1912. godine u Sarajevu čije je svjedočanstvo preuzeto u Izraelu. Iako se radi o podudaranju četiriju podataka, potencijalni problem ovdje je što nije spomenuto ime oca.

Naime, u već korištenom popisu Židova koji su 1948. iz Sarajeva otišli u Izrael se također nalazi Isak Kabiljo rođen 1912. godine u Sarajevu kojem se kao ime oca navodi Josef dok mrežni popis kao ime oca navodi Avram. Budući da prvi popis ne navodi ime oca, ne može se sa sigurnošću reći radi li se o Isaku Kabilju koji je 1948. napustio Sarajevo, o Isaku Kabilju koji je naveden na jasenovačkom popisu ili možda o nekom trećem.

Međutim, kako u različitim popisima uključujući i jasenovački mrežni popis postoji više slučajeva osoba koje imaju isto ime, prezime, mjesto i godinu rođenja, ali različito ime oca, slučaj Isaka Kabilja vrijedi spomenuti zbog opravdane sumnje na pogrješku u jasenovačkom mrežnom popisu.

Odlazak u Kaliforniju protumačen kao smrt u Jasenovcu?

Ipak, postoji još jedan slučaj kod kojeg nema ovakve sumnje. Radi se o Jozefu Alkalaju koji je prema jasenovačkom mrežnom popisu rođen 1921. godine u Sarajevu, ali se u napomeni nešto dalje od oznake saveznog popisa iz 1964. godine kao moguća alternativna godina rođenja spominje 1920. godina. Tada postoji potencijalno podudaranje s preživjelim Jozefom Alkalajem za kojeg se na stranici http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=4963255 može vidjeti da je rođen 1920. godine u Jugoslaviji i da je njegovo svjedočanstvo preuzeto u Kaliforniji u SAD-u.

Ako je ovo podudaranje točno, onda se ovdje odlazak u Kaliforniju protumačio kao smrt u Jasenovcu.

U slučaju Salamona Romana i Jozefa Alkalaja je između ostaloga problem bilo više mogućih vrijednosti za godinu rođenja.

No što sa slučajevima u kojima na mrežnom popisu Spomen-područja Jasenovac neki od podataka potrebnih za jednoznačnu identifikaciju nije naveden?

Na popisu se primjerice nalazi Vera Armuth za koju se navodi da je rođena u Zagrebu. Ne navodi se godina rođenja, ali se navodi da je 1943. ubijena u Jasenovcu i kao prvi od izvora podataka opet se navodi savezni popis iz 1964. godine.

Međutim, na popisu preživjelih Sharit Ha-Platah koji je sastavila židovska zajednica u Bavarskoj također se nalazi Vera Armuth rođena u Zagrebu pri čemu se ovdje navodi i da je rođena 1909. godine te da je zadnja poznata lokacija Kaunitz.

Postoji dakle podudaranje u tri podatka pri čemu potencijalno četvrto podudaranje nije moguće potvrditi zbog nedostatka popisa na jasenovačkom popisu.

Ipak, budući da je na drugom popisu nađena osoba koja sadrži sve podatke kao i jasenovački popis za koji se već pokazalo da sadrži mnogostruke pogrješke, ovdje problem ne bi trebalo biti dokazati da Vera Armuth ne pripada na jasenovački mrežni popis, već upravo suprotno: dokazati da ona pripada na taj popis.

U tom slučaju se potencijalno opet radi o pogrješci na jasenovačkom popisu prema kojoj je vjerojatno nečije odsustvo zbog kasnijeg boravka u Njemačkoj protumačeno kao smrt. Donekle sličan slučaj je i Dana Weinrebe rođena u Zagrebu i navodno ubijena 1944. godine u Jasenovcu.

Židovski odlasci u Švicarsku protumačeni kao smrt?

Nju je osim na jasenovačkom popisu moguće pronaći i na popisu židovskih dolazaka u Švicarsku i jednom od popisa preživjelih Židova s podatcima dostupnima na stranicama http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=5547651 i http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=1574144.

Prema tim podatcima ona je rođena 1930. godine u Zagrebu i stigla je u Švicarsku 1943. Godine. Kako se drugi od spomenutih popisa odnosi na preživjele, za pretpostaviti je da niti Dana Weinrebe nije ubijena u Jasenovcu.

To bi značilo da se vjerojatno u nekim slučajevima i odsustvo zbog odlaska u Švicarsku tumačilo kao smrt.

U spomenuta dva slučaja na jasenovačkom mrežnom popisu nedostajao je samo jedan podatak pa se još uvijek moglo govoriti o vjerojatnom podudaranju. Osim osoba s nedostajanjem jednog podatka na jasenovačkom popisu postoje i osobe kojima nedostaje više podataka čime se potencijalno postavlja pitanje koliko se o tim osobama zapravo zna, koliko je to znanje pouzdano te je li uopće prikladno takve osobe stavljati na popis.

Netko će reći da treba spomenuti bilo kakve potencijalne podatke pa tako i one o osobama o kojima se ne zna sve, međutim radi se o ozbiljnoj stvari pa to možda i nije najbolji pristup.

Ipak, ako su tako već ponuđene dodatne žrtve navođenjem samo nekih podataka, onda bi navođenje osoba s tim istim podatcima na nekim drugim popisima trebalo biti dovoljno da se pokaže da spominjanje takvih osoba i na jasenovačkom popisu predstavlja potencijalne pogrješke. Ako se primjerice pogledaju samo osobe kojima su od osobnih podataka navedeni samo ime, prezime i godina rođenja bez da su navedeni ime oca i mjesto rođenja, a takvih je na popisu 1091, onda je za njih barem četiri moguće pronaći osobe s istim imenom, prezimenom i godinom rođenja i na nekom od drugih popisa, a to su: Georg Klein (1920.), Robert Blum (1909.), Bernard Klein (1901.) i Berta Mayer (1885.).

O kojim je točno drugim popisima riječ, moguće je vidjeti u proširenim podatcima o potencijalnim podudaranjima koji su dani na stranici http://fly.srk.fer.hr/~nbanic/popis/. Što se tiče jasenovačkog popisa, za ove četiri osobe su kao izvor podataka navedene popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini.

Zbog uporabe anketnih listića kojih je bilo prihvaćeno 90.000, lako je moglo doći i do usvajanja manje pouzdanih informacija. Više o radu i povijesti spomenutog odbora moguće je pročitati na stranici http://adattar.vmmi.org/fejezetek/1346/11_na_putu_istine.pdf.

Ako se nadalje pogleda 160 osoba kojima su na jasenovačkom mrežnom popisu navedeni samo ime i prezime bez mjesta i godine rođenja te bez imena oca, onda je za njih barem dvadeset i pet moguće pronaći osobe s istim imenom i prezimenom i na nekom od drugih popisa.

Od tih osoba dvije su već spomenute u prethodnim člancima: Lili Fuchs i Ivan Jungwirth. Preostale dvadeset i tri osobe su Paula Adler, Geza Blau, Jakob Blau, Olga Blau, Hana Braun, Olga Freund, Fani Fuchs, Geza Fuchs, Jakob Fuchs, Olga Halmoš, Berta Hauzer, Margita Herlinger, Berta Heršković, Friedrich Löbl, Arnold Kohn, Franjo Kovač, Regina Müller, Frida Roth, Oskar Schiller, Dezider Schlesinger, Herman Stein, Lujza Stein i Lujza Weiss.

Za većinu ovih osoba se u napomeni kao jedan od izvora podataka navode i već spomenute popisnice. Treba spomenuti da je za određeni manji broj popisa koji sadrže ovdje navedene osobe manje vjerojatno da sadrže osobe s ovih područja i da se vjerojatnije radi o slučajnom podudaranju imena i prezimena.

Međutim, bez dodatnih podataka kojih na jasenovačkom mrežnom popisu nema, sumnja se ne može u potpunosti otkloniti, a za ostale popise koji sadrže ovdje navedene osobe se već prije pouzdano pokazalo da navode i osobe s mrežnog popisa jasenovačkih osoba pa je i navođenje ovih dvadeset i triju osoba potencijalna nepravilnost u popisu.

Uz mane nedostataka podataka u jasenovačkom mrežnom popisu su u ovom kao i u prethodnim člancima pokazani potencijalni primjeri osoba koje su za vrijeme ili nakon Drugog svjetskog rata otišle izvan Jugoslavije na barem četiri različita kontinenta, ali su se ipak našle na jasenovačkom popisu.

Osim osoba za koje je to moguće pokazati korištenjem različitih javno dostupnih izvora, postoje još mnoge o kojima se može čuti prilikom razgovora s različitim osobama, a vjerojatno i mnoge o kojima više nitko ne govori.

Činjenica da savezni popis iz 1964. koji očito sadrži pogrješke nije značajnije preispitan, iako je nastao u totalitarističkom režimu sklonom propagandnim lažima, već se podatci iz njega i danas koriste za glavninu jasenovačkog popisa, samo je jedan od pokazatelja da su jugoslavenski utjecaj na društvo u Hrvatskoj i neke djelomične komunističke neistine te štetnost koja ih prati još uvijek prisutni usprkos suprotnim izjavama određenih pojedinaca.

Hoće li i koliko će dugo taj utjecaj još trajati ovisi ne samo o intenzitetu kojim ga se brani i nastavlja plasirati, već i o intenzitetu kojim se pokazuje njegova štetnost i utemeljenost na brojnim lažima. Za to su potrebna dodatna svjedočanstva kojih sigurno ima i samo treba uložiti mali trud da ih se objavi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.