Udruga „U ime obitelji“održala je 17. travnja u Zagrebu donatorsku večeru na koju se odazvalo preko tristo sudionika – pojedinaca i tvrtki. Tom prigodom prof. dr. Dubravka Hrabar održala je govor koji prenosimo u cijelosti.
Poštovane dame i gospodo,
Dragi podupiratelji Udruge u ime obitelji,
Dragi zagovornici obitelji,
Večeras smo se ovdje okupili kako bismo još jednom potvrdili koliko nam je obitelj važna. Postoje neki plemeniti i pametni ljudi koji su uvidjeli da je obitelj ugrožena, da s različitih strana biva onemogućena u ostvarenju svojega prirodnog cilja – da bude sigurno krilo, utočište i da izgrađuje zdravo društvo. Jer, bez obitelji nema nijednoga društva, pa tako ni hrvatskoga.
Svatko od nas imao je svoju obitelj iz koje je potekao i znamo koliko je njezino postojanje važno. Mnogi od nas imaju svoje nove obitelji i svojim srcem svjedoče da obitelj ima nezamjenjivu ulogu u zadovoljenju svih potreba čovjeka, da je njezino poslanje nezamjenjivo. Mnogi od prisutnih čeznu i imat će svoju obitelj i u nju će ugraditi sebe u cijelosti. Tako izgrađujemo i društvo. Imati obitelj predivan je i presudan osjećaj za svakog čovjeka kojem se ona posreći.
Večeras smo ovdje da bismo poduprli i svojim ohrabrenjem odali priznanje Udruzi u ime obitelji koja se, tako znakovitim i asocijativnim imenom opredijelila za zaštitu obitelji.
Divno je prepoznati u svim članovima beskompromisnost u obrani obitelji, a u gospođi Željki Markić hrabrost i ustrajnost javno stati uz obitelj i promicati njezine ciljeve i prirodno utemeljenje.
Obitelj je stvorila državu i društvo
Baveći se kroz akademski poziv kao pravnica obitelju kroz dugi niz godina, shvatila sam da sam da je obitelj najvažnija ljudska družba i da bez obitelji nema ničega – ni sreće, ni zadovoljstva, ni prosperiteta, ni budućnosti. Obitelji nije mjesto u politici, ona ne podliježe svjetonazorskim podjelama. Ona samo treba potporu svih da se održi kao temeljna društvena skupina svakog društva od sjevera do juga, od istoka do zapada. Obitelj je jednostavno ono što trebamo.
Obitelj nije tek neka puka pravna, sociološka ili gospodarska jedinica, nego tvori zajedništvo ljubavi i uzajamnosti, koje je na jedincat način sposobno da poučava i prenosi sve vrednote, bitne za razvoj i dobrobit svojih članova i svega društva – kako to kaže Povelja o pravima obitelji sveca Ivana Pavla II. Obitelj je, rekla bih stvorila državu i društvo.
Živimo u vremenu obezvrjeđivanja braka
Kako povezati brak i obitelj? Obitelj svoj temelj ima u braku, tom prisnom zajedništvu života žene i muškarca. Brak je tisućama godinama bio zadana vrijednost, nešto uobičajeno, jedinstveno, prihvatljivo. Bilo je kod pojedinaca „izleta“ u izvanbračne zajednice. Znamo, svjesni smo da je svako društvo živi u svojem vremenu i donosi sa sobom nove ideje bez kojih nema pomaka. Međutim promjene i pomaci, osobito u sferi pravnog uređenja i zakonodavstva i ponajviše osobnih odnosa, morali bi podrazumijevati procjenu što je za društvo dobro, što je za tu zajednicu korisno. Brak je kao formalna zajednica nastao poslije izvanbračnih zajednica, međutim preoteo joj je dominaciju i održao se upravo zbog svoje pravne sigurnosti i prepoznatljivosti. Sadržaji jedne i druge zajednice gotovo su isti. Danas se nalazimo u vremenu kad se brak želi obezvrijediti, kad se ukazuje na njegove minuse. No, ne zaboravimo: svi problemi koji muče ljude u braku, postoje i kod onih koji su u izvanbračnoj zajednici. Naša je zadaća neprestance ukazivati da je brak nešto dobro i poželjno, a zbog formalnosti – pravno znatno sigurnije od izvanbračne zajednice. Iako obitelji nastaju rađanjem djece u zajednici, bila ona bračna ili izvanbračna, brak je jači temelj iz razloga što predstavlja zadani okvir u koji kad ulazimo preuzimamo i formalne odgovornosti za njegovu izgradnju, opstanak i napredovanje. Brak nas i našu novu obitelj nesvjesno izgrađuje zbog čvrstih pravnih spona.
Referendum je pokazao što građani misle o braku
U Hrvatskoj brak brojčano znatno preteže nad izvanbračnom zajednicom. Porast broja izvanbračnih zajednica u odnosu na protekla razdoblja ne smijemo povezivati s navodnom besmislenošću braka.
Zato smatram da je prvi narodni referendum o braku, zahvaljujući silnim naporima Udruge u ime obitelji, pokazao što građani u Hrvatskoj misle o braku i potvrdio istraživanja prema kojima 78% ljudi misli da brak nije zastarjela institucija (Nikodem, 100). Uz to, i brojna istraživanja i znanstvene studije pokazuju jasan odnos između braka i sreće i općeg blagostanja (Nikodem, 103). Dakle, rekla bih – brak je izuzetno važan temelj obitelji.
Za Hrvatsku obitelj mora biti cilj i sredstvo
Za Hrvatsku – razorenu moralno i demografski, obitelj mora biti cilj i sredstvo. Moramo poraditi na obnovi brojnosti članova obitelji, brojnijem zasnivanju obitelji, njezinome osnaženju i podupiranju. Upravo u tome vidim nove ciljeve Udruge U ime obitelji – pokazati urbi et orbi da Hrvatska njeguje tradicionalne vrijednosti. Jer, upitajmo se – ima li onoga koji bi se usudio reći da obitelj nije važna, da je treba uništiti, da je štetna? Možda to neki žele, ali nećemo im dopustiti.
Možemo uočiti da Hrvatska nije imuna od društvenih promjena koje su nastale u svijetu, osobito zapadnoj civilizaciji, međutim ako te promjene prevladaju dovest će – zbog zamjetne liberalizacije – do dvojbene transformacije obitelji i slabljenja tradicionalne obitelji. Smatram da bi se tome trebalo oduprijeti. Naznaku ovih po obitelj razornih nakana vidim u najavi promjena pravnog uređenja medicinske oplodnje, izjednačavanja životnih zajednica drugog tipa s klasičnom obitelji, medijskih napisa o prihvatljivosti surogatnog majčinstva.
Suvremeni svijet susreće se s mnoštvom izazova od kojih mnogi izravno utječu na destabilizaciju i dezintegraciju obitelji; društvo se rastače kroz sustav vrijednosti nametanjem nekih novih tobožnjih vrijednosti. Čini mi se da se moramo osloniti na sebe same. Europski trendovi u ovome trenutku ne pokazuju znakove uzbune kad je u pitanju obitelj. Europa je okrenuta kapitalu i interesima druge vrste i po mojem će mišljenju, kad već bude kasno shvatiti da je izgubila bitku upravo izgubivši obitelj kao središte društvenih zbivanja pojedinca.
Brojni europski dokumenti o braku i obitelji
Od brojnih europskih starijih i novijih dokumenata mnogi se obitelju bave posredno – bilo pravima njezinih članova, bilo kroz propisivanje različitih prava kao što je pravo na sklapanje braka i zasnivanje obitelji, privatni i obiteljski život, ravnopravnost bračnih drugova i sl.
Istaknula bih malo davniju Preporuku VE iz 1988. o obiteljskoj politici koja kaže da je „obitelj i nadalje mjesto u kojem su međuljudski odnosi najintenzivniji i najbogatiji te je to najbolje okruženje za podizanje djece te skrb o starijim, samim i bolesnim njezinim članovima“. Međutim, s obzirom da je preporuka stara 27 godina, neminovno joj je potrebna zamjena koja će obitelj istaknuti onako kako to čini Rezolucija o pravima obitelji koju je lani u lipnju donijelo Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Ona među inim kaže: „obitelji kao temeljnoj društvenoj zajednici i prirodnom okruženju za rast i dobrobit svih njezinih članova, osobito djece, treba pružiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi u potpunosti mogla preuzeti svoje odgovornosti unutar zajednice.“
Svi se moramo pobrinuti za osnaživanje obitelji
Osobno smatram da se moramo u nekim segmentima vratiti korak unatrag u povijest odnosa u obitelji. Obitelj treba neizostavnu stvarnu podršku države i društva, a mi, njezini stvarni imaoci, uživaoci i tvorci moramo se brinuti jedni za druge u toj obitelji – a osobito to zaslužuju djeca i danas potpuno zanemareni stariji članovi obitelji koji su potrebiti naše pažnje, ljubavi i zahvalnosti.
Opet bih spomenula Povelju o pravima obitelji sveca Ivana Pavla II u kojoj se navodi da su prava obitelji „… utisnuta [su] u savjest ljudskog bića i utkana u opće vrednote svega ljudskoga roda“ i „ predstavljaju proročki poziv za dobrobit obiteljske ustanove koju valja poštivati i braniti od svake povrede“. Iako je ponajprije upućena vladama, ona je upućena i samim obiteljima te svakome od nas. Namjera joj je da u obiteljima ojača svijest o nezamjenjivoj ulozi i mjestu obitelji; želi potaknuti obitelji da se ujedine u obrani i promicanju svojih prava; ona ohrabruje obitelji da tako ispune svoju zadaću te da uloga obitelji bude jasnije shvaćena i priznata u današnjem svijetu. Na tome tragu, svi se moramo više pobrinuti za osnaženje obitelji i njezino smještanje u središte društvenih zbivanja, kako bi obitelj bila sjeme ne samo novih naraštaja već i općedruštvene dobrobiti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
